Avinoam1 je napisao:
Kazes "Taj razum im je priroda podarila." Sta to znaci? Ko je priroda i kako moze 'priroda' nekome nesta da podari? U evoluciji razum je jedna apsolutno sporedna, podredjena stvar. Evolucija nizih vrsta u vise se razvija na molekularnom nivou. Razum podrazumijeva svjesnu analizu stvari i inteligentno donosenje zakljucaka. Tako nesto u evoluciji ne postoji. A sto se tice moje usporedbe sa zivotinjama, procitaj strucnu literaturu pa ces se uvjeriti.
Kazes da ne moze biti u redu ako ti ubijes mene a ja ti ne ugrozavam opstanak. Ta se argumentacija vrti u krug. Ubiti covjeka nije u redu zato sto to nije u redu? Shvati jednu stvar, tvoje razmisljanje je rezultat tvoga vaspitanja, kulture u kojoj zivis, svih ostalih drustvenih elemenata kojima si podlozen. Zato i postoji ta velika polemika u vezi univerzalnih moralnih vrijednosti, da li one postoje ili ne! Objasni ti meni proces preko kojeg je npr Australopitikus Afarensis 'naucio' ili 'shvatio' da je 'Ne Ubij' jedno univerzalno vazece moralno pravilo?
Uostalom, kada kazem religija ne mislim na judejsko-hriscansku religiju ili islam. Pod religijom podrazumijevam svaki sistem vjerovanja, bilo mono ili politeisticki. Platon naravno nikada nije govorio o YHWH ali je zato govorio o bogu, bozanstvima, 'inteligenciji' itd.
Ko je priroda, priroda je priroda. Kako ne moze da podari, sve ono sto nije napravio covjek je prirodno. A tu spada i moral, jer je moral nastao razvijanjem samog covjeka a covjeka je razvila priroda, evolucija, nije ga bog stvorio kako pise u Bibliji, to je vec svima jasno osim mary juani. Opet kazem, kao agnostik, ne iskljucujem mogucnost postojanja vise sile koja je stvorila univerzum ali sto se nase planete tice, po meni tu nema govora o bogu.
Da covjek jeste zivotinja u mnogo aspekata, pa studiram sociologiju, znam tacno koje su to osobine zajednicke za zivotinjske grupe i ljude, od teritorijalnosti, gregarizma, ksenofobije do konformizma.
Ali inteligentna zivotinja, i upravo je moral i razum odvajaju od ostalih zivotinja. Ali to nikako nije iskljuceno u evoluciji.
Citiraj:
Razum podrazumijeva svjesnu analizu stvari i inteligentno donosenje zakljucaka
Kako objasnjavas onda silne sposobnosti zivotinja, majmuna koji granom probija mravinjak pa kasnije jede mrave sa grane, ili kamenom otvara kokosov orah, gavranove koji ispustaju orahe sa visine da bi ih razbili, orlove koji bacaju kornjace iz vazduha da bi im razbili oklop, ili ovo:
http://news.nationalgeographic.com/news ... _crow.htmlKako smo naucili da je ubijanje lose?? Pa zbog spajanja u prve drustvene zajednice. Jesi ikad vidio da se zivotinje u krdu poubijaju medjusobno? Nisi, jer su oni zajednica, medjusobno se potpomazu i brane, nemaju nikakve koristi od ubijanja jedni drugih, stavise imaju samo stetu. Tako i ljudi, sto ih je vise u prvobitnim zajednicama veca je pruduktivnost, radna snaga, broj lovaca, ratnika, sakupljaca plodova itd, dalje sa razvojem civilizacija to je vec rijesena stvar, samo sto tek kasnije dolaze na vidjelo zakoni sto je samo produkt covjekovog razvoja.
Platon nikada ne govori o konkretnom bozanstvu. On smatra da su nepromjenljivo u promjenljivom
ideje i da je dusa odovojena od tijela, da ona postoji u svijetu ideja gdje ima uvid u vjecnu istinu prije nego sto se spoji sa tijelom. On kaze da culno saznanje predstavlja relativnu stvarnost dok pravu apsloutnu stvarnost cine ideje, one su ti neki bestjelesni oblici. Dakle tu nema konkretno nekog bozanstva kao sto je do tada bilo, nema vise bogova a nema ni jedan bog kao sto je to slucaj danas kod vecine religija.
Ali ono sto Platon istice kao kljucno je covjekova vrlina. Grci su izjednacavali politiku i etiku. Za njih je dobar covjek bilo isto sto i dobar gradjanin. Govori o vaspitanju kao kljucnom dijelu svoje idealne drzave itd. Dakle govori o tome kako bi najveca teznja covjekova trebala biti ta kako da bude sto bolji covjek, kako politicki tako i moralno. To je jos isticao Sokrat. Dakle religija tu nema apsolutno nikakvu ulogu.
Kasnije ovu ideju preuzima i Aristotel tako da na kraju imas citavo doba anticke Grcke koje prolazi u snazom isticanju etike a vrlo slabo isticanom religijom. I ono sto se i govorilo o religiji bilo je potpuno odvojeno od etike i politike.