Poštovani prijatelji sa foruma, pošto sam otvorio temu monoteizam ili trojstvo morao bi dodati još par stvari koje bi dodatno objasnile temu jer kršćani bogolikost Isusa dokazuju nekim predajama iz Evenđelja, od kojih je većina u Ivanovom Evanđelju. U narednim redovima navodimo njihoce dokaze i nulitrat ćemo ih uz Božiju pomoć.
Njihov prvi dokaz:
Oslovljavanje Isusa izrazom " sin božiji"
Ovaj dokaz je nevažeći iz dva razloga
Prvi je:
Korištenje izraza Sin Božiji za Isusa je oprečan izrazu "sin čovječiji" kao i izrazu " Sin Davida" kojima se oslovljava Isus.
Pogledajte izraz " sin čovječiji" kojim se on oslovljava u Matejovom Evanđelju ( 8:20 9:6 16:13,27 17:9,12,22 18:11 19:28 20:18,28 24:27 26:24,45,64) zatim izraz " sin Davida 20:30,31 21:9,15 22:42) kao i evanđelje po Marku ( 10:47,48) i Evanđelje po Luki 1:38,29)
isto tako Isusova geneologija il ti ga rodoslovlje koje se veže za Davuda Jakova Isaka Avrama koja se vadovi u Metejovom i Lukinom evanđelju jasno govori da Isus vodi porijeklo pomenutih vjerovjesnika koji su potomci čovjeka ( Adema) kao i to da je on sin čovjeka a jasno je da je sinčovjeka samo čovjek, nikako bog
Drugi je
Riječ sin u njihovom govoru " sin božiji" ne može imati svoje stvarno značenje jer je pravo značenje sin u takvim jezicima svijeta, onaj koji se rodio od 2 roditelja, a to je u slučaju Isusa nemoguće. To znači da se o tom izrazu radi samo u metafori " dobar i bezgriješan čovjek".. Naistrag svi smo djeca božija, zar ne *?
Dokaz tom metaforičkom značenju su riječi vojskovođe stotnika, navedene u Markovom i Lukinom Evanđelju. Marko 15:39 bilježi:
..reče: UISTINU, OVAJ ČOVJEK BJAŠE SIN BOŽIJI
A Luka 23:47 kaže
Kada stotnik vidje što se dogodi, poče slaviti Boga i reče: zaista ovaj čovjek bijaše pravednik
Tako je kod Luke riječ " pravednik" zamijenila Markov izraz Sin Božiji. I ako se zanemari to što se protivrjječuje između ova dva izraza, desilo zbog kontinuiranog iskrivljenja evanđelja, s ciljem dokazivanja bogolikost Isusa. A ako se ispostavi da su oba ispravna dopušteno je dobrog čovjeka osloviti sin božiji.
U evanđeljima se i pored Isusa izrazom sin božiji oslovljavaju mnogi dobri ljudi kao što se počinioc zla oslovljuje sinom sotone
U Matejovom evanđelju 5:9,44,45
Blagoslovljeni su mirotvorci! Oni će se zvati sinovi Božji.
A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one, koji vas progone!
45 Tada ćete biti djeca Oca svojega nebeskoga, koji pušta da sunce njegovo izlazi nad dobre i zle i daje da daždi nad pravedne i grješnike.
Navodimo neke djelove razgovora između Isusa i jevreja koja bilježi u Ivanovom Evanđelju 8:41,42,44
Vi činite djela oca svojega." Tada mu rekoše: "Mi nijesmo rođeni od preljubočinstva, jednoga oca imamo, Boga."
Isus im reče: "Kad bi Bog bio vas otac, vi biste ljubili mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh. Ne dođoh sam od sebe, nego me on posla.
Vi imate đavla za oca i hoćete da činite po željama oca svojega, On je bio krvnik ljudi od početka. On nije bio utvrđen u istini jer nema istine u njemu. Kad govori laž, od svojega govori, jer je lažac i otac laži.
Jevreji tvrde da su sinovi božiji tj dobri i Bogu pokorni a Isus im uzvraća da su lažovi i da su đavolu odani i da su njegovi sinovi, a on je samo lažac i otac lažova. A otac im, u doslovnom smislu riječi nije ni bog ni sotona. Zato se mora prihvatiti metaforičko značenje tih riječi.
( Ivanova poslanica 3) 8Tko čini grijeh, od đavla je, jer đavao griješi od početka. Zato se javi Sin Božji, da razori djela đavolja. 9 Svaki, koji je rođen od Boga, ne čini grijeha, jer njegovo sjeme ostaje u njemu, i ne može griješiti, jer je rođen od Boga. 10 Po tom se poznaju djeca Božja i djeca đavolja: "Tko ne čini pravde, nije od Boga; isto tako, tko ne ljubi brata svojega.
Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer je ljubav od Boga; i svaki, koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. ( Ivanova poslanica 4:7)
itd itd itd,, ima ih jos punooo
Njihov drugi dokaz:
Tvdnja da je Isus od neba a ne od ovog svijeta, kao što je pomenuto u Ivanovom Evanđelju 8:23
On nastavi: Vi ste od ovog svijeta a ja sam od neba. Vi ste ovosvijetski , ja nisam.
Oni zbog ovih riječi umišljaju da je Isus bog koji je sišao od Boga oca koji nije od ovog svijeta
Ovo tumačenje je neispravno i suprotno stvarnosti, jer je Isus doista bio od ovog svijeta.. Na njihov komentar ću odgovoriti
#1) Ovaj komentar se ne slaže ni sa rasumskim niti tradicionalnim dokazima
#2) Iste riječi je Isus rekao i za svoje učenike, u Ivanovom Evanđelju 15:19
Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; a kako nijeste od svijeta, nego vas ja izabrah od svijeta, zato mrzi na vas svijet.
14Ja im dadoh riječ tvoju. A svijet zamrzi na njih, jer nijesu od svijeta, kao što ni ja nijesam od svijeta. 15 Ne molim, da ih uzmeš sa svijeta nego da ih sačuvaš oda zla. 16 Od svijeta nijesu, kao što ni ja nijesam od svijeta. ( 17:14:16)
Isus se u ovim redcima izjednačuje sa svojim učenicima u nepriradanju ovom svijetu.
Te ako ovoj govor čini nužnim bogolikost Isusa, kao što neki na forumu ovdje misle, onda i svi njegovi učenici moraju biti božanstva. Pošto kršćani negiraju božanstvenost učenika to jasno potvrđuje da ni Isus nije .
Tačno je da plemeniti Isus i njegovi učenici nisu bili od učenika niskog ovog svijeta nego učenici onog drugog jer su tragali za Allahovim zadovoljstvom. Ova metafora je raširena u mnogim jezicima. Tako se za isposnika i dobre ljude kaže " oni zaista nisu od ovog svijeta"
Njihov treći dokaz:
Tvrdnja da su Isus i otac jedno. Te Isusove riječi se nalaze u Ivanovom evanđelju 10:30
Ja i otac smo jedno
Ovaj govor po njihovom mišljenju ukazuje na Isusovo sjedinjenje s Allahom što ga čini bogom poput Allaha.
Ovo tumačenje je neisprvano iz 2 razloga
#1¸) Isus po njihovom mišljenju je čovjk sa dušom koja je u stanju da govori, ali on nije sjedinjen sa Allahom u smislu njegove ljudskosti, nego kažu da je s Allahom sjedinjena njegova božanska a ne ljudska priroda . Ali, pošto oni pod imenom Isus podrazumjevanju božansku i ljudsku prirodu pada njihov predhodni komentar.
#2) Sličan govor se odnosi i na apostole. Ivan 17:21-23 kaže:
21 Da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno, da vjeruje svijet, da si me ti poslao. 22 I slavu, koju si mi dao, ja dadoh njima, da budu jedno, kao što smo i mi jedno: 23 Ja u njima i ti u meni; da budu sasvim u jedno, i da spozna svijet, da si me ti poslao i da si ih ljubio, kao što si mene ljubio
Navedene riječi u ovim odlomcima govore o njegovom sjedinjenju s Allahom i njihovom međusobnom sjedinjenju. I kao što je jasno da njihovo sjedinjenje nije stvarno, tako je očito da i Isusovo sjedinjenje sa Allahom nije stvarno. A ispravno značenje sjedinjenja je " pokoravanje odredbama Allaha i činjenju dobrih djela ". U tome se izjednačuju Isus njegovi učenici i svi vjernici. Razlika je samo u snazi vjere i slabosti. Isusova pokornost i savršenost u obožavanju Allaha je bez sumnje veća od pokornosti njegovih učenika a pod sjedinjenjem se ovdje podrazumjeva istovjetnost njihovih zelja i ucenja. Oni su kao jedan u pokornosti Allahu i izvršavanju Njegovih naredbi i ljubavi prema njemu. I kao što se ne misli tjelesno sjedinjenj jednih sa drugim ili s Isusom isto se tako ne misli na sjedinjenje Isusa sa Allahom u doslovnom smislu .. dalje..
Njihov četvrti dokaz:
Tvrdnja da je viđenje Isusa isto što viđenje Allaha, jer je on u Allahu, a Allah u njemu. U Ivanovom Evanđelju 14:9-10:
9 Isus mu reče: "Tako sam već dugo s vama, i nijesi me upoznao, Filipe? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti veliš: 'Pokaži nam Oca'? 10 Zar ne vjeruješ, da sam ja u Ocu, i da je Otac u meni? Riječi, koje vam ja govorim, ne govorim od sebe samoga, i djela čini Otac, koji ostaje u meni.
I ovaj govor je prema njima dokaz Isusove bogolikosti jer je viđenje njega istovremena viđenje Allaha koji opstoji u njemu.
I ovo je neosnovano zbog 2 činjenice:
#1) Vidjeti Allaha na ovom svijetu je nemoguće po slovu njihovih poslanica. Viđenje Isusa nije isto što viđenje Allaha. Oni viđenje komentarišu SPOZNAJOM.. Spoznavanje Isusa u tjelesnom smislu takođe ne znači sjedinjenj. Tačno je jedino to da onaj ko je vidio djela koja Isus radi isto je kao da je vidio i Božija djela, jer su se ona desila po Božijem naređenju i volji. Poput čudesa oživljavanja mrtvih itd..
#2) Isti govor se odnosi opet na apostole. U Ivanovom Evanđelju 14:20
U taj dan spoznat ćete da sam ja u Ocu svom, vi u meni i ja u vama
U Ivanovom Evanđelju 17:21
.... da svi jedno budu. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi tako neka i oni u nama budu jedno
U pavlovoj poslanici korinćanima 6:19
Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi ?
A u drugoj pavlovoj poslanici Korinćanima 6:16 piše:
... A mi smo hram Boga živoga.."
onda Efežanima 4:6
JEDAN JE BOG i ovac sviju koji je nad svima koji djeluje po svima i u svima stanuje
Kada bi ove riječi bile znak utjelovljenja i potvrde Isusobe bogolikosti iz toga bi proizišlo da su svi njegovi učenici svi korinćani i efežani bogovi. Pravi komentar ovim citatima je: Pomenuto utjelovljenje Boga u nekome ili nečije utjelovljenje u njemu ili utjelovljenje nekog u Isusu ili Isusa u Allahu ZNAČI POKORAVANJE NAREDBAMA ALLAHA I POSLANIKA.
Dragi prijatelju !
Znaj da je navođenje predhodnih citata s predpostavkom da su ispravni; samo radi ukazivanja na nužnost dokazivanja neosnovanosti njihovih komentara u proglađavanju Isusa poslanika božijeg - bogo. Mi muslimani nikako ne vjerujemo da je ono što se navodi u evanđeljima Isusuv govor ili govor učenika jer se lanac prenosioca svih knjiga prekinuo i trag im se zameo.
Naše vjerovanje da je da su Isus a.s i njegovi učenici ČISTI OD NEVJERNIČKIH LAŽNIH IDEOLOGIJA
Svijedočimo da je samo Allah bog koji nema druga, da je Muhammed savs njegov rob i poslanik, te da je Isus takođe Allahov rob i poslanik a Isusovi učenici njegovi izaslanici
subhanekeAllahumme ve bihamdike, eshedu en la ilahe illa ente esta'gfiruke ve itubu ilejk..
esselamu alejkum
_________________ THERE IS NO GOD BUT ALLAH, AND MUHAMMED IS HIS PROPHET
|