RECEPT ZA USPJEH - KAKO OTIĆI U INOSTRANSTVO, I BITI TAMO SRETAN I ZADOVOLJAN. ZA TE BANJALUČANE KOJI SU PUNI VOLJE, AMBICIJA I POTREBA
Inspirisao me je komentar gore, od ARGENTINE, koja piše: Ima li koga da mi kaže kad ide sledeći autobus u pravcu sreća, mir i zadovoljstvo. Dobro pročitajte njen komentar, jer ona tamo daje i odgovor, znači:
- Stavite 250 KM /pošto više ne postoje DM/ u džep, a u drugi džep svoju običnu diplomu iz sredjne škole. P.S. Nemojte zaboraviti još staviti u svoj džep i vaš bosanski pasoš, taj će vam trebati kada budete prelazili granice.
- I onda pravac Švica - Lugano. Tamo će vas dočekati Švicarac, koji će vas poslati na školovanje i kriće vaše astronomske troškove fakulteta.
-Niko vas neće gledati kao stranca, ponašaće se prema vama kao da ste se tamo rodili, bićete sretni i zadovoljni, svima će biti divno u vašem društvu, non-stop će vam zvoniti telefon, živićete u raju, bez ikakve nostalgije, imaćete vremena za studiranje, rad, za brigu o kućinstvu, za izlazke i druženje a i pored toga i vremena da posjećujete diskusije na BL sajtu, a i diskusije na Serbiancafeu, a možda još i koje.
Haaaaaaloooooooooo curo, kakva ti je to priča za laku noć koju ovde prosipaš! Neznam kada si otišla, sa kojim pasošem i kakvim parama, a ako sa 250 DM kao što pišeš ko te je tu dočekao, hranio i kućio dok se nisi naučila talijanski da bi si se upisala na fax... Kažeš da si bez veza i vezica otišla u Švicu, hehhehe. Ma nije važno, ne interesuje me istina, nego to da si sada sretna i zadovoljna i da postižeš rezultate koje želiš.
Moja jaranica Goga, koja sada stanuje samnom, je pobjegla iz Sarajeva 1992.godine i bila je jedna od tih malo koju su Švicarci primili legalno sa Bosanskim pasošom. Bila je u Luganu, zato i znam kako je to divan grad i fini ljudi, iz njene priče! U 1993. godini su Švicarci obustavili primanje izbjeglica. Kaže bilo joj sve te godine super, do jednog dana 1996.godine kada joj više nisu htjeli produžiti boravak. Rekli su joj: prestao je rat, hajte tamo odakle ste došla, znate kod vas je sada mir. I cura nije mogla u Sarajevo, pa je došla preko jaranice iz BL, preko koje sam i ja ovde poslije došla, u državu Češku Republiku, u Prag. Ta jaranica koja nam je pomogla, i njena porodica, ovde živi 9 godina, starci joj privatnici, pa su imali sredstva da nam pomognu u početku sa svim što je bilo potrebno da ovde ostanemo, i to prije nego što su Česi izmislili novi zakon za strance, tj. protiv stranaca. Ko ovde živi zna o kojem zakonu pišem...
Ali nisu Švicarci jedini koji su dobri na zapadu. Evo recimo Njemci. Sigurno ste čuli kako su primili veliki broj bosanaca, izbjeglica, pa su ih isto tako kao što su ih fino primili i oni istjerali 1996. i 1997. godine. I isto rekli: kod vas je mir, vratite se tamo gdje ste i došli. Heheh, najbolje je bilo tim koji su bili miješani brakovi, niti im se išlo u neko muslimansko selo u Bosni, niti su mogli u BL, jer su im u stanovima i kućama bile naseljene izbjeglice koje nisu nikako htjele napustiti svoja nova utočišta.
U Njemačkoj su mogli ostati ti koji su studirali, koji su imali njemačke predke i ti koji su se vjenčali sa Njemcom, Njemicom, ali i to nije bilo za džabe da se tek tako vjenčaju, i to je koštalo par hiljada maruna. I još su ostali neki koji su ostali zahvaljujući tajnom receptu, svima ostalima nepoznatom.
LJUDI MOJI, ne želim da ovo ispadne previše pesimistično, uvijek postoji način da se ode iz BL u inostranstvo i da se nešto postigne. Ali vjerujte da 250 KM vam može biti dovoljno možda samo za sedmicu odmora. Morate naći vezu, nekoga ko će vam pomoći sa ganjanjem papira, pogotovo ako ne znate jezik te države i sve njene zakone, nekoga ko će vas hraniti, dati vam krevet u svome stanu dok ne nadjete nešto za sebe, ko će vam pomoći da nadjete neki poslić itd.
PA ĆETE MOŽDA IMATI SREĆE, BIĆETE U PRAVO VRIJEME NA PRAVOM MJESTU I BIĆETE SRETNI I ZADOVOLJNI KAO ARGENTINA I BANJALUČANKA, I HILJADE DRUGIH LJUDI KOJI SU OTIŠLI.
ILI ĆETE IMATI MANJE SREĆE, NEĆETE BITI NA PRVOM MJESTU U PRAVO VRIJEME IAKO STE AMBICIOZNI, DA NISTE NEBISTE OTIŠLI DA POKUŠATE, PA ĆETE BITI NEZADOVLJNI. TADA SE MOŽETE VRATITI U BL, jer znate da mi sa bosanskim pasošom nemožemo tek tako bilo gdje, gdje bismo željeli. I U OVOM DRUGOM SLUČAJU ZNAJTE DA NEĆETE NIŠTA IZGUBITI, MOŽETE SAMO DOBITI JEDNO NOVO ŽIVOTNO ISKUSTVO I BITI SRETNI ŠTO STE POKUŠALI A NE SAMO SANJALI.
ILI ĆETE SVU SVOJU SNAGU, AMBICIJE, ŽELJE, ENTUZIJAZAM I OPTIMIZAM UPREGNUTI U BANJALUCI, I BORITI SE KAO ŠTO BISTE SE BORILI U INOSTRANSTVU, I ZNAJTE DA ĆETE POSTIĆI TO ŠTO ŽELITE AKO SE NE PREDATE I NE IZGUBITE TO MALO NADE, I TADA ĆETE BITI JAKO SRETNI I ZADOVOLJNI TU GDJE JESTE.
P.S. Ovo je moje mišljenje, zato nebih željela da sada moje rečenice trgate iz konteksta i citarate i onda se oko toga svadjate i prepirete.
I dalje neka se javljaju zadovoljni Banjalučani... Ima li još koji zadovoljan ?
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
) To je jedan banalan primjer, ali isto tako govori da su ljudi ovde spremni samo da kukaju, a kad treba zasukati rukave, e to je vec malo tezi slucaj, mnogi od tih streme ka zapadu,kao spasenju..
)))
