Dodao bih nesto za krstenje djece. Krstenje nije samo nekakva administrativna radnja ispovijedanja vjere u Hrista. Rijec je o daru Bozijem covjeku, kojim ga Bog cisti od prvobitnog grijeha Adama i Eve (praroditeljski grijeh) sa kojim svi ljudi dolaze na svijet. Krstenjem se dobija blagodat Bozija i covjek postaje clan Crkve Hristove. Krstenje je uslov da bi covjek mogao primiti ostale darove Bozije u Crkvi, pod broj jedan da bi mogao primati Tijelo i Krv Hristovu i tako se sjedinjavati sa Gospodom i duhovno uzrastati, te primati tako pomoc Boziju za borbu protiv grijeha i zlih sila koje covjeka napadaju.
Ocigledno je da je i djetetu takva pomoc potrebna, jer su i djeca gresnici bez obzira sto ih mi cesto nazivamo malim andjelcicima. Svi znamo da vec sasvim mala djeca pokazuju znake zavisti, sitne pakosti, sebicnosti, egoizma i ostalo. Koja je onda logika da roditelji djetetu uskracuju blagodatnu pomoc koja mu je potrebna, samo zato sto dijete nije svjesno da mu treba? Kao sto rece nas vladika Nikolaj Velimirovic, to bi bilo isto kao kada dijete ne biste kupali sve dok ono samo ne shvati da se prlja i da mu to treba. Osim toga, Gospod je jasno rekao da ko ne bude krsten, nece uci u Carstvo Bozije. Zato je Crkva i propisala da se roditeljima, ako nepaznjom svojom dozvole da im dijete umre nekrsteno, to uzima kao izuzetno tezak smrtni grijeh.
Sto se tice ikona i idolopoklonstva. Zapovijest Boziju "Ne pravi sebi idola niti kakva lika, nemoj im se klanjati niti im sluziti," treba malo dublje protumaciti a ne tako bukvalno i povrsno kao sto to nepoznavaoci i jeretici rade. Pogledajmo u kakvom je stanju bio jevrejski narod kada je Bog dao tu zapovijed. Ne tjerajte me da dajem tacan citat, ali ko god je citao dijelove Starog Zavjeta o Mojsiju, sigurno se sjeca dijela kada je Mojsije otisao na goru da razgovara sa Bogom, a Jevreji nacinise sebi zlatno tele, proglasise ga za Boga i pocese mu se klanjati!
Cini mi se takodje, da je Solomon ucinio teski grijeh pred Bogom ucestvujuci u nekom paganskom ritualu.
S druge strane, postivanjem ikona covjek se ne okrece od pravoga Boga. Ikona je istovremeno i obrazovno sredstvo, ne kaze se uzalud da jedna slika vrijedi vise od hiljadu rijeci. Samim pogledom na lik Gospoda ili nekog od svetitelja, mozemo da uocimo na liku njihovom kakve ih sve vrline krase, bas kao sto si ti banjalucanko navela tu pricu sa Mikelandjelom kada je trzio model prvo za Hrista a kasnije za Judu.
Ni postivanje i slavljenje svetitelja nije nikakvo idolopoklonstvo jer mi ne stavljamo svetitelje na mjesto Boga, vec slaveci njih slavimo Boga koji je u njima. Moleci se svetiteljima mi im se molimo ne kao onima koji nam pomazu svojom silom, vec se molimo da se zauzmu za nas pred Gospodom. Sveto Pismo kaze da je mnogo mocna molitva pravednika, a najveci su pravednici upravo svetitelji. Inace, mogle su se procitati razne insinuacije na ovom forumu kako mi pravoslavni, toboze, molimo se samo svetiteljima a Bogu se direktno gotovo ni ne obracamo. To nije istina. Ako odete na svetu Liturgiju koja je osnovna sluzba u Crkvi, a sluzi se svake nedelje i praznika sa pocetkom u 9 sati (vrijeme nije dogmatska stvar, 9 sati je kod nas u BL), vidjecete da je samo par molitava upuceno svetiteljima, a bar 95% vremena su molitve direktno Bogu upucene. O polozaju koji svetitelji imaju u Crkvi najbolje svjedoci ova molitva koja se pjeva na Liturgiji, u dvije razlicite verzije.
Ako je nedelja pjeva se:
"Hodite, poklonimo se i pripadnimo Hristu; Sine Bozji,
vaskrsli iz mrtvih, spasi nas, koji ti pjevamo: Aliluja."
A ako je praznik posvecen nekom svetitelju pjeva se:
"Hodite, poklonimo se i pripadnimo Hristu; Sine Bozji,
divni u Svetima, spasi nas, koji ti pjevamo: Aliluja."
Danas je takav vid idolopoklonstva kao sto je zlatno tele uglavnom prevazidjen. Ali to ne znaci da zapovijest Bozija otpada, daleko od toga.
Covjek postaje idolopoklonik svaki put kada bilo sta ili bilo koga postavi u svom zivotu, svjesno ili nesvjesno, vaznijim od Boga. Pohlepan covjek je tako idolopoklonik novca, narkoman droge, itd.