Evo ti malo o etnickoj Bosni i Bosnjacima ako hoces a netrebam ja tebi nista dokaziviti jer sve je vec dokazano.
A to sto ti priznajes nesto sto nije priznato
Bosna je,kako je to u novijoj historijskoj literaturi nedvojbeno dokazano,najstarija južnoslovenska ranofeudalna država.Začetak stvaranja državne jezgre iz koje ce izrasti moćna Bosanska država otpočeo je tokom 6. stoljeća u vrijeme prvih nadiranja Slovena i Avara i njihovim dodirom sa starosjedilačkim stanovništvom Ilirima,koji su se već prije na području Bosne izmiješali i sa Gotima i Keltima.
Kroz čitav period od 6. do 10. stoljeca podrucje Bosne je bilo izlozeno doseljavanjima Starih Slovena sto je imalo i srazmjeran utjecaj na dugotrajan proces formiranja Bosnjaka kao naroda i Bosne kao drzave.U mnogim raspolozivim historijskim izvorima u periodu izmedju 6. i 10 stoljeca podrucje Bosne se vrlo cesto naziva "Slavensko Kraljevstvo" ili "Sklavinija" ("Slavenska Zemlja").Ti se uopceni nazivi za Bosnu pojavljuju i mnogo kasnije usporedo sa nazivom Bosna.
Bosanske Crkve svoju vjeru nazivaju "Bosanska vjera",ili "prava vjera Bosanska",kao i u raznim dokumentima iz Srednjeg Vijeka,kako iz Bosne tako i iz stranih zemalja,koji svjedoce o tome da je Bosanska Crkva,kako joj to i samo ime kaze,bila Bosanska narodna vjerska organizacija i kao takva pripadala samo Bosni i Bosnjacima tokom cijelog Srednjeg Vijeka.
Jednostavno je nemoguce zatvoriti oci pred mnostvom primarnih historijskih izvora koji jasno govore da je Bosanska Crkva smatrana heretickom i bogumilskom,odnosno manihejskom (po Maniheju iz Perzije nastavljacu ucenja starog Perzijskog proroka Zaratustre koji je i bio glavni uzor zacetnicima ranog bogumilstva na celu sa svestenikom pod imenom Bogumil,koji je zivio u Bugarskoj).
Sam Gost Radin u svojoj Oporuci medju svetkovinama koje pominje,ne spominje i slavljenje "Vodokrsca" iako se to slavilo u Bosni,ali ne i od clanova Bosanske Crkve,jer je to predstavljalo slavljenje "krstenja vodom",sto su dualisti zabranjivali,zatim cinjenica kako Gost Radin dijeli vjernike Bosanske Crkve na tipicno "dualisticki nacin",na prave krstjane i krstjanice,a ostale vjernike zove dobri muzje,odnosno na one koji su krsteni i na one koji nisu i to duhovnim krstenjem,a ne vodom u protivnom bi spomenuo "Vodokrsce",sve to govori o njegovim dualistickim,odnosno bogumilskim vjerskim uvjerenjima.
Historijski je nepobitno utvrdjeno da su Bizantijski pisci,i istocna pravoslavna crkva koristili naziv "kudugeri" za bogumile.
-19.decembra 1403 godine Dubrovcani pisu Ugarskom Kralju Sigismundu o velikim troskovima koje su imali "obracajuci patarene od Bosanske vjere na krscanstvo".
Konstantin Filozof u svome djelu "Zitije despota Stefana Lazarevica",nastalom izmedju 1431. i 1432. godine,spominje da su stanovnici Bosanskog grada Srebrenice "svi jeresi bogumilske".
Dominikanac Anzelmo Aleksandrijski,napisao je oko 1270 godine "Raspravu o hereticima" (Tractatus de haereticis),kada je bio inkvizitor u Genovi,u Italiji,i u tome djelu iznosi vise podataka o postanku razlicitih katarskih (bogumilskih) crkava ukljucujuci tu i Bosansku Crkvu.Odlomak u kojem govori o postanku bogumilske Bosanske Crkve kaze da je hereticko katarsko ucenje (bogumilstvo) u Bosnu stiglo preko Bosanskih trgovaca koji su putovali i trgovali po Bizantiji,pa kada su se vratili poceli su propovjedati tu vjeru i ustanovili instituciju katarskog biskupa (Djed Bosanske Crkve).O tome konkretno kaze:"Poslije su neki iz Sklavonije,naime iz zemlje koja se zove Bosna,isli u Bizant,radi trgovine,i vrativsi se u svoju zemlju propovijedali su,a kada su se umnozili,postavili su biskupa,koji se zove biskup Sklavonije ili Bosne..."
U ovom kontekstu vise je nego vrijedno spomenuti i Jakova Markijskog (1432-1439),Bosanskog franjevackog starjesinu,koji boraveci u Bosni,dakle znajuci vrlo dobro prilike u zemlji,a posebno one vjerske,pise knjigu pod naslovom "Rasprava protiv maniheja u Bosni",gdje navodi i to da se oni krste knjigom,a ne vodom,na identican nacin kao i zapadni katari,a radi se dakle o duhovnom,dualistickom manihejskom krstenju,a ne krscanskom.
Djed Bosanske Crkve jednom cak i boravi u Francuskoj medju albigenzima gdje zaredjuje njihove crkvene starjesine i daje savjete o pitanjima vjere,a iz Italije takodjer jos oko 1180 godine dolaze katari u Bosnu da budu dublje pouceni u katarskoj nauci i redjeni za katarske biskupe" itd. Katari su bili dualisti/manihejci,a ako priznaju autoritet Djeda Bosanske Crkve,onda je tesko povjerovati da Crkva Bosanska nije bila dualisticka/manihejska,dakle i bogumilska u univerzalnom smislu,a njena evidentna zasebnost u odnosu na "rano manihejstvo" ne znaci nista osim da je Bosanska Crkva u stvari bila zasebna po mnogim pitanjima u odnosu na to rano,prvobitno bogumilstvo.
Papa Eugen IV 1445 godine o pripadnicima Bosanske Crkve kaze:"Ovi su koji djavlu priznaju vrhovnistvo jednako svemogucem Bogu,uceci da postoje dva pocela,jedno zlih bica,a drugo dobrih".
Papa Pio II (1458-1464) u svojoj "Kozmografiji' prvih godina svoga papinstva o Bosanskim hereticima kaze:"U Bosni mogu veoma mnogo krivovjerci,koje zovu manihejcima,veoma zao rod ljudi,koji uce da su dva pocela stvari,jedno zlih,a drugo dobrih".
Vrhovni starjesina Bosanske Crkve se zvao Djed,sto je gotovo identicno sa nazivom za vrhovnog starjesinu Bugarskih bogumila,koji su svoga vrhovnog strarjesinu zvali "Djedic",dok su Italijanski katari svoje poglavare zvali "biskup" (episcopus),a Francuski albigenzi koriste naziv "Anciani" sto je zapravo prijevod grcke rijeci "presbyteros" ili Bosanskoga naziva "Starac".Kod zapadnih katara se poglavar crkve se po koji put zove i "Veliki Djakon" (diaconus maior)
Starjesine kuce bogumilskih krstjana Bosnjaci su zvali "Starac",dok su katari u Italiji starjesine svojih kuca zvali "Ancianus" sto je zapravo doslovni prijevod Bosanskog naziva "Starac".
Upravitelje katarskih gostinjaca na zapadu su zvali "Djakon" ,a u Bosni su ih zvali "Gost"
Prva dva pomocnika starjesine crkve na zapadu su zvali "Veliki Sin" i "Mali Sin",dok se u Bosni oni zovu "Veliki Starac" i "Veliki Gost"
Jedan od vrlo vaznih historijskih izvora koji govore o bogumilstvu Bosanske Crkve jeste i "Popis zabluda Bosanskih krstjana", napisan 1372-77 od nepoznatog misionara frenjevca u Bosni,u kojem se,izmedju ostalog,kaze: 1.Najprije da su dva Boga i da je stariji stvorio sve sto je duhovno i nevidljivo,a mladi,naime,Lucifer sve tjelesno i vidljivo. 2.Nijecu takoder covjecju narav Kristovu i kazu da je on imao prividno,zracno tijelo. 2a.Takodje govore da je Marija bila andjeo,a ne covjek. 3.Takodje kazu da Krist stvarno nije mucen niti je umro. 4.Takodje da nije uskrsnuo. 5.Niti da je s pravim tijelom uzasao (na nebo)
Vrlo je bitno uociti takodjer i cinjenicu da sam simbol kriza postoji mnogo prije krscanstva,Naime,Kelti,koji su nastanjivali i teritoriju Bosne, su koristili simbol kriza mnogo prije krscana,a njegova simbolika je za Kelte bila u opisu cetiri strane svijeta,cetiri osnovna elementa i cetiri vjetra,uz to vrlo je bitno uociti i to da je SIMBOL kriza koristen i od mnogih drugih naroda u raznim varijacijama,ne samo od strane Kelta,i to puno prije nastanka krscanstva kao religije uopste.Historicari,koji su se iscrpno bavili pitanjem pojave simbola kriza na nekim steccima,kao sto su to Salih Jalimam,Aleksandar Solovjev,itd.,dosli su do zakljucka da je motiv kriza koristen samo kao simbolicki,alegorijski znak.Prema Aleksandru Solovjevu,za Bosanske bogumile simbol kriza nije imao isto znacenje kao i za pripadnike istocne i zapadne krscanske crkve,jer su Bosanski bogumili alegorijski tumacili Kristovu bol i patnju,te se i zbog toga,simbol kriza pojavljuje u tri oblika: u antropomorfnom obliku sa okruglom glavom,u obliku sunca i u obliku loze.