Prije nekih desetak godina, iz garaze sam zacuo nekakvu galamu. Izisao sam vani i vidio strinu, stariju zenu negdje oko 60 godina, kroz plac mi je govorila da odem u kucu jer nesto nije uredu s njenim covijekom.
Kuca je bila blizu garaze svega nekoliko metara jedan od druge.
Kad sam usao u kucu tu je vec bila isto tako neka starija zena koja je klecala pored strica i dozivala ga.
Bilo mu je ime Aziz.
Njene rijeci: Azizu, Azizu, ooo Azizu...
Sjecam se da je bio petak oko pola 7 na vece, ljeto.
Usao sam i gledao kako ga ona doziva i gura rukama, cini mi se da je imala blizu sebe casu vode i umivala ga.
On je lezao na lijevoj strani okrenut prema nama i izdisao.
Sklupcan, nije se pomijerao, glava klonila preko ivice kreveta, ispustao je zadnje izdahe.
Odmah sam pomislio da umire, ni sada ne znam zasto mi je ta pomisao prva prosla kroz glavu.
Nisam bio u panici, jednostavno sam samo gledao u njegovo lice.
Bio je dobar covijek, dobre duse. Sjecam se svaki put kad mu je postar Rajko donosio penziju pocastio bi ga, i znam kad bi neko nailazio putem zvao bi ga da zajedno zapale po jednu.
Eto jednostavno da podijelim s vama taj dozivljaj...
U Islamu postoji izreka : " Smrt je propovijedac koji suti."
I zaista je tako...ne kaze niti rijeci, ali sve je jasno ko dan.
Dake u Islamu stvari idu sljedecim redom
Umrli ???
Poznat je termin "umro/la"- medjutim pravilan izraz jest "preselio/la", jer covijek odlazi s ovog svijeta i seli se na drugi svijet.
Znaci cest je izraz kod muslimana da je "neko preselio na onaj svijet" a ne umro. Mada ako kazemo da je neko "umro" znamo svi na sto se to odnosi.
Osoba kada "umre" prvo se utvrde sigurni znaci smrti (to u danasnjem vremenu obavi doktor opste prakse), a poznati su sigurni znaci smrti gotovo svakoj osobi kao sto je :mrtvacki zadah, macije oci, mrtvacke pjege itd.
Nakon utvrdjivanja sigurnih znakova smrti osoba se "ogasuli"- osoba se okupa. Muske kupaju muski, a zene kupaju zene.
Pozeljno je da to bude neki blizak srodnik, mada to uglavnom obavlja hodza za muskarce ili njegova zena-zene.
Prilikom kupanja umrlom se lagano pritisne stomak, zatim se otklone sve necisti koje su izisle iz tijela. Neki preporucuju i uzimanje abdesta (pranje osnovnih dijelova tijela koji se peru prilikom stupanja u molitvu).
Nakon kupanja, umrli se namirisi, zatim se zamota u "cefine". Cefini je jednostavni bijeli carsaf koji se prepoli na dva dijela i ti cefini se obicu umrlom. Tako da nije bas ispravna izjava da se umrli zakopava nag.
S umrlog se prije kupanja skine odjeca ali se nakon kupanja zamotava u cisti bijeli carsaf i takav se stavlja u mezar/grob.
Da sad ne idem u detalje, ali princip je isti i za zene osim sto se kupi malo veca metraza casrafa jer se zenama cefini prave od dva dijela.
Kad je umro dijed od mog prijatelja isao sam da pomazem da ga okupaju posto je bio velik covijek, pa ovo sto govorim to su informacije iz prve ruke.
Kada se pristupa samom cinu kupanja-na tijelo treba gledati jednostavno kao na zemlju ili drvo- u smislu da ukoliko neko vidi neke tijelesne mane, to je zabranjeno iznosti i govoriti o tome.
Po obicaju se tijelo iz mrtvacnice doveze opremljeno ("opremljeno"-podrazumijeva u cefinima i u skrinji/sanduku) kuci i kod kuce prenoci jos jednu noc. Tu noc ukucani ugavnom presjede ali ne moraju, jer tad dodje rodbina, komsije i prijatelji da izraze zalost.
Tu noc komsije, prijatelji i rodjaci nastoje pripremiti hranu o svom trosku, i raditi sve one poslove koje bi ukucani trebali raditi. Ozalosceni su tad u najvecoj zalosti i oni se ne opterecuju s pripremanjem hrane, pica i docekivanja.
Prijetelji, komsije i rodjaci organiziraju ukop, pozivaju one koji pozvani jos nisu i obavijestavaju o smrti.
Naravno veliku ulogu u koordiniranju svega ima imam i dzemat
To je ukratko i osnovno o "opremanju" umrlog.
Svako vam dobro zelim.