1987-1988 Radovanje velikim pobjedama protiv Arisa, Barcelone, Makabija, Filipsa, radovanje ubjedljivo prvom mjestu u turnir fazi takmicenja. Final four po prvi put, tu treba da se ovjeri titula prvaka evrope koju definitivno zasluzujemo. Belgija, Gent, polufinale sa Maccabiem, poraz, nevjerica i tuga velika. Tada sam imao 18 godina plakao sam, nisam mogao da vjerujem da smo ostali bez finala. Na toj cudnoj utakmici kosarkasi Partizana nisu mogli bazen da pogode, trener Izraelaca je to skontao odmah na pocetku, "sasjekao" lopte prema centrima, tada Divcu i Savovicu. Do kraja sut nije "proradio" i izgubili smo. Ceh je platio Aris ali na zalost tek u borbi za bronzu. 1989 Finale kupa Radivoja Koraca, Hala Sportova Novi Beograd, sada, ne sjecam se tacno sa kolikim minusom smo stigli iz Italije ali znam da je Sale (tada jos ne "nacionale") dobro "ukenjao" u zavrsnici prve utakmice. Covjek zeljan dokazato da je to bio samo los dan, sam je ubio Italijane. 1992 Rat pocinje u Bosni, Partizan igra Final Four, sve utakmice u razigravanju je igrao u Spaniji, igrao i dosao do cetvrtfinala u Bogradu. Dobio prvu protiv tadasnjeg Knorra i otputovao na dvije revans utakmice u Italiju. Prvu je izgubio, drugu dobio i otisao u Istanbul. Kraj te price je trojka Djordjevica. Tu sam utakmicu slusao u radio prenosu i nikada je nisam pogledao, osim naravno tih zadnjih sekundi. Ali, nema veze, bio je to trenutak srece u tamnom vremenu koje dolazi. 1998 Po nekom mom misljenju, Partizan je tada imao generaciju koja je bila rame uz rame sa onom iz 1988,, i nikad mi nece biti jasno kako onaj Cubrilo nikad nije postao igrac. Ne mari, tu se Olimpijakos oprostio od trona, potom i Ruski CSKA. Final Four u Barceloni nije bio bas za pricu, izgubljene su ubjedljivo obe utakmice i jos jedna generacija crno-belih je otisla preko granice. Deset godina kasnije, jedna ekipa bez budzeta i bez i jedne kosarkaske zvijezde u uslovima sve surovijeg igranja Euroleague takmicenja prolazi u prvih 8. Ako je to sve, neka je , BRAVO majstori, BRAVO Vujosevicu, ti si stvoritelj, to je tvoj nacin i ja ga postujem. Necu reci da je lako "pokoriti" Evropu sa neogranicenim budzetom i igracima extra klase, nije, i to se vidjelo sinoc kroz nemoc Panatinaikosa, i ti vjerovatno ne bi funkcionisao u takvim uslovima, razlog je jasan, ti imas viziju ali, kako narod kaze, na duge staze, pa sta ti okolnosti dozvole. Hvala momci, hvala za jos jednu radosnu vece, hvala za 4 pobjede u grupi u kojoj su vas vec na zriijebu otpisali, za Montepaski, za Panatinaikos i za Efes dva puta. Hvala za cetvrt finale i puno srece protiv TAU. Ako bude, bude, bice ... a ako ne, opet, bice!!
|