Zemlja je ravna, kružna i nepomična ploča Kada je Kopernik* izložio staru ideju (o njoj su govorili još stari Grci, Pitagora i dr.) da se Zemlja kao i drugi planeti, okreće oko Sunca, dok se istodobno vrti oko svoje osi (osmoškolska geografija), u prvi mah je sve prošlo mirno. Kardinali su ionako imali vlastite astrologe u to vrijeme. Vladajući Papa u to vrijeme, Aleksandar VI, Sveti Otac devetero djece, bio je zabavljen šarmom svoje lijepe ljubavnice Giulie Farnese, a većina kardinala sretno zavaljena u zagrljaju drugih dama. Ipak, Kopernik u strahu čuva rukopis knjige 12 godina, pa ju posvećuje korumpiranom Papi Pavlu III (probio se jer mu je mlađa sestra bila u naručju Pape Aleksandra VI.), 1543. god, i prvi primjerak dobiva u ruke tek par sati prije nego što će umrijeti. Kako Inkvizicija više nije mogla uhvatiti mrtvoga Kopernika, a u uvodu su mu napisali da se radi samo o prijedlogu, a ne činjenicama, sve je moglo polako pasti u zaborav. Međutim, našli su se oni koji su poduprli tu bogohulnu teoriju. * Pobožni poljski svećenik? Ne. Njegov ujak-biskup dao mu je titulu kanonika da mu osigura primanja. Reakcija crkvi na podržanu Kopernikovu teoriju je bila bučna. Protestanti i Katolici su se okomili na tu herezu.
Martin Luther je odmah odbacio heliocentričnu teoriju kao, "šaljivu ideju budale, pa zar nije Jošua (10,12-13), jasno rekao da je Sunce, a ne Zemlja, zastalo na mjestu?"
John Calvin ponosno citira Psalam 93,1, "Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati." Kako bi Zemlja mogla visjeti u zraku da je ne pridržava Božja ruka? Kako bi Zemlja mogla ostati nepokretna, dok su nebesa iznad nas u stalnom brzom kretanju da je Božanski Stvoritelj nije učvrstio i osigurao? (komentar knjige psalama, Psalam 93, redak 1, preveo James Anderson; Grand Rapids, MI: Eerdmans, 1949, Vol. 4, p. 7) Kardinal Bellarmine, 'veliki' teolog i inkvizitor koji je sudio Galileu, prijeteći izjavljuje:"Ovo navodno otkriće ponižava cijeli kršćanski plan spasenja." "U ime i po autoritetu Isusa Krista, čija punoća prebiva u Njegovu Namjesniku, Svetomu Ocu Papi, prijedlog da Zemlja nije središte univerzuma, i da se pokreće dnevnim kretanjem je apsurdan, filozofski pogrešan i netočan po vjeri." Dekret Pape Urbana VIII, potpisan od strane kardinala Felia, Guido, Desiderio, Antonio, Bellingero i Fabriccioi.
Drugi su sumnjičavo vrtjeli glavama: Ako je Zemlja planet, i to samo jedan među mnogim planetima, nije moguće da su tako uzvišene stvari napravljene samo na njoj kako nas uči Kršćanska doktrina. Ako postoje drugi planeti, sigurno su nastanjeni, jer bog ništa ne čini uzalud, ali kako su mogli poteći od Adama? Kako su njihovi preci sišli s Nojine arke? Kako su otkupljeni od našega Spasitelja Isusa Krista?"
Evo par primjera koji su "pobijali" Kopernika:
" I stade sunce i zaustavi se mjesec" (Jošua 10,12-13) Jahve na molbu Izajie dva puta pomiče Sunce unazad. (Izaija 38,4-8 ; 2. knjiga o kraljevima 20,7-11) Po Mateju 24,29 " - ...zvijezde će padati sa neba." "Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi." Propovjednik 1,5 Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. (Job 38, 12) " Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i učvrstio zemlju bez pomoći ičije." "Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. " " Daniel - Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje." Po Mateju 4,8 - (8) " Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu."
Ideja da je nešto gore, vrijedi samo u relativnom smislu. U Bibliji, savršenoj Knjizi, uzima se u apsolutnom smislu, Nebo je gore, a pakao dolje. Sve je jednom stvoreno i ostalo nepromijenjeno (prije 6000 godina). Ne priznaju se preobrazbe živih bića. Zemlja je u središtu Svemira. Ona je okrugla, ravna ploča** nad kojom su čvrste prozirne sfere razapete poput šatora. Ima rubove, četiri kuta, stupove, temelje, ravna je i nepokretna, a sa kakvoga brda se vidi cijeli svijet. Iako se danas "figurativno" upotrebljavaju ti pojmovi isto kao izraz "padaju zvijezde", ove su izreke nastale u vremenima kada to nikako nije bila simbolika ili alegorija, već "činjenica" u koju su čvrsto vjerovali. Iznad "zvjezdanih sfera" je bilo Nebo, gdje prebiva Svemogući. 'Krajevi Zemlje' nisu bili "samo način govora".
** U Bibliji piše hebrejska riječ KHUG=krug, a ne DUR=kugla ! Da se radi o krugu, a ne o kugli je nepobitno. Strongova konkordancija (br. 2328 i 2329), "Holladay’s A Concise Hebrew" i "Aramaic Lexicon of the Old Testament" (str. 97) i "Brown Driver-Briggs Hebrew" i "English Lexicon" (str. 295) daju i glagolski oblik kao "nacrtati kružnicu". Imenica se prevodi kao "krug" ili "luk". Luk je, naravno, polukružna arkada. Druge pojave riječi khug (vidimo i sličnost s hrvatskim khug<=>KRUG) uključuju: Job 26, 10 On je na vodi označio kružnicu (Hebrejski khug) gdje prestaje svjetlost i tmine počinju. Izreke 8, 27 kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug (Hebrejski khug) na licu bezdana. Gornji hrvatski prijevodi za khug kao "kružnica" i "krug" su ispravni, jer odlomci govore o crtanju nečega po površini: tj. prikaz u dvije dimenzije. Nadalje, u hebrejskom postoji riječ koja označava sferu (ploha koja omeđuje kuglu): dur. Da je autor Izajie 40 na to mislio, sigurno je mogao upotrijebiti tu riječ umjesto riječi khug. Ranije se kod Izajie ta riječ već koristila za opis lopte/kugle: Izaija 22, 17-18 Gle, Jahve će te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno će te uhvatiti, (18) smotat će te u klupko, kao loptu (Hebrejski dur) te baciti po zemlji širokoj! Ne čudi stoga, da svi uobičajeni prijevodi Biblija - NRSV, RSV, NASB, ASB, KJV, NKJV, pa čak i fundamentalistička NIV - daju prijevod khug u Izajii 40,22 kao "krug tj. kružnica".
* Mnogi rani crkveni oci su vjerovali u ravnu Zemlju: Teofil iz Antiohije, Irenej, Tertulijan, Metodij, Teodor od Mopsuestie, Ivan Chrysostom, Ćiril Jeruzalemski, Efraim Sirus, Atanazije Aleksandrijski, Diodor iz Tarzusa, Epifan iz Salamisa, Hilarij od Poitiera i Severijanus od Gabale (Schadewald, 1999).
Galileo Galilej iznosi konkretne dokaze u prilog Kopernikovoj teoriji (Jupiterovi mjeseci, sunčeve pjege, faze Venere, zvjezdanu konstrukciju Mliječne staze, itd...), ali crkveni "astronomi" s gnušanjem odbijaju gledati kroz teleskop, jer je to "bezbožno" ili se radi o "sotoninim obmanama". Naivni Galileo se usudio napisati da se "doslovna biblijska tumačenja ne bi smjela primjenjivati na znanost". To današnji apologeti licemjerno navode kao "glavni razlog" zašto je Galileo osuđen - tobože nije se smio petljati u teologiju (iako su mu pod nos stalno gurali biblijske citate). Uz to dodaju da paralaksa nije bila dokazana još 2 stoljeća, pa zaključuju da nije bilo znanstvenih dokaza u prilog Galilejevoj teoriji. Prešućuju da je smrad kršćanskih lomača i kršćanskih tamnica upravo i bio namijenjen gušenju slobodne znanstvene misli. A znanstvenih dokaza je bilo toliko da je "i kamenje vikalo".
Inkvizicija, po naređenju Pape kao svog vrhunskog zapovjednika, prisilno ga, na prijevaru, odvodi bolesnog i starog u okovima u centar Kršćanstva, Rim, i prijeti mu spravama za mučenje. Količina crkvenih podlih spletki i spletki unutar spletki bila je dostojna Princa Tame osobno.
Na procesu u samostanu, u prisutnosti mnogih kardinala, osuđuje se na doživotnu tamnicu, ako se klečeći odrekne svoje bezbožne hereze (što da se nije odrekao?). Sveti Otac Papa Urban VIII potpisuje presudu svojom nezabludivom rukom i milostivo je pretvara u doživotni pritvor i izolaciju, jer se pokajao; svi su primjerci spornog djela morali biti spaljeni, a spomenik mu dugo nisu smjeli postaviti. Galileo se morao pokajati klečeći na koljenima, s ovim riječima:
Skraćeni tekst koji mu je ne-sveta Inkvizicija dala potpisati: "Ja, Galileo, u mojoj sedamdesetoj godini života, kao zatvorenik i na koljenima, pred vašom Eminencijom i Prečasnom Gospodom kardinalima, Inkvizitorima protiv heretičke izopačenosti, imajući pred svojim očima Sveto Pismo, koje dotičem svojom rukom, odričem se i proklinjem i gnušam greške i hereze kretanja Zemlje."
Cijeli tekst. [The Library of Original Sources, Editor-in-chief, O.J. Thatcher; (Milwaukee: University Research Extension Co.), Vol. V, pp. 306-7.]
Nećemo mu zamjeriti na tome. Bio je već star i nemoćan, a u živom sjećanju mu je bilo nedavno spaljivanje znanstvenika i filozofa Giordano Brune u tom istom Rimu. Sjećao se, također, da je prošlo tek 8 godina od kako su zgrabili Markantun de Dominisa, splitskog nadbiskupa - ujedno jednog od najvećih hrvatskih znanstvenika - tobože radi znanstvenih i drugih hereza, koji je umro u tamnici Svetog Anđela, a njegovo tijelo i rukopisi javno spaljeni na rimskom trgu. Srećom je Galileo svoje spise kopirao u mnogo primjeraka, nadajući se da će tako barem nešto izbjeći crkvenom spaljivanju koje je ubrzo uslijedilo.
_________________ -'-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....'.-
|