Ti radojice nikako da prihvatis jedan normalan kulturan dijalog, dijalog u kome neces drugog vrijedjati ni po jednoj osnovi. Odmah ides na nekoga Ibru ili Sulju iako kod muslimana ne postoji ime Ibro ni Suljo, nego Ibrahim i Sulejman. Da ti sad ne pisem o tome ko upotrebljava ime Ibro i Sulju, cak i medju muslimanima.
Nisam ja nista zaboravo, jer sam ja samo prebacio dio teksta. Okupator je svako ko je dosao na tudje, i potcinio ili protjerao jedan narod, pa bili to Madjari, Turci, Srbi ili Bosnajci itd.Dakle, okupator je svaki onaj koji se seta po tudjoj zemlji i tlaci autohtoni narod.
Kazes da ti smeta muslimansko svojatanje Bosne. Meni opet smeta srpsko svojatanje Bosne. Bosnjaci se zalazu za suzivot tri naroda i to je njihova jucerasnja, danasnja i sutrasnja politika. Srbi se ne zalazu za tako nesto, oni su za zivot jedni pored drugih, ali da se uvijek zna neka granica, sa mogucnoscu njegog pomjeranja do beskonacnosti, to jest dotle, dok se ne istisne komsija. Najbolji primjer je RS.
Ne volim jenostrane prikaze nekog problema, pa ti u tom smislu prebacujem sledeci tekst da procitas, da bar koliko toliko shvatis, da je svaki jednostran prilaz problemu BC pogresan.
"Historijski je nepobitno utvrdjeno da su Bizantijski pisci,i istocna pravoslavna crkva koristili naziv "kudugeri" za bogumile. Tako,na upit sionskih monaha pravoslavne vjere,da li smiju primati darove i moliti se za Bosanskog Vojvodu Stjepana Vukcica Kosacu,gospodara Hercegovine,buduci da taj nije pravoslavni,carigradski patrijarh Genadije II Skolarios (1453-1459) im je odgovorio pismeno,"da su se mnogi kudugeri obratili na pravoslavlje i sam Herceg Stjepan da se obratio,ali da se ne smije javno kao takav pokazati radi svoje vlastele.Radi toga darove mogu primiti i za Hercega se privatno moliti,ali ne javno u crkvi". -Splitski ljetopisac Kuten (A. Cutheis) napisao je sredinom 15. stoljeca djelo "Historia de gestis civium spalatinorum",i u njemu,izmedju ostalog,pise da su nakon velikog pozara Bosanskih suma 1366 godine u popaljenim sumskim krajevima "podignuta mnoga sela,u kojima stanuju Bosanski patareni,koji se zovu maniheji , i ti tvrde,da je Bog spalio i sazgao ona brda na njihovu korist,jer Bog ljubi njihovu vjeru..."
-19.decembra 1403 godine Dubrovcani pisu Ugarskom Kralju Sigismundu o velikim troskovima koje su imali "obracajuci patarene od Bosanske vjere na krscanstvo".Ovdje Dubrovcani,kao prvi susjedi Bosni,dakle vrlo dobro upuceni u vjerske prilike u Bosni,jasno kazu da pripadnici Bosanske Crkve nisu bili krscani.
Konstantin Filozof u svome djelu "Zitije despota Stefana Lazarevica",nastalom izmedju 1431. i 1432. godine,spominje da su stanovnici Bosanskog grada Srebrenice "svi jeresi bogumilske".
Dominikanac Anzelmo Aleksandrijski,napisao je oko 1270 godine "Raspravu o hereticima" (Tractatus de haereticis),kada je bio inkvizitor u Genovi,u Italiji,i u tome djelu iznosi vise podataka o postanku razlicitih katarskih (bogumilskih) crkava ukljucujuci tu i Bosansku Crkvu.Odlomak u kojem govori o postanku bogumilske Bosanske Crkve kaze da je hereticko katarsko ucenje (bogumilstvo) u Bosnu stiglo preko Bosanskih trgovaca koji su putovali i trgovali po Bizantiji,pa kada su se vratili poceli su propovjedati tu vjeru i ustanovili instituciju katarskog biskupa (Djed Bosanske Crkve)."
U ovom kontekstu vise je nego vrijedno spomenuti i Jakova Markijskog (1432-1439),Bosanskog franjevackog starjesinu,koji boraveci u Bosni,dakle znajuci vrlo dobro prilike u zemlji,a posebno one vjerske,pise knjigu pod naslovom "Rasprava protiv maniheja u Bosni",gdje navodi i to da se oni krste knjigom,a ne vodom,na identican nacin kao i zapadni katari,a radi se dakle o duhovnom,dualistickom manihejskom krstenju,a ne krscanskom.
-U "Radosavovom Zborniku" Radosava krstjanina (nastao izmedju 1443 i 1461) nalazi se i "Opsti obred" koji je gotovo identican sa "Lionskim albigenskom obredniku" (razlikuje se samo u tome sto u Radosavovom nije bilo zaziva prije ocenasa i sto je Radosav jos zabiljezio i odgovor prisutnih u tri rijeci,sto je vrlo mala razlika,uzimajuci u obzir cinjenicu da se je Obrednik Italijanskih katara ("Latinski obrednik") i Obrednik Francuskih albigenza ("Lionski obrednik") znatno vise razlikovao,nego sto se razlikovao Radosavov obrednik i obrednik Francuskih albigenza.To su poduzi tekstovi,sa razlikom samo u tri rijeci i jednom zazivu,i nema nikakve dvojbe da se radilo o istom vjerskom obredu.Albigenzi su bogumilska crkva,kao sto je to bila u svojoj sustini i Bosanska Crkva.
Znacaj Bosanske Crkve je bio veoma veliki i na internacionalnom planu,posebno u Francuskoj i Italiji,gdje se je vrhovnog starjesinu Bosanske Crkve cak smatralo za vrhovnog duhovnog vodju ,i priznaju ga za svog PAPU,a motiv za to se objasnjava cinjenicom da posto je Bosna bila najbliza izvoru bogumilstva (Bugarskoj),da su pripadnici Bosanske Crkve samim time i najupuceniji u pitanja vjere.
Djed Bosanske Crkve jednom cak i boravi u Francuskoj medju albigenzima gdje zaredjuje njihove crkvene starjesine i daje savjete o pitanjima vjere,a iz Italije takodjer jos oko 1180 godine dolaze katari u Bosnu da budu dublje pouceni u katarskoj nauci i redjeni za katarske biskupe" itd. Katari su bili dualisti/manihejci,a ako priznaju autoritet Djeda Bosanske Crkve,onda je tesko povjerovati da Crkva Bosanska nije bila dualisticka/manihejska,dakle i bogumilska u univerzalnom smislu,a njena evidentna zasebnost u odnosu na "rano manihejstvo" ne znaci nista osim da je Bosanska Crkva u stvari bila zasebna po mnogim pitanjima u odnosu na to rano,prvobitno bogumilstvo.
Vrlo cesto se u historijskim izvorima pojavljuju i nazivi "krstjani i krstjanice" za pripadnike Bosanske Crkve.Ali tim su se nazivom,zvali samo izabrani clanovi Bosanske novomanihejske crkve,koji su primili duhovno krstenje (consolamentum),a tih je bio dosta malen broj u Bosni prema mnozini vjernika,koje nijedan srednjovjekovni izvor ne zove "krstjanima",niti ih ukljucuje medju njih.Prema tome naziv "Bosanski krstjani",ne obuhvaca svo clanstvo Bosanske Crkve,pa je nepotpun i dosljedno neispravan za oznaku svih pripadnika Bosanske Crkve!
Od svih naziva,kojima se nazivalo pripadnike Bosanske Crkve,najbolje je ime "bogumili".Ono u sebi ukljucuje spomen na svestenika Bogomila,pocetnika sljedbe,i na bitnost njegova krivovjerja.
Neke bogumilske crkve idu u svojemu odstupanju da cak odbacuju osnovno vjerovanje dualista o postojanju dva bozanstva(uzroke dobra i zla) .Tako npr.imamo izvjestaje iz Italije gdje je bogumilska crkva banjolicana tvrdila da je vjerovanje u dva bozanstva-greska, i da oni vjeruju u jednog Boga.Rajnerije Sachoni 1250 godine pise pak da se banjolicani u svemu slazu sa katarima konkoricanima osim sto ovi vjeruju da su duse stvorene i da su sagrijesile prije postanka vidljivoga svijeta i sto slijede doketizam" Dakle manje ili vece udaljavanje od pojedinih stavova pocetnih vjerovanja samog Bogumila,nije samo Bosanski fenomen.
-U "Sreckovicevom Evandjelju",u rubnim biljeskama,pripadnici Bosanske Crkve Ivana Krstitelja podrugljivo nazivaju "Vodonoscem",odnosno izruguju se "krstenju vodom" zeleci reci da je Ivan Krstitelj samo nosao vodu okolo,a da to nije imalo nikakvog ucinka.Neprijateljski stav prema Ivanu Krstitelju nije izvorno Bosanski,nego Bugarskih bogumila.
-Papa Eugen IV 1445 godine o pripadnicima Bosanske Crkve kaze:"Ovi su koji djavlu priznaju vrhovnistvo jednako svemogucem Bogu,uceci da postoje dva pocela,jedno zlih bica,a drugo dobrih".
-Papa Pio II (1458-1464) u svojoj "Kozmografiji' prvih godina svoga papinstva o Bosanskim hereticima kaze:"U Bosni mogu veoma mnogo krivovjerci,koje zovu manihejcima,veoma zao rod ljudi,koji uce da su dva pocela stvari,jedno zlih,a drugo dobrih".
-Na zapadu su se pravi clanovi katarske crkve nazivali ,uz naziv "krstjani" redovno nazivali i "dobri ljudi","utjeseni","savrseni","izabrani" i "obuceni".Medjutim,ni jedan od tih dodatnih naziva se ne nalazi u Bosanskim izvorima,koji svoje "izabrane" nazivaju jedino "krstjani",ili "dobri,pravi krstjani",dakle samo nazivima koje je uveo sam Bogumil!
-Vrhovni starjesina Bosanske Crkve se zvao Djed,sto je gotovo identicno sa nazivom za vrhovnog starjesinu Bugarskih bogumila,koji su svoga vrhovnog strarjesinu zvali "Djedic",dok su Italijanski katari svoje poglavare zvali "biskup" (episcopus),a Francuski albigenzi koriste naziv "Anciani" sto je zapravo prijevod grcke rijeci "presbyteros" ili Bosanskoga naziva "Starac".Kod zapadnih katara se poglavar crkve se po koji put zove i "Veliki Djakon" (diaconus maior)
-Starjesine kuce bogumilskih krstjana Bosnjaci su zvali "Starac",dok su katari u Italiji starjesine svojih kuca zvali "Ancianus" sto je zapravo doslovni prijevod Bosanskog naziva "Starac".
-Upravitelje katarskih gostinjaca na zapadu su zvali "Djakon" ,a u Bosni su ih zvali "Gost"
-Prva dva pomocnika starjesine crkve na zapadu su zvali "Veliki Sin" i "Mali Sin",dok se u Bosni oni zovu "Veliki Starac" i "Veliki Gost"
-Jedan od vrlo vaznih historijskih izvora koji govore o bogumilstvu Bosanske Crkve jeste i "Popis zabluda Bosanskih krstjana", napisan 1372-77 od nepoznatog misionara frenjevca u Bosni,u kojem se,izmedju ostalog,kaze: 1.Najprije da su dva Boga i da je stariji stvorio sve sto je duhovno i nevidljivo,a mladi,naime,Lucifer sve tjelesno i vidljivo. 2.Nijecu takoder covjecju narav Kristovu i kazu da je on imao prividno,zracno tijelo. 2a.Takodje govore da je Marija bila andjeo,a ne covjek. 3.Takodje kazu da Krist stvarno nije mucen niti je umro. 4.Takodje da nije uskrsnuo. 5.Niti da je s pravim tijelom uzasao (na nebo)
-Sljedeci vrlo vazan izvor jeste "Rasprava izmedu Rimskog krscanina i Bosanskog patarena" koja je pisana u drugoj polovici 13. stoljeca ,a u cijemu sedmom poglavlju Bosanski krstjanin tvrdi :Bog pravi nije stvorio ono sto ce biti unisteno,a vidljive stvari bit ce unistene,radi toga nisu stvorene od Boga nego od djavola.Djavo je bez pocela i stvoritelj svega vidljivog. 19.Krist nije sin Bozji jednak Ocu 21.Krist nije sin Blazene Djevice Marije 22.Blazena Djevica Marija nije bila zena nego andjeo 23.Krist nije jeo ni pio tjelesno 25.Krist nije bio utjelovljen 26.Krist nije trpio tjelesno 27.Krist nije umro tjelesno 28.Krist nije uskrsnuo tjelesno
-Ivan Torquemada u svojoj knjizi o zabludama patarena u Bosni pisanoj 1461 zabiljezio je medju ostalim i ove: 1.Da postoje dva Boga,od kojih jednoga zovu "potpuno dobrim",a drugog "potpuno zlim" 2.Dva su pocela,jedno duhovnih i netjelesnih bica,a drugo propadljivih i tjelesnih ili vidljivih.Prvo zovu Bog svijetla,a drugo Bog tame 13.Blazena Djevica Marija nije bila zena,doticno zensko,nego andjeo 14.Sin Bozji nije uzeo pravo tijelo nego prividno 15.Krist nije uistinu trpio,ni umro,ni sisao nad pakao,ni uzasao na nebo,nego je sve to cinio, da tako na oci izgleda.
-Vrlo bitni historijski izvori su i povelje Bosanskih velikasa pripadnika Bosanske Crkve.Prema naukama strogih dualista vjerovali su u andjela kojeg primaju dobri krstjani na casu smrti.Taj ce ih andjeo na sudnjem danu razdiobe dobrih i zlih cuvati i dovesti dobrom Bogu.
1) Sandalj Hranic 1410 kune se : " .....i da se odreku Boga i vjere koju vjeruju i angela pravoga na dan sudni"
2)Ivanis Pavlovic sa svojim bratom Nikolom 1442 kune se: "....i da smo se odrekli Boga i angela na umrli cas na smrti i na dan sudni i vjere koju vjerujemo"
3)Slicno se kune i Bosanski Vojvoda Herceg Stjepan Vukcic Kosaca 1435: "......i da smo se odrekli Boga i angela milostivoga na smrt i na dan sudni i vjere koju vjerujemo"
Svi srpski sinodici osudjuju bogomile i babune kao "bogomrske jeretike" medju koje uvrstavaju i clanove Bosanske Crkve:
-Plevljanski Sinodik,koji je napisan krajem 14.stoljeca,koji kaze: "Zli jeretici tr'kleti babunije,naricajustei se l`zikrstjane i rugajusteje se nasej prave vere...da budut prokleti....I v`zglasit' vel`mi:Rastudije Bos'n'ski i Radomir i Drazilo i Tol`ko i Tvrdos i vsi naricajuste se kr'stijani i kr`stjianice a ne klanjaste se svetim ikonam' i kr`stu c'st'nomu,da budut' prokleti..Na rubu rukopisa je kasnije dodano drugom rukom i drugim mastilom i sljedece:"Radin,Gost Hercegov,da bude proklet." Ovo dolazi iz susjedstva,a ako oni nisu znali koja je vjera u Bosni,ko ce drugi??Spominju se konkretna imena i RAZLOZI : neklanjanje krizu i ikonama!
-U originalnim izvorima pisanim rukom samih pripadnika Bosanske Crkve,dakle originalnim dokumentima,kao sto se to moze vidjeti u "Nikoljskom i Dancicevom Evandjelju" izraz "iz nje pak izidje Isus",umjesto "rodi se",dokaz je manihejskog stava prema Isusu pripadnika Bosanske Crkve,jer ovime negiraju da je Marija rodila Isusa,jer on po bogumilima nije imao pravo ljudsko tijelo,te prema tome se nije mogao ni fizicki roditi,nego da je on usao u Marijino uho i izasao sa svojim nebeskim tijelom (corpus caeleste). Naime,drzali su da se "prividno rodjenje" ne moze usporediti sa fizickim,i iako u daljnjem tekstu navodi i izraz "rodi se",jasno je poslije ove prve izreke "i iz nje izadje",da se to kasnije "rodi se" odnosi na prividno rodjenje,a ne na fizicko,sto je klasicno dualisticko ucenje.
-"U Sreckovicevom Evandjelju" u rubnim biljeskama,pripadnici Bosanske Crkve Ivana Krstitelja podrugljivo nazivaju "Vodonoscem",sto je opet izrugivanje sa fizickim krstenjem (vodom)...hoce reci da je jedino ispravno krstenje,duhovno krstenje. Takodjer,u biljesci drugoj,istog evandjelja pripadnik Bosanske Crkve franjevacke misionare naziva "vracevima" "a vraceve - zakonici",a u devetoj biljesci se katolicka crkva zove "crkva ovoga svijeta,(sto je tipican dualisticki stav),koje svecenici dnevno na lak nacin ljudima grijehe oprastaju i na taj nacin gube njihove duse i upropascuju ih:"On' clovik-knez' vika,a ikonob-starjesina cr`kve ego,a ,a dl'znik-zakonici ize po vse dni grihe otpustaju cl'vikom i tako gube duse clovic'ske.
-U "Vrutockom Evandjelju" u biljesci ispod teksta,gdje se govori o pozivu sv.Mateja apostola,dotadasnjeg carinika.Carinarnicu ili mitnicu,gdje se nepravednim nacinom stjece novac,pripadnik Bosanske Crkve u biljesci poistovjecuje sa stolicom srpskih patrijarha koji dolaze do svog polozaja mitom,srebrom i zlatom.Biljeska glasi:"Pat(r)ijar'hovo i (g)di ze se patrijarhi stave srebrom i zlatom"
Ovo ismijavanje katolickih i pravoslavnih "ovozemaljskih svecenika",i uopste krscanskih,jeste jedna od osnovnih karakteristika bogumilskog/dualistickog ucenja.
Ovo su dakle originalni zapisi samih pripadnika Bosanske Crkve,sa svih strana KONSTANTNO ih se optuzuje za herezu,cak i od nekih Bosanskih Kraljeva (Kralj Tomas,npr.,koji je inace presao sa bogumilstva na krscanstvo),tako od susjeda,blizih i daljih,to ljepljenje herezom na Bosansku Crkvu dolazi CIJELO VRIJEME NJENOG POSTOJANJA,nema toga ko to moze poreci.Prema raspolozivim historijskim cinjenicama,postojanje dualistickih ucenja unutar Bosanske Crkve je,jednostavno,nepobitno.
Malcolm pak pokusava da napravi neku vrlo pojednostavljenu i vrlo sumnjivu sliku,pri cemu su njegovi argumenti za to vrlo upitni,jer nekoliko odstupanja od prvobitnih strogih bogumilskih ucenja nisu nikakav dokaz da Bosanska Crkva nije u svojoj sustini bila bogumilska.
Bosansku Crkvu neki smatraju i "prvom protestantskom crkvom" u svijetu,odnosno,pripisujuci fenomen njenog djelimicnog odstupanja od klasicnog manihejizma ,kroz njegovu REFORMACIJU od strane Bosanske Crkve,koja uopste nije neophodno morala biti prihvacena i od strane drugih bogumilskih crkava u zapadnoj Evropi.To Malcolm u potpunosti zanemaruje.Neka odstupanja od ranog prvobitnog bogumilstva u principu se mogu objasniti prelazenjem sa strogog na umjereni manihejizam/bogumilstvo,mada je po svoj prilici cio taj proces reformacije manihejizma poceo u Bosni,ali nije bio slijedjen u svim ostalim bogumilskim crkvama zapadne Evrope,nego samo u nekim,i to ne u smislu identicnih udaljavanja od strogog bogumilstva,nego svako na svoj nacin,vise ili manje.
Napokmena: Pa i poslije ovog teksta ti Radojice nastavi tvrditi kako je BC bila pravoslavna.
|