mangia je napisao:
Mene iskustvo uci da samo ako sam sebe cijenis onda ce i drugi imati koliko toliko postovanja ...
Donekle tacno. Odbijes dva posla gdje ti nude "saradnju" i sl., ali treci odradis i naplatis po realnoj cijeni.
Ali, toga npr ja mogu da se drzim jer mi to nije primarni posao i dok sam studirao, pa je bilo manje-vishe hocu li dobiti posao. Pitanje je sta ce neko kome treba svaka marka da prehrani porodicu, npr?
mangia je napisao:
Meni je puna kapa prica "znas ovo je pocetak divne saradnje i ako bi mi ovo uradio dzaba ja cu ti nabaciti puno posla"...
zato necu da sjednem i da slovo pritisnem dok ne vidim valjanu racunicu... dao bog pa ima klinaca i komsiluku koji rade za 100KM pa mi mnogo pomazu da se otresem budala...
hahaha, ovu pricu o "saradnji" sam cuo puuno puta. :)
a to sa klincima je klasicna prica: "znas, ima moj poznanik sina, mali sesti razred, a znaa racunareee.. upao u Windows. on bi to mogao da uradi."
i toga sam se naslusao. takve je najbolje zaobici, jer znas da ce te handriti dok ne lipsas za sicu koju naplatis.
zanimljivo je na koje se sve nacine dovijaju ljudi kada treba da se pogodis za cijenu..