Hihihi. Pazi molim te komentara.
No ozbiljno, kakva god bila "istina" o četnicima, nova ili stara, sa novijim otkrićima ili ponovnom pojavom zataškanih čenjnica o pokojim manjim i lokalizovanim događajima, ostaje u suštini zaključeno da je četnički pokret, u odnosu na razvitak novih stremljenja i snaga tokom NOB-a, jedna ipak retrogradna pojava reakcionarnog karaktera, posebno u Srbiji gdje je priča o četništvu bila više nego mračna i bizrna.
No, vjerujem da će se uskoro stvari na planu naučnog rasvjetljavanja istorijskih događaja "uravnotežiti", nakon prolaska eksplozije pro-četničkog sentimenta koji se razbuktao sa minulim ratom. Jedna od poslijedica tog sentimenta je pojava tona treš literature tipa "Đeneral koga su izdali saveznici", "Istina o Kalabiću", "Istina o četnicima", istina o kurcu i palcu i razne druge "istine", koja se može nabaviti kod najlošije snabdjevenog uličnog prodavača papira za brisanje guzice. Naravno, da bi se čitava priča o četnicima i partizanima ustabilila potrebno je mnogo bistrih, kreativnih i obrazovanih ljudi koji se neće ponašati kao epigoni po uzoru na predratno beskrupulozno pljuvanje, ili poratno veličanje četništva (ili obrnuto sa partizanskim pokretom).
Što se tiče aktuelne strane te priče, buđenje četništva sa proteklim ratom sprovedeno je u sasvim prikladnim krugovima: u kombinovanim krugovima kriminalaca i ludaka, raznih Radovana i Momčila, psihopata i najsitnijih lopova i najgorih ubica. No, kako se ludaci polako povlače u pećine, zatvore i gore zelene, svakodnevnica četništva je svedena na vid dokolice u formi alkoholizma i okretanja prasadi na ražnju. Nadajmo se da će tu i ostati: ispod šanka lokalne birtije ili u smeću i povraćki koje ostavite iza sebe nakon pijanog orgijanja po Ravnoj Gori.
Ali suprotno četništvu koje je pri hlađenju, javljaju se razna nacističko-ljotićevska govna - i to je danas veći problem. Mada, mala naljepnica koja bode u oči, daje nam jasnu poruku šta opet činiti...