dzabaleban je napisao:
Satana je nešto što bi se u vaišnavskoj ili budističkoj doktrini moglo imenovati kao Maya, Božija energija koja questovima testira duše.
Slažem se. On je upravo to. To mu je zadatak. A ljudi ga omrzli zbog toga ne znajući da on radi za njihovo dobro, a po Božijem nalogu.
Podsjetio si me na ovaj dio iz knjige "Ljudi laži" od Skot Peka:
Mit i doktrina uče da je u početku satana bio Božiji drugi oficir, poglavar svih njegovih anđela, prelijepi i voljeni Lucifer. Njegovo zaduženje je bilo da u Božije ime podstiče duhovno odrastanje ljudskog roda upotrebom testiranja i iskušavanja - baš kao što i mi testiramo djecu u školi da bismo podstakli njihovo odrastanje. Prema tome, satana je, prije svega, bio učitelj čovječanstva i zbog toga su ga zvali Lucifer, "svjetlonoša".
Prvobitno značenje riječi "satana" i "đavo" nije bilo pežorativno kao što je danas. "Đavo" ili "dijabolično" potiče od grčkog glagola diabalein, što znači jednostavno "suprotstavljati se". Riječ "satana" je obično značila "protivnik". Vidjevši da je čovječanstvu potrebno testiranje i iskušavanje nečim što se suprotstavlja Njegovoj volji, Bog je dodijelio svoju opozicionu (dijaboličnu) i protivničku (satansku) funkciju šefu svojih arhanđela.dzabaleban je napisao:
Ako se uzme u obzir postojanje karme ili činjenica da karma postoji, zlo koje se na zemlji dešava se može protumačiti kao užareno pročišćavanje duša, sila akcije i reakcije
Upravo tako.
dzabaleban je napisao:
Po hrišćanskom učenju, grijeh se božijem rabu ne računa do 7. godine života.
Odakle potiče to hrišćansko učenje? Pošto ga nisam pronašao u Svetom Pismu.
dzabaleban je napisao:
Kako se odnositi prema Satani?
Mogao bi se posmatrati kao sparing partner na treninzima. Bog je trener. Mi treniramo. Sparing partner će nas mlatiti bez milosti kad mu to trener kaže, onoliko koliko mu trener kaže, neće nas maziti samo zato što je to trening ni zato što ćemo poslije treninga otići na pivo, jer trener zna da će nas zabušavanje jednog dana skupo koštati (pa i života), ako ne budemo pripremljeni na veće izazove. A na nama je da slušamo trenera koji stoji sa strane dok se borimo sa sparing partnerom. Ako ne slušamo nećemo napredovati a usput ćemo dobiti i batina, i to samo zato što smo na takvu "politiku" dobrovoljno pristali kada smo ušli u ring. Da smo ostali izvan ringa važila bi neka druga pravila, ali kad smo već tu onda smo podložni takvim pravilima. Ne možeš ući u nešto a onda se žaliti na pravila koja tu vladaju, jer pravila su takva kakva su. Znači naše je da slušamo trenera a ne nekog drugog, ne ni sparing partnera ukoliko nas želi prevariti namjerno pogrešnim savjetima, na primjer da nesvjesno ostavimo rupu u našoj odbrani koja bi njemu pomogla da nas namlati. A ako slušamo trenera napredovaćemo pa se jednog dana nećemo ni plašiti sparing partnera, prerašćemo takvu vrstu treninga, onda ćemo sva trojica otići na pivo.