E sad, čitao sam u Brodskom Kalendaru (to je inače zanimljiva knjižica koja je izlazila svake godine u Slavonskom Brodu, a sadržavala je kulturne i istorijske članke itd. i inače sam iz Slav. Broda) da je u jednom periodu turske vladavine prema pospisu stanovništva 90% stanovništva Slavonskog Broda bilo muslimansko, a Bosanskog Broda 100%.
Poražavajuća činjenice za neke od nas braćo, zar ne?
Ali kad se uzme u obzir da "nestaju principi kada zaškripi" i da je nekad bolje sačuvati glavu onda se i prelazak na vjeru može razumjeti. na kraju krajeva to je lična stvar.
Sjećate se i prava "prve bračne noći" i slično. Moguće je opet da mnogi nisu bili muslimani, ali su se tako izjašnjavali da ne bi izgubili neke povlastice ili ne daj Bože, natovarili si nevolje na vrat.
Elem, pravi hrišćanin, musliman, budista itd će uvijek naći načina da praktikuje svoju vjeru.
Zašto pišem ovo? Riječ "braća" je u pitanju. Jedan lik kojeg poznajem mi je jednom iznio teoriju da su muslimani u stvari najčistiji srbi jer nisu morali davati zvoje žene agama i begovima prve bračne noći. Zanimljivo.
Dalje, poznavajući "duboku religiouznu korjenitost" širokih narodnih masa na ovim prostorima i sistem okretanja kako vjetar duva ko od nas može tvrditi da je čisti pripadnik ovog ili onog naroda.
Čuo sam i teoriju da su srbi do dolaska turaka u bili plav narod, po kosi naravno ne po Hitlerovoj teoriji. Takođe sam čuo da su muslimani iz cazinske krajine najkasnije primili islam i da su se mnogi sjećali krsnih slava koje su slavili njihovi preci.
Ne znam šta vama sve ovo govori, ali ja zaključujem da je vjera zaista stvar ličnog izbora, da smo krvno i kulturološki izmješani, da smo ipak svi, koliko to neko osporavao ili mu se ne sviđalo, ipak, braća i naravno sestre
I naravno, j*** nas onaj ko nas sastavi
