coki13 je napisao:
jednom sam bila u jednom hrvatskom gradicu u Slavoniji, i tako sa drustvom sela u kafic. Za stolom do nas je sedela jedna devojka koja je ubrzo ustala , otisla do wc, na stolu ostavila mobitel, a na stolici torbu...
i niko nije ni pipnuo...
nagradno pitanje:
KOLIKO MILISEKUNDI BI KOD NAS TO STAJALO NETAKNUTO?
Evo ja ću ti odmah odgovoriti na to pitanje: Isto koliko i u Hr. Ja sam recimo u četvrtak (tj. preključe) sjedio u Marčelu u parkiću, naručio hranu i čekao plavušu, kad se sjetim da sam nešto zaboravio u autu. I ne budem ja lijen, ustanem i odem na parking kod meksičkog restorana i zaboravim mobilni i piće na stolu, odem do auta, pokupim taj papir što mi je trebao, i na povratku da Marčela svratim u onu prodavnicu cipela na ćošku i pogledam neke cipele. Sve u svemu nije me bilo više od 10 minuta, za koje vrijeme je konobar donio klopu, stavio je na sto i otišao. Picerija je bila puna ljudi, svi stolovi oko moga su bili puni i niko od gostiju niti konobar nije uzeo ništa sa mog stola. Mobitel je Sony Ericsson i vrijedi nov oko 300KM.
Imao sam prije nekih 6-7 godina sličan događaj, mada je stavka bila mnogo manje vrijedna ali ipak potvrđuje tvrdnju da mnogi nisu pokvareni (ili bar nisu bili u to vrijeme). Jednog kišnog dana mene jedan čova kojeg onako poznajem iz viđenja (u to vrijeme radio u UNHCRu) dobaci iz Budžaka u grad, ja izađem iz auta i ostavim kišobran u autu. I tako ja hodam ulicom (i ne pada kiša ali jeste oblačno) kad eto njega vraća se istom ulicom iz drugog pravca i trubi mi. Uzmem ja moj kišobran i odem u Zenit koji je tada još bio u parkiću. U jednom od butika ja probam neku odjeću i opet zaboravim kišobran. Odem ja još u par radnji i kad sam bio negdje ispred Boske počne opet kiša i ja skontam da sam zaboravio kišober. Otrčim nazad do Zenita i nađem moj kišobran tamo gdje sam ga i ostavio a bilo je prošlo preko pola sata i ko zna koliko mušterija kroz butik, a prodavačica nije ni primjetila taj kišobran niti ga je iko od mušterija uzeo. Uzmem ja taj kišobran i krenem kući, kad me zovne stari i kaže da svratim preko Tržnice i kupim sebi neku salatu za ručak i tako ja odem tamo i kupim salatu i ostavim kišobran da visi na onom betonskom pultu, krenem kući i prođem nekih 300 metara i sjetim se da sam ostavio kišobran, vratim se nazad da bar kupim drugi da ne pokisnem, kad imam šta i vidjeti: prodavci zatvorili svoje pultove (bilo oko 4 popodne) i otišli a moj kišobran stoji na istom mjestu gdje sam ga i ostavio i niko ga nije ni pomjerio za 1cm. Znači, potpuno otvorena šansa da ga uzme ko god hoće, sam nezaštićen kišober, nema svjedoka u liku prodavca, hiljadu ljudi prolazi kroz Tržnicu, a niko da uzme moj kišober. Ja uzeo onaj kišobran i gledam ga ko osmo svjetsko čudo, ne mogu da vjerujem. Nisam mogao da vjerujem da niko nije uzeo kišobran u zadnje dvije situacije tog dana jer je bio kišovit dan i ljudima je definitivno trebao kišobran ali eto niko nije htio da mi mazne kišobran. Taj mi je kišobran bio najduže u vlasništvu od nekoliko desetina kišobrana koliko sam do sada imao, jer ja redovno gubim stvari a često se ne mogu ni sjetiti gdje šta "posijem".
Takođe sam jednom u taksiju pretprošle zime zaboravio kapu i rukavice. A kapa mi bila emocionalno važna, bila moj poklon od brata iz inostranstva, ona sama je sigurno dosta vredila jer je bila visoke kvalitete. I nazovem ja operatora sutradan (Bel taksi), javi mi se cica i pita me u koje vrijeme odakle sam išao i dokle, ja joj kažem i ona prozove radiom taksistu koji me vozio i on mi dođe u Borik (a bio je tipa na Bulevaru) i donese mi moju kapu i rukavice. Ja bio sretan ko dijete i nudio brki 20KM on nije htio uzeti i kaže mi da kod njega u autu ima takvih dosta stvari (kišobrani, kape, rukavice i sl.) koje on drži par dana u autu u gepeku a onda ih odnese dispečaru, pa ih oni čuvaju neko vrijeme nadajući se da će ih neko pokupiti a ako nakon par sedmica ne pokupi onda ih bace ili daju nekomu. Stvar je u tome da se mnogi (a i ja među njima) često ne mogu sjetiti gdje sam nešto zaboravio pa to onda i ne tražim.
Dakle nije istina da ljudi kradu uvjek, čak ni kada imaju šansu. Sve zavisi od kućnog odgoja i nekih drugih stvari.