Citiraj:
Jedne večeri, dok sam sedeo za stolom i čitao Psaltir: 'Gospod je pastir moj i ničega me neće lišiti...', najednom počnem da osećam, zbunjen i začuđen, onu prijatnu toplotu i ispunjenost, skoro identičnu osećanju kao kada se puši marihuana, a da pre toga više dana to nisam činio. Ta opijenost bez pića i konkretnog povoda, stala je da me obuzima sve više i jače i počela da prerasta u jedno, do tada nedoživljeno i gotovo vansebno stanje, samo sada već neuporedivo čistije, prijatnije i uzvišenije. (...) Nije mi bilo poznato koliko je vremena proteklo u tom stanju, kada sam u mislima začuo poruku: 'Čoveče, da li si svestan kakvu moć poseduje Bog i na koju visinu može da te uznese, bez ikakvog spoljnog uticaja, kada On to zaželi? Ovo što si doživeo samo je kap u odnosu na ono što je pripremljeno onima koji, bez mane, lišivši se varljivih uteha ovoga sveta, krenu za Njim. Zato, ostavi to smeće i budi savršen!' Bio sam potpuno poražen i zadivljen, pošto je to stanje polako uminulo i vratilo me u moj stan na stolicu, sa knjigom u ruci. Od tog događaja, otvorio mi se jedan novi vidik. Bilo mi je jasno da je duhovni žiovot, za mene, jedini put i cilj. Shvativši reciprocitet: što manje zemaljske utehe – to više nebeske, rešio sam čvrsto da ostavim svaki vid telesnog zadovoljenja. Tu je spadalo pre svega, a zatim mi mnogo toga drugog: marihuana, alkohol, telesno opštenje sa ženama i rukoblud.
Мислим да је тврдња да није трошио вутра данима истинита. Овај пут је био на нечем много много јачем...