Jedini greh - rasipanje energije
Zbog čega se fantastična znanja koja svi posedujemo pre rođenja gube prolaskom kroz takozvanu Zavesu; Da li sami odabiremo naše ovozemaljsko telo; Koliko je teorija o paketu psi-energije blizu doživljaja bliske smrti
autor teksta: Miodrag Radojčin
Prema tvrdnji biologa, čovek je jedina životinja koja se rađa bez ikakvih instiktivnih znanja neophodnih za snalaženje na ovom svetu i potpuno je zavistan od drugih da bi preživeo. Ovo je životna činjenica, i ostaće takva sve dok, i ako se, u procesu evolucije nešto na tom planu ne promeni. Međutim, kada slušamo tumače doživljaja bliske smrti, kao što je Kevin Vilijams, onda je čin rođenja u materijalnom svetu zapravo plod odluke našeg pravog Ja da "zaspimo" i zakoračimo kroz koprenu svesnosti koja uzrokuje da (privremeno) zaboravimo istinu o tome odakle smo došli i ko smo mi zaista! Tih znanja koja smo imali pre rođenja, doduše, možemo se setiti i u ovom životu na mnogo dubljim stepenima svesnosti, ali inače pokušaji njihovog prizivanja su, tvrdi Vilijams, kao nastojanja da se setimo svog sna iz najdubljeg perioda REM faze.
S druge strane, u duhovnom svetu, postoji svo znanje kog u ovom fizičkom obliku nismo svesni; i posle smrti, "probuđeni", ponovo ga stičemo a samim tim i spoznaju o svojoj pravoj, besmrtnoj suštini! Kevin Vilijams je, na osnovu svedočenja ljudi koji su bili blizu smrti, odredio pet "kategorija znanja iz života posle života". U prvu spadaju zaboravljena pre-natalna sećanja, u drugu naknadno zaboravljanje detalja NDE, odnosno iskustava bliske smrti, treću čini ovozemaljski život sa zaboravljenim sećanjima, četvrtu posleživotna sećanja i petu sećanja na prošle živote, odnosno prethodne inkarnacije.
Šta je ono što osoba na pragu smrti, njegova duša ili, kako se to često definiše, njegova vantelesna suština, susreće nakon odvajanja od fizičkog tela, i da li je reč samo o halucinacijama mozga kojem ponestaje kiseonik, kada se izjave onih koji su doživeli NDE toliko često skoro u potpunosti poklapaju. I to čak i u pojedinostima, a da ne govorimo o suštini koja je jednaka: postoji Znanje, i mi ga odlaskom sa ovog sveta ponovo stičemo, ali i obogaćujemo iskustvima sa fizičkog plana!
Prolazak kroz koprenu
"Morali smo tamo da obećamo da se ničega nećemo sečati", priča Darlin Holman, jedan od povratnika s "one strane". "Tada je trebalo da prođemo kroz sivkastu maglu nalik zavesi. Razlog da zaboravimo bio je taj da bi ovde, na Zemlji, mogli da učimo brže i efektnije. Najvažniji razlog našeg postojanja ovde je da učimo ili da podučavamo druge. Najčešće oboje. Sve stvari koje nam se događaju, pa i loše, imaju za cilj da učimo ili da drugima prenosimo znanja".
O kopreni ili "zavesi", govori i Dejvid Gojnes, koji u svoj iskaz uključuje i objašnjenje o smislu ovozemaljskog života:
"Ljudi imaju mentalno i duhovno telo. Pre prolaska kroz "zavesu", odabiramo naše fizičko telo. Mi moramo da zaboravimo sećanja koja smo imali pre rođenja zato da bi iskusili fizički život i njegova iskušenja i da odlučujemo po svojoj slobodnoj volji, pa i činimo greške da bi mogli učiti iz njih na način koji nam to samo fizički život može omogućiti.
Ako bi zadržali sva naša prethodna znanja, mi ne bi vodili brigu o tome da iskusimo materijalni svet, u svoj njegovoj punoći - jer bi mogli odlučiti da izbegnemo bol i onda bi propustili i zadovoljstvo. Mi smo obećali Bogu da ćemo kroz prihvanje mogućnosti, izazova i odgovornosti koje nosi fizički život, iskoristiti većinu tih mogućnosti za sebe i Boga i vratiti se Bogu sa znanjem i iskustvom tako stečenim.
Kroz naš fizički život moramo da otkrijemo kako da se vratimo Bogu, a to je pomoću dobrog koje činimo jedni drugima ovde, na Zemlji, usavršavanjem našeg uma i načinom na koji učimo da se izborimo sa fizičkim telom i fizičkim životom! Ako tako radimo, mi slavimo Boga. Božija ljubav je ta koja nas šalje na ovo putovanje i ona će nam dozvoliti da se vratimo u njegovo naručje!"
Sećanje pripada dušama
Onaj koji prođe kroz NDE može se vratiti sa nekim znanjima koja je za to vreme naučio, ali ostatak znanja je pod maglom. Osećaj je - kao strela koja dolazi od vrha glave pre nego što se sećanja zaborave" kaže Džoni Magi, dok Sandra Rodžers i Karin Šefer tvrde da neke "lekcije" naučene za vreme iskustva bliske smrti moraju da budu zaboravljene kao, recimo, saznanje o vremenu kada će osoba umreti:
"Nije dobro za dušu da zna kada će biti vreme za njenu smrt zato što bi se nosilac takvog iskustva tada fokusirao samo na to, naročito kako se vreme približava", objašnjava Šeferova. "Mi imamo izgrađenu barijeru koja nas štiti od direktnog uticaja iskustava iz prošlih života, posebno onih bolnih i neprijatnih koja bi nam upropastila svaku šansu da ispravimo te greške u sadašnjem životu. To treba imati na umu kada pokušavamo da otkrijemo prošle živote naših duša. Dovodeći ih na površinu silom, mogli bi da izazovemo katastrofu - prošlost ne sme da bude istraživana i buđena" - upozorava čuveni "spavajući prorok" Edgar Kejs. "Razlog zbog kojeg se ne sećamo života koje smo ranije živeli je i prost i složen. Jednostavan odgovor je: "Zato što nismo živeli pre!". To je zato što su naš sadašnji svesni um, ličnost i telo novi. Oni nisu bili živi pre, niti su se reinkarnirali u pravom smislu reči. Ipak, naše duše su bile žive i pre - i one su se reinkarnirale. Sećanja su ono što pripada našim dušama - ne našim svesnim sećanjima" - pojašnjenje je koje se može naći u Kejsovim porukama.
Ljubav jača od gravitacije
"Duše postaju spremne da se ukrcaju na Zemlju kao prekaljeni ratnici-veterani koji se pripremaju za bitku" - kaže doktor Majkl Njutn, jedan od onih koji su doživeli iskustvo bliske smrti. "To im je poslednja prilika da se pridruže sveobuhvatnom znanju o tome ko su bili pre nego što su se adaptirali u novo telo".
"Naše ovozemaljske živote živimo u iluziji o odvojenosti, a cilj svih nas je da budemo ponovo zajedno, da se stopimo nazad u Jedno, ono što zaista i jesmo ispod ove fizičke površine. Put da to postignemo je ljubav. Ljubav je prosto naziv prirodne sile koja, poput gravitacije, teži da nas privuče sve zajedno. Kao fragmentirana bića, naš posao je da volimo jedni druge i ponovo postanemo jedno", rekao je Džozef Kerik.
"Dolazeći ovde bez naših širom otvorenih očiju, mi smo prisiljeni da sledimo šapat naših duša - te nagoveštaje istine koji dopiru iz podsvesti. Ukoliko ga sledimo, počećemo da slušamo i šta nam Bog šapuće", kaže Beti Ajdi. "Kada verujemo u Boga, on nas vodi i usmerava prema daljem znanju koje nam je potrebno. Naša verovanja zrače nam i osvetljavaju lik, tako da svi to mogu da vide", dodaje Beti.
"Mi smo zaboravili da smo deca najvišeg Boga, da naša spiritualna strana, naše duše, imaju potrebu da se vrate da bi se potpuno sjedinile s Bogom. Da bi to učinili, moramo da dođemo do sebe samih i shvatimo da nas je na ovo ljudsko područje egzistencije dovela sebična strana na putu materijalizma i življena za sebe samog. To prouzrokuje da se okrenemo od Boga i zaboravimo ko smo - dakle, našu spiritualnu smrt", govori doktor DžordžRiči, jedan od najpredanijih istraživača fenomena NDE koji je i sam doživeo stanje bliske smrti.
"Imala sam potpunu ljubav i razumevanje za sve, bila sam jednostavno savršena u ljubavi. Svetlo mi je dalo znanje, mada nisam čula reči" - ispričala je Kimberli Klark Šarp, nakon povratka iz kome. "Nismo razgovarali na engleskom ili na bilo kojem drugom jeziku. To je bilo neposrednije, jasnije i lakše nego komuniciranje uobičajenim zemaljskim jezikom- nešto kao razumevanje matematike ili muzike, neverbalno znanje, ali zato ne manje duboko.
Učila sam odgovore na večna pitanja života: "Zašto smo mi ovde?"
Da učimo, glasio je odgovor.
"Šta je svrha našeg življenja?"
Da volimo!
Osećala sam kao da sam se ponovo setila stvari koje sam jednom znala, ali sam ih nekako zaboravila, i činilo mi se neverovatnim kako sve to nisam shvatala ranije".
Kao sunđer
"Sve što nam se dešava u životu ima svoju svrhu, a ta svrha je poznata našem unutrašnjem večnom Ja" izjavila je Beverli Brodski, dok je Džosin Antonet zaključila da se osoba može setiti duhovnih i drugih dimenzija života koje je znala kao dete, ali ih je vremenom zaboravila, nastojeći da se prilagodi i uklopi u društvo. "Za vreme NDE, naši svesnost se širi i mi apsorbujemo viša znanja. Za vreme povratka, ceo
proces se obrće" - tvrdi Melen Tomas Benedikt, autor brojnih knjiga posvećenih iskustvu bliske smrti. Slično govori i Virdžinija Rivers, opisujući osećanje da se "um ponaša kao suvi sunđer koji upija vodu i širi se sa svakim novim komadićem informacije koja dolazi u njega. To je primanje znanja koje nam je već poznato ali je zaboravljeno ili zagubljeno, i kao da čeka da bude pokupljeno uz put", napominje Riversova.
Naravno, postavlja se pitanje, logično bar sa naše, zemaljske i materijalne tačke gledišta - zašto je sve to
potrebno: gubljenje i ponovno nalaženje identiteta, sećanja, znanja i pripadnosti Jedinstvu, koja gubimo rođenjem? Znanja i iskustva stečena na materijalnom planu, uz istovremeni duhovni razvoj prilikom povratka u Božje naručje, uveličaće i ojačati slavu Tvorca - tvrde oni koji su doživeli NDE! "Na Nebu, mi imamo mogućnost da postignemo napredak naše duše, da procenimo naše rezultate, da se setimo svih istina, uključujući i onu o našem stvarnom identitetu" kaže dr P. Etvoter. "Mi se možemo setiti života s Bogom - duhovni život čini se da se proširuje sve do početka Univerzuma", istakla je Endži Fenimor.
Ko odlučuje o besmrtnosti
Koliko se iskustva bliske smrti poklapaju i podudaraju sa rezultatima istraživanja kanadskog profesora francuskog porekla Žan Žak Delpasa, koji je razvio aparaturu za merenje energetskih procesa u mozgu početkom 70-tih godina prošlog veka?
Prvo, profesor, koji je umro 1974. godine, ostao je u nauci poznat po ustanovljavanju "elekta Delpas" -utvrđivanjem, u najkraćem, činjenice da svaka osoba u trenutku smrti neobjašnjivo gubi uvek isti deo telesne težine, što je Žan Žak Delpas uspeo da registruje i na TV monitoru, povezujući umirućeg sa aparaturom. Zaključujući da je duh, nazvavši ga "paketom psi-energije", materijalan, a da je materija oblik energije koja je večna (samo prelazi iz jednog oblika u drugi), naučnik je postavio teoriju, koja nije u suprotnosti sa NDE doživljajima, da čovek u toku života, svojim duhovnim razvojem, izgrađuje taj svoj "paket" i na taj način odlučuje o besmrtnosti svoga duha.
"Autonomija našeg duha je još veća nego što smo verovali" pisao je Žan Žak Delpas. "On je ne samo slobodan u svojoj odluci da misli ono što želi da misli; on je slobodan da odluči do koje mere želi ili ne želi da bude besmrtan". Delpas je naveo slučaj poznatog američkog medijuma Artura Forda, od kojeg su, kada je teško oboleo, lekari digli ruke i obavestili njegove prijatelje da neće preživeti sledeću noć. Ford je pao u komu iz koje se probudio tek posle dve nedelje. Za to vreme je imao osećaj da je napustio svoje telo i imao klasičan NDE doživljaj - odlazak u neobične predele i susret sa ljudima za koje je znao da su umrli. Najzad se našao pred "sudijskim stolom", za kojim se odlučivalo o njegovom životu. Artur Ford je iskreno izneo svoje grehe, ali su "sudije" bile malo zainteresovane za njih. Jedino ih je zanimala reč "rasipanje" - jedini težak greh koji je imao značaja pred imaginarnim sudom bilo je pitanje da li je traćio i rasipao svoju energiju, talenat i priliku koja mu je data?
Da li su znanja o kojima govore iskustvenici bliske smrti, u stvari, taj paket "psi-energije" Žan Žak Delpasa?
"U životu, smrt je samo druga strana na pragu preko kojeg inače ne možemo da vidimo. Nebo je naš istinski dom, a mi smo na Zemlji samo posetioci i nostalgični stranci", rekao je Artur Jensen.
|