Evo nekih citata iz knjige koje sam izvadio:
U svečanom odijelu sa bijelom trakom oko vrata može svako, pa i berzar, da zasluži ime obrazovana čovjeka.
Ja neću da otkrijem svoju dušu običnim ispitivačkim pogledima.
Dobar uticaj, gospodine Greje, i ne postoji. Zato što ko utiče na drugoga daje ovome svoju dušu. Čovjek prestaje tada da misli sopstvenim mislima i da gori sopstvenim žarom. Vrline njegove ne pripadaju stvarno njemu. Grijesi njegovi, ako uopšte postoje, pozajmljeni su. On postaje odjekom tuđe svirke, glumcem uloge koja nije pisana za njega. Cilj je života razvijati samoga sebe. Svaki je od nas tu da ostvari svoju prirodu. Ljudi se danas boje sebe samih. Zaboravili su na najvišu dužnost, dužnost prema sebi. Razumije se, oni su darežljivi. Hrane gladnog i odijevaju prosjaka. Ali, sopstvene duše umiru im gladne i gole.
Danas ljudi znaju cijene svačemu, ali ničemu ne znaju vrijednost.
Što se tiče razorenog života, nije razoren ni jedan život koji nije spriječen u svom razvitku.
Kada smo srećni, uvijek smo dobri; ali, kada smo dobri, nismo uvijek srećni. Biti dobar jeste biti u harmoniji sa samim sobom. Nesaglasnost vlada tamo gdje je čovjek primoran da bude u harmoniji sa drugima. Glavno je: sopstveni život.
- Ja znam šta je uživanje! - viknu Dorijan Grej - Uživanje je - obožavati drugoga.
- Na svaki način, to je bolje nego da te neko drugi obožava - odgovori lord Henri. Dosadno je - biti obožavan. Žene postupaju sa nama kao čovječanstvo sa svojim bogovima. Obožavaju nas, i muče neprestano svojim molbama.
- Ja bih rekao da su nam one ranije dale sve što od nas mole - reče mladić tiho i ozbiljno. - One bude u nama ljubav. Zato s pravom traže da im je vratimo.
Ali, slika? Šta na to da kaže? Ona je krila tajnu njegova života i pričala njegovu povijest. Ona ga je naučila da voli svoju sopstvenu ljepotu. Da ga neće sada naučiti da se gadi svoje sopstvene duše? Da li će je moći ikada više gledati?
Koliko je jutara proveo pred slikom, diveći se svojoj ljepoti; ponekad mu je izgledalo da se zaljubio u sliku. Zar će se ona sad mijenjati pri svakoj ćudi koj bi se on podao? Hoće li postati gadna, odvratna stvar, koja se mora kriti u zatvorenom prostoru, daleko od sunca?
Porok je nešto što se čovjeku na licu ispiše. On ne može da se sakrije. Ljudi ponekad govore o tajnim porazima. Tako što ne postoji. Kad nedostojan čovjek ima kakav porok, onda se ovaj pokazuje u crtama njegovih usta, u njegovim spuštenim očnim kapcima, čak i u obliku njegove ruke.
("Srce mijenja lik čovjeku, bilo na dobro bilo na zlo." Sirah 13,25)
U pravu smo da čovjeka ocjenjujemo prema uticaju koji on vrši na svoje prijatelje.
Svaki od nas nosi u sebi i raj i pakao.
Svaki efekat, koji proizvodimo, stvara nam novog neprijatelja. Čovjek mora da bude osrednji ako hoće da je popularan.
|