banjalukaforum.com

Nedavno sam pročitao knjigu "Slika Dorijana Greja" od Oskara Vajlda. Dosta je dobra. Ima u njoj mnogo sušte istine ispričane kroz simboliku i imaginarnu priču.

Za one koji ne znaju radi se o momku Dorijanu Greju za koga je jedan slikar naslikao portret. Dorijan Grej je bio dosta lijep i to se često ističe u knjizi, pa su slikar i lord Henri smatrali da mu je i duša jako lijepa. Vremenom je Dorijan postao ubijeđen (ubijedili ga) da su mu mladost i ljepota najvažnija stvar, i užasavala ga je pomisao na starenje i gubitak ljepote. Zato je gledajući svoj gotov portret zaželio da umjesto njega stari lik na slici, a ne on sam, i da se sve što bi se trebalo odraziti na njemu odrazi na slici, a on da ostane pošteđen.

Ta želja mu se i ostvarila. Mada je on kasnije proklinjao ispunjenje te želje (po onom: pazite šta želite jer vam se želje možda ostvare).

Njemu se nakon prve uočene promjene na slici i užasa izazvanim tim saznanjem vremenom ipak svidjelo da se slika poružnjuje a da on ostaje mlad i lijep, jer ljudi vide samo spoljašnjost pa ga nije brinulo jer mu je spoljašnjojst lijepa. Pri svakom grijehu koji je počinio njegova slika se poružnjivala, dobijala opak i zao izgled. Jasno je da je taj njegov portret predstavljao sliku njegove duše, što on i sam kaže.
Njemu je to odgovaralo jer ljudi vide samo (njegovu) spoljašnjost koja je odavala mladu i lijepu osobu i nije ga brinulo što se slika (njegova duša) poružnjava - jer je niko ne vidi. On je sliku sakrio u staru prašnjavu prostoriju na spratu od koje je samo on imao ključ. Zbog tog "blagoslova" prepustio se raskalašenom životu, radio je šta mu je padalo na pamet, pri svemu tome stalno je izgledao mlado, ali njegov lik na portretu je postajao sve ružniji.


Ovo je sržove veoma zanimljive knjige. Dorijan Grej predstavlja sve ljude, jer svi kriju mračne strane svoje duše, i od sebe što je i najgore, zatvore ih u prašnjavu prostoriju i pažljivo čuvaju ključ. A svoju površinu sve više lickaju, ukrašavaju, perfemišu, šminkaju i to ne samo parfemima, šminkom, sređivanjem frizure već i glumom u društvu kojom o sebi žele dati taman onakvu sliku za koju znaju da će biti prihvaćena, cijenjena, popularna, poželjna. To je u knjizi prikazano isticanjem onoga što je uvijek bilo na velikoj cijeni - fizičkom ljepotom. Sve je podređeno tome, čak je lijepo prikazano kako su neki bili u (opasnoj) zabludi misleći da su fizički lijepi ljudi ujedno lijepi i u duši. Ironično, baš takav jedan lik iz knjige je zvjerski stradao od onoga koga je smatrao lijepim u duši.

Evo nekih citata iz knjige koje sam izvadio:



U svečanom odijelu sa bijelom trakom oko vrata može svako, pa i berzar, da zasluži ime obrazovana čovjeka.


Ja neću da otkrijem svoju dušu običnim ispitivačkim pogledima.


Dobar uticaj, gospodine Greje, i ne postoji. Zato što ko utiče na drugoga daje ovome svoju dušu. Čovjek prestaje tada da misli sopstvenim mislima i da gori sopstvenim žarom. Vrline njegove ne pripadaju stvarno njemu. Grijesi njegovi, ako uopšte postoje, pozajmljeni su. On postaje odjekom tuđe svirke, glumcem uloge koja nije pisana za njega. Cilj je života razvijati samoga sebe. Svaki je od nas tu da ostvari svoju prirodu. Ljudi se danas boje sebe samih. Zaboravili su na najvišu dužnost, dužnost prema sebi. Razumije se, oni su darežljivi. Hrane gladnog i odijevaju prosjaka. Ali, sopstvene duše umiru im gladne i gole.


Danas ljudi znaju cijene svačemu, ali ničemu ne znaju vrijednost.


Što se tiče razorenog života, nije razoren ni jedan život koji nije spriječen u svom razvitku.


Kada smo srećni, uvijek smo dobri; ali, kada smo dobri, nismo uvijek srećni. Biti dobar jeste biti u harmoniji sa samim sobom. Nesaglasnost vlada tamo gdje je čovjek primoran da bude u harmoniji sa drugima. Glavno je: sopstveni život.


- Ja znam šta je uživanje! - viknu Dorijan Grej - Uživanje je - obožavati drugoga.
- Na svaki način, to je bolje nego da te neko drugi obožava - odgovori lord Henri. Dosadno je - biti obožavan. Žene postupaju sa nama kao čovječanstvo sa svojim bogovima. Obožavaju nas, i muče neprestano svojim molbama.
- Ja bih rekao da su nam one ranije dale sve što od nas mole - reče mladić tiho i ozbiljno. - One bude u nama ljubav. Zato s pravom traže da im je vratimo.


Ali, slika? Šta na to da kaže? Ona je krila tajnu njegova života i pričala njegovu povijest. Ona ga je naučila da voli svoju sopstvenu ljepotu. Da ga neće sada naučiti da se gadi svoje sopstvene duše? Da li će je moći ikada više gledati?


Koliko je jutara proveo pred slikom, diveći se svojoj ljepoti; ponekad mu je izgledalo da se zaljubio u sliku. Zar će se ona sad mijenjati pri svakoj ćudi koj bi se on podao? Hoće li postati gadna, odvratna stvar, koja se mora kriti u zatvorenom prostoru, daleko od sunca?


Porok je nešto što se čovjeku na licu ispiše. On ne može da se sakrije. Ljudi ponekad govore o tajnim porazima. Tako što ne postoji. Kad nedostojan čovjek ima kakav porok, onda se ovaj pokazuje u crtama njegovih usta, u njegovim spuštenim očnim kapcima, čak i u obliku njegove ruke.
("Srce mijenja lik čovjeku, bilo na dobro bilo na zlo." Sirah 13,25)


U pravu smo da čovjeka ocjenjujemo prema uticaju koji on vrši na svoje prijatelje.


Svaki od nas nosi u sebi i raj i pakao.


Svaki efekat, koji proizvodimo, stvara nam novog neprijatelja. Čovjek mora da bude osrednji ako hoće da je popularan.

dobri citati Vader,a knjigu sam citala i ok je

_________________
"You got a dream... You gotta protect it. People can't do somethin' themselves, they wanna tell you you can't do it. If you want somethin', go get it.."

slika dorijana greja nije osuda te ideje, nego njena ilustracija. vajldova knjiga govori ono sto ce tek stotinu godina kasnije govoriti altiser, batler i zizek - da nasi identiteti nemaju sustinu. postoje spoljasnje manifestacije i mi njima mozemo manipulisati. postoje odredjeni identiteti ali ne i sustina. npr. ja imam identitet doktora, ozenjenog covjeka, silovatelja, srbina, hrvata, politicara u usponu, oca, sina, muza, profesora, ljubitelja poezije. ni jedan identitet nije osnovni, oni dobijaju hijerarhiju u odnosu na strkuturu kojoj pristupam. ali sustine nema. o tome je i dorijan grej. mi smo dorijan grej na nacin smo spoljastnjost. ta slika na kojoj on stari vise ne postoji. to je samo mit o njenom postojanju. isto kao i bog. ako neko kaze da je bog umro, to znaci da je on postojao, pa nestao. a opet znaci i da njega nikada nije bilo. nestala je samo ideja boga. to je i ta slika. ideja, nazovi to kako god hoces, ideja sustine, duse, ideja covjeka. toga kao nikada nije bilo. slika dorijana greja je prica o iscezavanju ideje duse.

_________________
and there is something decent in the universe
if i can feel all this, dicto millesimo
at the age of whatever

Itekako imaju.



Itekako ima.

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

DELETED

Cudno kako jedino ti vidis te jedino, tebi znane, apsolutne sustine i istine...

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

DELETED

Pa sta? Ljudi su u Kuranu i Svetom Pismu nailazili na svakakve stvari i tumacili ih kako ne treba. Pa se niko nije ovajdio od toga...
To sto jedna pederska organizacija uzima Dorijana kao roman koji opravdava i podrzava pederluk je potpuno nebitno. Vise pederluka ce naci kod starih Grka. To je samo njihov nacin da opravdaju sebe. "Ako je Vajld mogao pisati tako", reci ce oni, "zasto ne mogu i ja da budem kao njegov junak?"
Zaista simpaticno.
Sta bi onda rekli za "Majstora i Margaritu"? Ili za "Fausta"?

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

DELETED

Nema veze.
Ti pronalazi istine koje tebi odgovaraju i koje ti smatras validnima u knjizevnim djelima, niko ti to ne moze osporiti. Ali, Dorijan Grej je mnogo vise od toga sto si ti napisao. Mnogo vise.

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

DELETED

sjajno. znaci svaka knjiga koju je napisao homoseksualni autor ili govori o homoseksalnosti ima samo jedan nivo znacenja - seksualni. a sva ostala znacenja i sva ostala iscitavanja su sta? - supljikati. super, vajld je bio peder, ovo je knjiga o pederskoj ljubavi i to me treba sprjeciti da joj pristupam sa neke druge pozicije. ti si upravo uradio postavio tvrdnju da je seksualni identitet, barem u valjdovom slucaju ili u slucaju knjige, bio osnovni, sustinski. a to je ono protiv cega dorijan grej govori. nema sustinskog identiteta, temelja koji sluzi kao osnova za sve ostalo. to je samo jedan dio, jedna strana. i ako idemo tom logikom da je dorijan grej ekskluzivno gej prica, sta cu onda sa ovim ostalim na listi - u potrazi za izgubljenim vremenom, orlandom, smrt u veneciji, poljubac zene pauka, moris, srce je usamljeni lovac, autobiografija alis b. toklas, gospodja dalovej, bili bad, mobi dik, tri zivota, imoralista, nigthwood, blijeda vatra - dakle sve jedno do drugog planeta moderne i one nakon nje knjizevnosti? dakle sve to je samo homo literatura i mozemo mi da seremo koliko god hocemo o paralelizmima u gospodji dalovej i postromanu blijede vatre, pravi ljudi znaju pravo znacenje. ma da. ionako su svi oni koji citaju knjige pederi i lezbejke.

_________________
and there is something decent in the universe
if i can feel all this, dicto millesimo
at the age of whatever

DELETED

Nista. Kid ti pokusava reci da ta strane te knjige uopste nije znacajna.

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

DELETED

"Slika Dorijana Greja" je roman koji govori o samozpoznaji. Kojim putevima hodi Dorijan Grej na putu ka samoostvarivanju je najbolje opisao Vader u prvom postu na ovoj temi.
Pa dobro, onda, Sisibane, koju ulogu pederluk igra u svemu tome? Kako se kroz pederluk ostvaruje Dorijan Grej? Ili - jos bolje - kako se kroz pederluk ostvaruje knjiga?

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

DELETED

Dok sam čitao knjigu osjetio sam to "homo" ozračje. I u knjizi pročitao da je Oskar Vajld bio hedonista i odlužio dve godine sa teškim radom u zatvoru zbog homoseksualizma.

Ali on nije pisao o homeoseksualizmu u "Slici Doriajna Greja" niti je to glavna poenta knjige. Nije smio o tome pisati (onako kako bi to danas smio pisati) jer je znao da bi zbog toga bio osuđen i išao u zatvor, što se i desilo četiri godine nakon objavljivanja knjige. Niti bi sastavio priču kakvu je sastavio, i sam rekao da slika (portret) Dorijana Greja predstavlja sliku njegove duše, koju je on sakrio da bi sakrio pred drugima kakav je on sam kao osoba, da se slika (duša) kvarila kod svakog grijeha, da on nije mogao preći preko toga što iskazuje kroz to da je Dorijan Grej često išao da gleda tu sliku, da se užasava nad njom, i zbog čega je na kraju i umro.
Tu ako se govori o homeseksualnosti onda bismo mogli reći da je Oskar Vajld napisao knjigu u kojoj je priznao da je svjestan da mu te njegove tajne homoseksualne sklonosti prljaju dušu, a da je on to (svoju dušu) sakrivao od drugih, jer nije smio priznati da je homoseksualac, ali da ga je to ipak cijelo vrijeme grizlo, i prljalo mu dušu. I opet se to onda svodi na ono što sam napsiao na početku teme, kao glavnu poentu knjige, da ljudi sakrivaju svoju dušu, svoje pravo lice, od drugih pred kojima se žele predstaviti mladi, lijepi, i bilo kakvi da bi bili prihvaćeni.