Niko virus nije ozbiljno shvatao na početku. Logično, uvijek je tako, a onda bude: "ko se na mlijeko opeče, i u jogurt duva". Kod nas su krenule restriktivne mjere da se virus sasiječe u korijenu, to nije uspjelo, a sve je stalo, i sada se bez obzira na sve mora početi vraćati u normalu. I treba dalje poštovati pravila i koristiti zaštitu, da ne dođe do eksplozije broja zaraženih. Šeranić (čovjeku svaka čast jer je jedini normalan, obrazovan, upućen, inteligentan) je najavio ukidanje karantina jer nema smisla držati 200 ljudi u studenjaku bez simptoma. Liječenje svih lakših oboljelih će biti simptomatsko, kao kod obične gripe, liječenje težih je na intenzivnoj, zapravo i nema lijeka kao ni za bilo koji virus. Ako nema lijeka, zašto pominjem liječenje? Mislim na liječenje sekundarne bakterijske infekcije antibioticima i kiseoničku podršku i eventualno invazivnu mehaničku ventilaciju kod respiratorne insuficijencije. Treba naučiti živjeti sa ovim, za par sedmica se više neće ni brojati "slučajevi". Navikne se i magare na samar, tako će svi na maske i zaštitne mjere. Zašto raste broj smrtnih ishoda ovih dana? Zato što ima novih kasno otkrivenih, starijih, već bolesnih pacijenata iz nekih priprčina koji su brzo "gotovi", a i pacijenata koji se bore sedmicama i koji na kraju ne uspiju. Postoje dva ishoda, ozdravljenje i smrtni ishod (vidite, otkrio sam toplu vodu), zaštititi starije, mlađima neće ništa biti i to je to.
_________________ Svet je predgrađe grada Edena, imam užasan strah od vozova!
Bajaga i Instruktori - Strah od vozova, 1986.
|