anonimna je napisao:
ma najbolje ignorisati stvarnost ...a i ribice nisu takve...belive me
Nisam najbolje shvatio na šta misliš.
Nedavno sam bio kod astrologa da mi "pročita" godišnji horoskop, i između ostalog mi je rekao da ću ove godine biti realniji

, i dodao je "što je neobično za ribe"

Mada ne znam u čemu sam do sada bio nerealan. Ako vi znate ukažite mi na to pa da vidimo.
Leona je napisao:
Nisam ja ljuta na tebe. Samo se ne slazemo u nekim stvarima, zbog kojih ja ispadam glasna, prozvana, i galamdzija na ovom forumu
Draga Leona evo da ti kažem nešto vezano za onaj moj kometar o ovom tvom novom avataru, prenosim ga ponovo da ga svi vide:
Vader je napisao:
Pa [taj tvoj novi avatar znači] možda to da ti u suštini želiš i trebaš da letiš ali ti ta prevelika haljina to otežava, pa ne možeš da letiš u onoj mjeri koju želiš, ne možeš da ostvariš ono što bi željela jer si u nekoj mjeri sputana. Treba da se oslobodiš nekih svojih koncepata i programa koji te guše iako oni tebi možda djeluju lijepi kao ta haljina i ne želiš da ih se odrekneš jer se bojiš otkrića prave sebe pod tom haljinom. Pored toga ta krila su ti manja od haljine, što jasno upućuje na to da te haljina sputava, i da si sebi "obukla" nešto sa čim ne možeš da letiš (da se na potreban način uzdižeš i napreduješ).
Ovo što sam napisao je uopšteno. Čvrsto vjerujem da se to odnosi na sve ljude, počev od mene. A ako se odnosi na sve ljude onda tu spadaš i ti. Ako se ne varam i psihologija kaže da svi mi imamo jako mnogo neriješenih stvari unutar sebe, neke konflikte, komplekse, fobije, zablude i drugo. A pored toga ima tu i još mnogo više, kad se gleda sa duhovne strane. I sve nas koji to imamo to koči, blokira, otežava nam jasniju samospoznaju. Često svojim nekim konceptima koji se držimo kao pijani plota sebi uskraćujemo mnogo toga lijepog, iz čiste tvrdoglavosti, ponosa, inata, nedostatka duhovne spoznaje o sebi, životu, situacijama koje nas snalaze. Puni smo grčeva. Ja to vidim i na sebi, u sebi. O tome su lijepo pisali duhovni učitelji jer su oni dobro znali koliko toga ima, i koliko nam to otežava "let" tj. duhovno uzdizanje i rast, sazrijevanje, samooplemenjivanje. Kako se budemo oslobađali od toga bićemo sve lakši za "let". Ali treba raditi na tome, a prije svega to trebamo uočiti, postati svjesni toga što nas guši i koči. Ako nismo svjesni toga onda nećemo priznati da toga ima u nama pa nećemo ni raditi na tome. Jer život je puno ljepši nego što mislimo. Kad progledamo to ćemo vidjeti. Svi mi treba da
letimo, bili mi toga svjesni ili ne, negirali mi to ili ne, ali nam neke naše "haljine" to kao tegovi otežavaju.
Ljudi pate jer jedna iskra u njima (duša) želi nešto drugo (bolje) za njih od onoga što oni žele, što rade, što ostvaruju, pa kao što neki psiholozi kažu: patnja je signal da nešto nije u redu, nešto što želi da nas prodrma i probudi. Antoni de Melo je rekao da neki ljudi mogu da se probude tek kad toliko pate da kroz patnju dodirnu samo dno. To su oni najtvrdokorniji koji neće da se probude sa manje muke.
Možda vam se dešavalo da nešto umom želite ali imate neki loš osjećaj ("u stomaku") oko toga, pa vi to što ste umom zamislili ipak ostvarite ali se to vremenom pokaže kao loše. Ili poslušate taj "osjećaj" pa vidite da je to bilo dobro.
To bi moglo biti ono što u jednoj pjesmi kaže Đorđe Balašević:
"...postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke stvari neprevodive u reči..."
Zato sam Leona ono napisao, a ne da bih psihoanalizirao tebe kroz tvoj avatar, već sam napisao nešto uopšteno. To je bio neki eksperiment da vidim kako ćeš reagovati. Ja bih bio najsretniji da si na to odgovorila:
da, toga ima kod mene, ali toga ima i kod tebe i kod svih drugih, to što si napisao važi za sve
P.S.
Micelijuse, lijep komentar o "branjenju"