Vader je napisao:
Tema je zasnovana na nekoliko pogrešnih pretpostavki: da se nakon smrti ide u raj ili pakao, da se nakon smrti ide na bolje mjesto, da ljudi umiru koliko toliko bezgrešni, da je osobama bolje kad umru, da će oni vječno ostati tamo gdje odu nakon smrti, da će se sigurno sresti sa umrlima kad i sami umru (mada je moguće ali nije sigurno), a posebna zabluda je ova:
Citiraj:
tokom rata koliko puno se moglo vidjeti majki da placu nad ubijenim sinovima, a ti isti sinovi su ginuli izmedjuostalog i radi pravoslavlja - pa onda ispada da na osnovu te borbe zasluzuju mjesto u raju
COCO je dobro odgovorio
COCO je napisao:
Ljudi plaču i kada ispraćaju nekoga na put sa koga će se vratiti(npr. u drugu zemlji ili čak grad) a da ne plaču na sahrani...
Taj plač je više okrenut ka sebi nego što je tuga za drugim. Hoću da kažem, ljudi više žale sebe što su izgubili nekoga, iz nekih svojih posesivnih pobuda, kao djete kad izgubi igračku
Poređenje sa odlaskom u inostranstvo stoji, jer kad neko odlazi u inostranstvo ili na neki duži put ovi što ga ispraćaju ne plaču zbog eventualnih problema koji ga mogu snaći (osim kad je u pitanju američki vojnik koji ide u Irak) jer oni tada ni ne misle i ne žele da misle na eventualne probleme, već plaču jer znaju da će im ovaj što odlazi nedostajati, da će im biti daleko, da ga dugo neće vidjeti.
Vjernici kada izgube nekoga žale jer više nemaju pored sebe tu osobu.
Mislim da natezes cinjenice - Odlazak u inostranstvo ili bilo koji fizicki odlazak koji nema veze sa smrcu isto tako nema puno veze sa vjerom. Dok smrt (kao vjerski vid odlazka) znaci nesto sasvim drugo.
Kazes teorija je zasnovana na pogresnoj pretpostavci - ja ne znam kojoj vjeri ti pripadas, mozda si u nekoj sekti koja ne vjeruje u rajska vrata, sv. Petra i sl. bajkama u kojim se ukratko desava bas ono sto sam pomenuo. Ali to u sta ti vjerujes nije bitno kad se uzme ono u sta vjeruje vecina hriscanskog svijeta. Uostalom, bio to pakao ili raj ili bilo koji njihov derivat - vjernici vjeruju u zagrobni zivot, koji je dobar zivot za ljude koji su to zasluzili - ja sam povukao paralelu izmedju tog zivota i zivota ovde u RS/BiH. Mi smo u jednoj od najgorih zemalja, tako da bilo kakav "raj" u koji ti vjerujes mora biti bolji od konkretno ovog naseg zemaljskog zivota, pa opet ljudi placu - cak oni najsiromasniji najvise, a trebali bi znati da su im ti bliznji na boljem mjestu gdje ih cekaju. Drugim rijecima, niko nikog nije izgubio i trebao bi se radovati sto su bar jednom od njih prekracene muke... Ali cinjenice su te da vi u stvari i sumnjate da je zivot takav kakav je i da ljudi kad umru jednostavno zavrse svoje postojanje, te zbog toga placete, a ne zbog neke odvojenosti koja ce potrajati par godina...
Uostalom, kad si vidio da neko place za nekim sto ide npr. u Ameriku, istim intenzitetom kao za nekim pokojnikom?
_________________
Brza likvidacija je jedino rjesenje...
