_Krol_ je napisao:
Nisam nesto posebno upoznat sa radom tih brigadnih policija ali nepojmljivo mi je to sto pises.Moze biti svasta.
Pa svasta je i bilo.
Jedne prilike je ta "brigadna policija" toliko pretukla nekog prasinara da se vratio cim je stao na noge i bacio im kasikaru u sobu za odmor. Tesko ranjen "Pače", ostao bez koljena, jos dobar broj njih isprepadan za cijeli zivot.
Nasa prva brigada je imala veliki problem sa moralom vojske, godisnje je pokojni Spanjic izricao preko 3000 kazni pritvora. Shodno tome policija je 90% vremena provodila ganjajuci dezertere po selima i ulicama.
Teske batine su bile uobicajen tretman, a posle rata su mnogi "batinasi" zbrisali iz Teslica da ih neko ne prepozna.
Citiraj:
Inace,u Teslicu sam bio 2x....prvi put razoruzavali i hapsili grupu Mice i drugi put ganjao svercere sa muslimanima po Blatnici ,Ocausu,Trivunovicima...u nekom selu Aleksici me jedan ubo nozem...doduse probio vjetrovku a tijelo samo zakacio jer sam se uspio izmaketi.Mislim da su se tako ta sela zvala.Sukoba sa grupama i pojedincima iz nekih jedinica je bilo ali smo ih rjesavali expresno.
Da, problem sa svercom je poceo jos u avgustu '92, i mada smo svi imali dosta signala da se nesto cudno desava niko nije mogao vjerovati. Sjecam se i da je ta nasa VP zaustavila jedan transporter 1BVP pun kafe, negdje oko Blatnice, pa je isto bila neka frka.
Ima jedna anegdota u vezi sverca, a sve se izdesavalo ovako:
Negdje s proljeca '93 kad je bilo izvjesno da ce poceti rat izmedju HVO i muslimana u Teslicu je neko organizovao otmicu nekoliko vaznih ljudi i zauzimanje opstine. To se desavalo bas u vrijeme neke vazne skupstine, gdje su bili i predsjednici opstina, na Palama. Elem, pokojni Stojan Djuric, stari i prevejani kriminalac sa vezama koje su prema urbanim legendama sezale cak do Karadzica je organizovao grupu od dvadesetak "malo zescih" momaka da to odrade.
Oni se okupili, oteli direktora destilacije i jos nekoliko opstinskih funkcionera. U medjuvremenu su polupali par gradskih kafana kojma je gazdovao Promtes, tada drzavno preduzece.
U tim trenucima apsolutno niko nije reagovao, ni civilna ni vojna policija. Nas komandant bataljona je, nakon sto je saznao sta se desava dosao u opstinu da vidi o cemu se radi, posto nam je javljeno da je vecina tih baraba njegova.
Ja dosao sa njim, on taktizirajuci pokusava smiriti situaciju i navesti ih da kazu u cemu je problem.
I tako stojim iza njega i svi ti momci su moji drugari a dobar dio ih je bio u mojoj jedinici krace vrijeme. Nista mi nije jasno - i gledam kad jedan od njih poteze puskom sa drvenim kundakom da rascopa glavu mom komandantu. Ja tu zestoko reagujem i repetiram pusku . . .
Da ne detaljisem, brzo nakon toga su odustali od sta god to bilo i potrpaju se u par auta i kombi i nazad u bataljon.
Epilog tog dogadjaja je smjena dobrog broja kvalitetnih ljudi u teslickoj opstini i policiji, i mislim da je sve bila smisljena akcija sukobljenih klanova u Teslicu.
Sledeca stvar koja se desila je demobilizacija svih koji su ucestvovali u tom incidentu, uz jos desetak nekih koji nisu imali nikakve veze, ali su na neki nacin bili problem pobjednickom klanu. Plan je bio da se ti ljudi prebace u Brcko ili neko drugo ratiste.
No, nije sve tako proslo, pa se ta grupa (koja je vec bila ogrezla u sverc sa hrvatima) reorganizovala i otisla u neku od ozrenskih brigada kojom je komandovao nas bivsi komandant pukovnik Bilanovic. Njemu su trebali je je on imao zadatak prijeci Bosnu i blokirati Maglaj sa HVO jedinicama.
Oni su se nazvali "12 Zigosanih" i ostali su kod Bilanovica do kraja '93, kad se vracaju u peti bataljon jer je vec sverc sa muslimanima na vucjoj planini bio u punom zamahu.
Uglavnom, da skratim pricu, ostalo im je
20 tona kafe u jednom kucaru gore kad su muslimani pokrenuli ofanzivu na Jezera i Bijelo Bucje. I tako njih oko 30 u kombinezonima i SWAT opremi koju su kupili jer su imali para ko Krez dodju gore da probaju vratiti polozaje i spasiti kafu. Taj prvi napad je nekako zaustavljen i linija stabilizovana, polozaji vraceni nakon dan dva, ali kafe ni blizu. Muslimani odnijeli.
I sad dolazimo do najsmjesnijeg dijela -
Komandant petog bataljona referise komandu TG-a u blatnickom hotelu:
Nase jedinice su uspjesno odbile napad ustasko-muslimanskih hordi, nanijeli smo im strahovite gubitke, dva dana su nosili ranjene i poginule . . .
U sali se zadesio pokojni Keser, iz 12 zigosanih i inace veliki seret, i kaze:
Pa jebiga komandante, ne pise na ranjenicima "Brazil".
Tu su svi pukli u smijeh jer se za sverc znalo ali se nije otvoreno govorilo.