Vultures
Nemoguće je zamisliti bilo kakav sportski događaj bez prisustva navijača. Upravo zato je jedna od najoštrijih kazni za bilo koji sportski klub ne novčana, nego kazna igranja bez publike. Navijanje, šalovi i transparenti su sastavni dio svake utakmice, a klubovi su itekako svjesni značenja navijačke podrške, pa zato i organizuju putovanja najvatrenijim navijačima, a predstavnici navijača tijesno sarađuju s upravom kluba.
Generacijama moja porodica navija za sve što nosi ime Borac. U mojoj porodici, na čijem čelu je bio sportski fanatik - pardon, sportski radnik, nije bilo nimalo neobično kad djevojčica za rođendan dobije minijatruni dres i šorc. Sa četiri godine je djevojčica u dvorani Borik bila kao u svojoj kući i znala je prvu postavu Mladog Krajišnika po nadimcima (Zaga je bila i ostala najljepša!). Po kući je vikala “ua, sudija!”, što tati sudiji baš i nije bilo po volji i nije jednom dobila crveni karton…ali je svima drugima bilo jako simpatično, pa se ni ćale nije ljutio. No, s vremenom i godinama, fudbal joj više nije bio tako interesantan, ali je razvila manijačku ljbav prema rukometu. Opet Borac, opet dvorana…i rezervisana stolica za “novinarskim” stolom, pored legende, Limuna.
Upravo nekako tih godina, nakon što je FK Borac uzeo Kup, se javilo “organizovano” navijanje. Znači, pored one mase ljudi koji su pojedinačno došli bodriti svoje ljubimce, došla bi i čitava grupa, stotinjak, mladića sa bubnjevima, šalovima (crveno-plavim, naravno), transparentima, navijačkim pjesmama...Pored fudbalskih utakmica jednako su dolazili i na rukomet i boks. Na njima “fajerke”, na nogama im “starke”… “pogledajte semafor!!!”…, a semafori tih godina su nekako uvijek pokazivali veći broj na onoj strani na kojoj piše “domaći”…udara bubanj i zove bliže, pod semafor, zove da se navija iz mase, s rajom.
Tako je djevojčica napustila svoju stolicu i suzdržano navijanje, za školski uspjeh dobila fajerku i zauzela svoje mjesto pod semaforom, red iza bubnjeva. Znam da je stari bio jako ponosan što je bar jedno dijete postalo ludo za sportom, makar se on i izvlačio pred rajom “a, ne, nije to moja mala…mada…baš joj je jako slična”

. Kako se tad nivijalo! Sva grla kao jedno, dlanovi se zažare, u glavi tutnji, poraz boli, pobjeda se slavi i prepričava po Parkiću još danima. Bilo je i ispada, bilo je tuča. To je ružna strana navijanja i nije bila svojstvena samo Lešinarima (koji su posebno obožavali “susrete” s Delijama), a ja sam srećom uvijek imala dobar nos da “nanjušim” marisanu i odem kući na vrijeme. Takvo siledžijsko ponašanje nema ama baš nikakve veze sa sportom, služi na sramotu kluba i grada, a mi nismo bili takvi. Ili, kad se uzmu u obzir godine koje su uslijedile, ipak jesmo?
Lešinari su bili svi bez obzira na dio grada, miješala se raja sa Hiseta sa rajom iz Budžaka, momci iz Rosulja su odjednom mogli biti u miru sa svojim “ljutim neprijateljima” iz Nove Varoši…čak su i Mejdanci i Laušaneri zaboravljali da se potuku tih par sati! Onda je došlo to neko ružno vrijeme u kojem nije bilo mjesta za sport, mladost, navijanje, zajedništvo. Došlo je vrijeme uvredljivih navijačkih “pjesama”, ružnih riječi, tuča koje nisu imale veze sa samom utakmicom, mnogo Lešinara se povuklo iz svega toga, mnogo ih je moralo otići iz grada…a ja sam se opet preselila među “obične” sve dok mi iz skandiranja i transparenata nije postalo sasvim jasno da je sport postao preusko vezan za politiku i da mi pred TV-om prijeti manja opasnost da me pored tuge ako klub izgubi pogodi i nesportsko i krajnje uvredljivo navijanje.
Žao mi je da i danas, toliko godina nakon rata, od pravih Lešinara postoji samo ime. Vultures. Budi nostalgiju i lijepa sjećanja. Ovi sadašnji klinci prvo treba da nauče da navijanje nije napijanje, razbijanje, vrijeđanje i rješavanje problema s upravom kluba na utakmici, nego ljubav za klub, za Banjaluku (a možda je to i osnovni problem), za sport…a onda pravac-stadion!
Mislim da je autor teksta apsolutno u pravu u svim djelovima gore napisanog. Naime tekst je preuzet sa stranice
http://www.cyberbulevar.com .
Da li postoje jos uvijek pravi Vulturesi , Vulturesi kao organizacija ? ili je samo cilj naduvati se napiti i doci praviti sranje ???