|
Te sekte i priče o njima su otprilike ovakve.
Velika i profitabilna kompanija ima mnogo zaposlenih. No kao što inače biva velike kompanije znaju da "igraju prljavo", klijentima sa kojima sarađuju nude lijepe "demoe" i prezentacije, velika obećanja ukoliko posluju isključivo sa tom kompanijom, a plaše ih neuspjehom ukoliko sarađuju sa konkurentnim kompanijama. I kao mnoge velike kompanije pored korisnog rada bave se i mutnim stvarima u okviru svog posla, na kraju ponude manje od onoga što su obećavali i kako su prikazivali na demoima, probiju rokove, završni kvalitet nije zadovoljavajući ali imaju dobru marketinšku službu koja njihove klijente i mušterije uvjeri da je to upravo najbolji kvalitet koji su uopšte od bilo koga mogli dobiti, i da bi kod drugih dobili samo mnogo lošije proizvode, a sve to naplate više nego što su klijenti očekivali, i uz to ih uvjere da su odlično prošli.
I tako ta kompanija posluje iz dana u dan, vide da im dobro ide pa prošire biznis i prošire te profitabilne mutne aktivnosti, a dio zarade troše redovno i na renoviranje svog poslovnog objekta, ukrašuju ga, redovno ga kreče, čiste, popravljaju imidži sliku o sebi, kako kroz ljepše stolove, sekretarice, tepihe, ukrase, tako i kroz marketing u medijima.
No to sve se ne svidi nekolicini časnih ljudi iz te kompanije, ili bar misle da mogu bolje poslovati sami, pa razmijene mišljenja i vide da se slažu oko toga, i dogovore se da daju otkaz i osnuju svoju kompaniju. I oni to urade ali kompanija koju su osnovali je mala, mnogo manja od megakorporacije iz koje su istupili. Uz to počnu okolo smjelo pričati da su veliku kompaniju napustili jer ona ne posluje pošteno i časno, da zakida mušterije, da vara u poslovanju, da kvalitet usluga koje nudi nije toliko dobar koliko se to reklamira i da nije u skladu sa poslovnikom ni zakonom. Ove priče pričaju ili iz iskrene želje da ljudima skrenu pažnju i da ih upozore, ili iz želje da ljudi ne posluju sa velikom kompanijom već da pređu njima, to šta žele zavisi od osobe do osobe, od njihovog ljudskog nivoa.
Ali sve to se nikako ne svidi velikoj megakorporaciji, jer se prepadne što se izbacuju na vidjelo njena poslovanja i muljaže, ili im se jednostavno ne svidi da neki misle da nešto u njihovoj kompaniji ne štima, pa smisle kako da stare i nove klijente i mušterije ipak zadrže za sebe. Odluče da to urade na više frontova, jedan je da iskoriste svoj već stečeni i nesumnjivo veliki ugled u društvu, državi, politici, medijima u cilju diskreditovanja ove manje kompanije kroz propagandu da sve što ovi odmetnici pričaju nije istina, da lažu samo zato što žele klijente i poslovanje za sebe, pokrenu priče da se u manjoj kompaniji rade mnogo lošije stvari nego one za koje su sami optuženi (takvim postupanjem "brišu" iz svijesti ljudi ono loše što je o njima samima rečeno, znači moraju još više zagrditi druge), plaše ljude tom manjom kompanijom, a na drugom frontu pokrenu još veću kampanju u kojoj sebe hvale, veličaju, reklamiraju i tako se ubacuju u svijest ljudi. I svaki pokušaj javnog nastupa manje kompanije u startu osuđuju, i pozivaju druge da bojkotuju te javne istupe.
Tako da manja kompanija, iako možda posluje časnije, ili nešto časnije, ima samo mali poslovni prostor, manje klijenata, nemaju javne nastupe, ne mogu prenijeti svoj stav i poglede drugima jer velika kompanija drži medije u svojim rukama, svi ih osuđuju, proganjaju, gledaju sa prezirom.
I od ovih manjih kompanija se vremenom mnoge pokvare, svakakvi ljudi uđu u njih, pa se i one vremenom počnu ponašati kao velika megakompanija, kritikuje druge manje konkurentske kompanije i tako to.
Bitno je još reći da i u velikoj megakompaniji ostane i uvijek ima časnih ljudi koji su ostali da bi svojim učešćem i primjerom dali dobrinos opštem pozitivnom poslovanju i da bi pozitivno djelovali na druge koji se ne ponašaju časno i pošteno.
I tako sad ima mnogih tih nekih kompanija, većih i manjih, svaka posluje na neki svoj način, u svakoj ima i dobrih i loših ljudi.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
