Prvo i osnovno, ovo nije nikakav neuspjeh, a pogotovo ne neki neuspjeh epskih razmjera, kako bi to izgleda neki postavili. Biti među 4 selekcije u Evropi, za Srbiju je itekako uspjeh. Čini se da je narod (mahom veliki stručnajci i poznavaoci ovog sporta), zaboravio tmuran period, koji sada polako ostavljamo iza sebe. Kažem polako, jer se ne može u jednom ciklusu, ponovo doći na nivo, od prije 13 godina, kad su se svima tresle gaće na pomisao da igraju protiv Jugoslavije (ne Srbije). Srbija tek treba da izgradi ime, reputaciju i legitimitet da se postavlja kao jedna od najboljih evropskih selekcija i po meni, na dobrom je putu, zasad. Stvaramo kontinuitet igranja završnica jakih takmičenja, za početak je to sasvim dovoljno... Litvanija nije nikakava grupa građana, sakupljena sa basketaških terena po Viljnusu i Kaunasu, već odlična reprezentacija, sa soldinim trenerom, koja je i prije početka takmičenja, bila legitiman kandidat za polufinale. Litvanci su podizali formu, kako je takmičenje odmicalo i odlično su je tempirali, za završnicu, dok Srbija to nije mogla sebi da dopusti, jer je bila u najtežoj mogućoj grupi i morala je da u punom ritmu dočeka početak takmičenja, kako bi grupu prošla bez kaluklacija. Sa te strane, ja lično sam zadovoljan...
Razlozi poraza sinoć, 'ladne glave rečeno... Svakako da ima svačije krivica, počev od Đorđevića, do igrača na terenu, koji su sinoć imali kriminalnu selekciju šuta, očajne procente i puno praznih minuta. Sve to govori da nisu baš čiste glave ušli u utakmicu. Đorđević je sam sebi stvorio probleme selekcijom igrača. OK, nedostajao je Boban Marjanović, ali kontam da je u centarskoj liniji, ipak moralo biti mjesta za Štimca. Sinoć su protiv Valančijunasa, Raduljica i Kuzmić izgledali kao mala djeca. Činjenica da ga je u odbrani najbolje čuvao Erceg, koji nije centar ni u ludilu, niti je neki vrstan defanzivac, dovoljno govori o inferiornosti naših centara. Štimac umjesto Milutinova, imao bi sinoć prostora za igru, siguran sam. On bi Valančijunasu mogao da isparira makar snagom, i da ga sa 2-3 jaka faula izbaci iz ritma. Jasno je kao dan bilo da se pik Kalnietisa i Valančijunasa teško brani i da će njih dvojica odraditi svoj dio posla, ali nije se smjelo dopustiti da Seibutis i Kuzminskas onako iskoče u prvi plan. Prvi je prolazio i praktično sve poene davao na isti način, desnim ulazom i desnim polaganjem, kroz centralni dio. Boga mu ljubim, nije mi jasno da nakon prva dva puta, niko nije priskočio, sa strane pomoći, da ga u polasku, zalijepi za parket. Tu dolazimo do nerazumljivo malo minuta za Kalinića. 'em je dragocjen njegov doprinos u odbrani spoljnih igrača, 'em je nedostajao u ofanzivnom skoku, s obzirom na loše procente šuta, pogotovo spoljne linije. Simonović jeste zaustavio Mačiulisa, ali samom odbranom se ne dobija utakmica. Kuzminskasova rola je opet posebna priča. Onoliko ofanzivnih skokova je jednostavno nedopustivo. Generalno su nas Litvanci nadskakali i da stvar bude gora, Valačijunas je imao samo 3 skoka, što znači da su skakački dio preuzeli igrači iz drugog plana. Ubili su nas Litvanci našim oružjem, recimo. Dok su svi očekivali da oni igraju ludački brzo i šutiraju do besvjesti, strpljivo su gradili napade, tražili prolaz kroz reker i kontrolisali skok.
Igrači su kriminalno odigrali zadnja dva napada, što u stvari i nije bilo presudno, jer su birali očajna rješenja i kad bi preuzimali vođstvo i bili u situaciji da preuzmu kontrolu nad utakmicom. Daleko od toga da je bilo ko pojedinačno kriv, ali recimo da je kod Bogdanovog posrtanja, na 15 sekundi prije kraja, moralo biti više rezona. Utakmicu je trebalo probati uvesti u produžetak, jer je kod Litvanaca Kalnietis odigrao 37 minuta, a i on i Mačiulis i Valančijunas imali su po 4 lične. U dodatnih 5 minuta, teško da bi mogli da odigraju na istom nivou. To je moralo biti primjećeno.
_________________ "Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|