Vrlo dobra poenta Nikson, iz određenog ugla gledano.
Jer zaista ne samo da je volja Tvorčeva gdje ćemo se i u kojim okolnostima roditi, nego štaviše mi prije nego što se rodimo i sami pristajemo na to, svjesni da je to u tom momentu najbolje okruženje za naš razvoj ili izvršenje zadatka koji smo (opet svojom voljom) preuzeli.
Ali, to ne znači da uvijek i u svemu treba da se uklapamo i samo slijedimo okruženje u kojem smo se našli. Vrlo često baš to i ne trebamo, nego nam takvo okruženje samo služi da bolje uočimo nešto u sebi i oko sebe i da pokrenemo nešto u sebi a možda i oko sebe.
Još manje to znači da treba samo da slijedimo ustaljene šeme u kojim smo se našli, jer u najboljem slučaju treba da ih svjesno preispitujemo i tek ako se zaista sa njima slažemo onda da ih zovemo svojim ili ako ne, da tražimo druge u kojima ćemo se pronaći.
Ne valja tražiti kruha preko pogače, ali ako je pogača jestiva i hranljiva. Međutim ako je pogača ustajala (ili ti pekar koji treba da ti ga obezbijedi stalno podvaljuje), a ti želiš da se nahraniš, moraš da tražiš duhovnu hranu na drugom mjestu ili da zasučeš rukave pa da pogaču napraviš sam samo da paziš da bude od dobrog brašna, kvasca i soli i čiste vode .
Moj prijatelj, inače sveštenik SPC mi je jednom u razgovoru rekao da je vrlo opasno i duhovno loše naturati djeci pravoslavlje, jer su djeca takva da će sve što im je natureno (a pogotovo autoritete koji su im servirani) u periodu puberteta preispitivati i neminovno se buniti protiv svega što ne osjećaju zaista kao svoje, pa tako i prema (naturenoj i neizabranoj vjeri ili čak samog Boga).
Da bi se to izbjeglo, odnosno da bi rezultat tog nužnog preispitivanja bio pozitivan, djeci treba prije svega svojim svakodnevnim pobožnim životom pokazivati i demonstrirati stvari, a ne naturati ili gotovo servirati.
Npr. kada roditelji dođu da krste dijete a ono se otima plače, neprijatno mu je, pa ih on pita:" Pa dobro da li ste vi ikada prije doveli dijete u hram?" A kada oni kažu da ni oni ne znaju kada su bili, onda im on preporučuje da prvo malo dovedu dijete "onako" da malo osjeti atmosferu pa da mu se tamo svidi nakone nekog vremena, da i sami u porodici pokažu nešto od pobožnosti, pa tek onda da ga krste, a ne samo da to odrade i ajd zdravo.
(Nadam se da sam dovoljno vijerno prenio ono što mi je čovjek tada rekao.)
Djeca upijaju ono čime su okružena, i ako je vjera njihovih roditelja istinska i ako je okruženje u kojem rastu takvo i šire, malo je vjerovatno da će imati ikakvu potrebu da nešto mijenjaju od onoga u čemu su rođeni.
Potreba velikog broja mladih ovdje i danas da duhovno traže nešto izvan okvira u kojem su rođeni samo svjedoči o nezadovoljavajućem stanju oko njih.
Citiraj:
Ako promjenim religiju činimo grijeh a taj grijeh je još veći kada svoju djecu odgajam u nekoj novoj religiji iako su ta djeca voljom svevišnjeg rođena u određenom okruženju. Ko nam daje za pravo da svoja ubjeđenja prenosimo na naše najmilije?
Sve na Zemlji je stvar ličnog izbora. I to je neprikosnoveno pravo, pa i pravo da mijenja religijsko učenje. Ali posljedice toga, bilo dobre ili ne, sami ćemo snositi. A sva djeca, ne sikiraj se, prije nego što dođu dobro znaju u kakvo okruženje dolaze i na to pristaju.
