Napisaću nekoliko riječi o OFK Sport-Team iz Banja Luke. Dakle, riječ je o školi fudbala koja se u zadnje vrijeme spominjala kao moguća osnova omladinskog pogona FK Borac. Projekat je spriječila nova uprava na čelu sa Ilićem. Najveći otpor ovoj ideji pružen je, očekivano, iz omladinske škole FK Borac jer bi potpisivanje ugovora o saradnji između FK Borac i OFK ST za sobom povuklo i radikalnu reorganizaciju omladinskog pogona. Inače, cijela ta grupa naših bivših trenera prvog tima i omladinske škole, koja se okupila oko Ilića, što u Borcu, što u FK Krupa, većinu svojih ambicija vezuje za novu upravu i Ilića. Ideja o saradnji sa OFK ST potiče od prošlog ljeta kada je Šuput ponovo postao predsjednik kluba, a zagovarao ju je prije svega Krunić. Međutim, Šuput je pokušao da napravi nekakav dogovor sa omladinskom školom u klubu ne želeći da otvara nove frontove u i oko kluba. Njegov prijedlog je bio da se omladinska škola organizuje kao većim dijelom samostalna jedinica u klubu koja bi imala takoreći poluprivatni karakter. Treneri omladinske škole bi imali pravo da kao neku vrstu honorara uzmu prihode od članarine. Tražio je od njih da se utvrdi stanje u omladinskoj školi (broj polaznika i sl.) i da mu se dostave njihovi prijedlozi za reorganizaciju škole. Umjesto traženih odgovora dobio je još žešći otpor te grupe i još veće miješanje u funkcionisanje prve ekipe. Zbog učestalih prijetnji blokiranja kluba koje su te jeseni bile stalno na dnevnom redu (slučajno?) odustaje da se onda upusti u ovu priču sa OFK ST. Međutim, Krunić ne odustaje od toga i ovog proljeća pokušava da pokrene taj prijedlog. Bilo je čak i usmenih pristanaka Ilića, ali ne i ozbiljnijeg razmatranja te ideje. A ideja je da se napravi (četvorogodišnji?) ugovor o saradnji koji bi prije potpisivanja bio stavljen na uvid navijačima i javnosti. Svima je jasno šta znači afera sa FK Džaja i nikome nije u interesu da tu priču neko olajava na osnovu nedostatka informacija o stvarnom karakteru saradnje. Što se OFK ST tiče, ne pada im na pamet da na bilo koji način dođu na zao glas među navijačima i time ugroze ono što su godinama gradili. A takođe nemaju namjeru da školu jednostavno nekome potpuno predaju u ruke samo da bi se uvrstili u veliki klub. Znači, ugovor koji bi se napravio morao bi da bude fer za obje strane, i za FK Borac i za OFK ST. OFK ST trenutno ima preko 500 polaznika.i juniorskih selekcija radi se isključivo po godištima. Nako nekih šest-sedam godina rada rezultati su sve očitiji. U BiH postoji možda nekoliko škola koje mogu da se donekle porede sa OFK ST. Recimo, to je Pašićeva Bubamara (koja sarađuje sa Interom), ali i njih su izgleda već prevazišli. Sa ogrankom te škole iz Novog Grada se doslovno sprdaju u svim godištima. (Nedavno sam imao priliku da prisustvujem njihovoj demontaži, i to u Novom Gradu. Četiri godišta od 2003 do 2006 su pobjeđivali vršnjake po pet do devet razlike.) Ni Sarajlije (sarajevski ogranak) ne prolaze puno bolje. S obzirom da mi sinovac već drugu godinu trenira u OFK ST (2006. godište) imao sam priliku da ih vidim na djelu i na međunarodnim turnirima. Sve njihove selekcije redovno dolaze do finala na tim turnirima. Ljetos sam na turniru u Miklavžu (kod Maribora) gledao kako je 2002. godišete u finalu jedva poraženo od prilično jake vršnjačke selekcije NK Maribor. Nedavno su na turniru u Novom Sadu u finalu poraženi od Vojvodine, a prije toga izbacili, recimo, solunski PAOK. 2004. i 2006. godište nagovještavaju da će prevazići sva ostala godišta. 2006. godište je u januaru u finalu turnira u BL sa 4:0 pobijedilo vršnjake austrijskog prvoligaša SC Wiener Neustadt. Govorim sad samo o selekcijama koje sam imao priliku da pratim. Mogu o tome da napišem romane, ali ono što je najbitnije je da se tamo radi najozbiljnije, na nivou ozbiljnih škola ozbiljnih klubova. To je malo čudo na ovim prostorima. Na početku sam bio prilično skeptičan, ali sam vremenom uvidio da je njihov uspjeh zasnovan na radu. Tamo se radi od ranih časova pa do naveče. Samo treninzi, treninzi, organizacija, turniri itd. Šefa škole možete u skoro svako doba (vikendom pogotovo) zateći tamo kako vodi treninge, organizuje stvari itd. Na kraju krajeva svako može da se lako uvjeri u ovo o čemu priča. Prošetajte, recimo, subotom i nedjeljom prijepodne do balona Sport-Team (kraj Vrbasa, prekoputa naselja Borik) i prosudite sami. Na kraju, njihov kvalitet možda najbolje ilustruje to što je mjesečna članarina 50km (prilično skupo), a što sve više ljudi dovodi djecu i ustrajavaju u tome da tamo treniraju. S druge strane imamo našu školu i njene rezultate. Školu iz koje zakleti Borčevci moraju da spašavaju svoju djecu i vode ih u škole kao što je Sport-Team da ih klika ne uništi. I svi se pozivaju na nedostatak adekvatnih uslova. Jeste, ali ni balon Sport-Teama ne pripada njima, nego su napravili aranžman sa vlasnicima. Ništa što ni FK Borac ne bi mogao da uradi. Ovo sve pišem da imate sa čime da poredite ono što će se uskoro možda dešavati oko naše omladinske škole u režiji Ilića i njegovih ljudi. Mislim da sa tim samo gubimo vrijeme. Ukratko: od govneta se ne može napraviti pita. To neće uspjeti ni njima, čak i ako kao rukovodstvo budu vuukli dobre poteze (što, takođe, teško može da se očekuje). Previše je tu trulih kompromisa, nezasluženo čvrstih ugovora, frustruranih 'stručnjaka' koji su godinama ogrezlih u spletkarenja. Neka ja ne budem u pravu. U tom slučaju izlazim odvdje ili bilo gdje i imenom i prezimenom priznajem da sam pisao gluposti.
_________________ 
|