Djelimicno si u pravu Vader. Istinska mudrost je nesto sto se dobija iskustvom a ono se stice. Ako se vratimo u doba ranije ljudske istorije nalazicemo veliki broj primjera ljudi koji su slijedili velike mudrace u nadi da ce mudrost i znanje tih mudraca preci na njih. Navodim primjer Isusa i njegovih apostola. Isus ne samo da ih je ucio znanju, vec i mudrosti koja je bila potrebna da bi se sirila hriscanska vjera . Svaki covjek je mudar, ali onaj koji je mudrost otkrio u sebi je istinski mudar (ali nazalost otkrivanje mudrosti u sebi dolazi sa iskustvom). S druge strane, iskustvo je nesto sto nije usadjeno u covjeka. Iskustvo dolazi sa godinama i vece je ukoliko se nadjemo u vecem broju raznovrsnih situacija. E tada kad ona nerazvijena mudrost dodje u susret sa iskustvom, ona se razvija i postaje pravi saveznik osobe ciji je dio.
A sada rijec, dvije i o znanju;
Znanje je relativan pojam. Za ljude koji naizgled mnogo znaju, ispada da je njihovo znanje povrsno i takvi zele samo da zadive ljude oko sebe svojim pametnim izjavama, dok pravi znalci ne zele da se isticu od okoline. Znanje zavisi od izvora, prenosa i prijema saznanja. Teoretski znaci da bi se kvalitetno znalo izvor znanja mora biti osoba (ili nekakvo sredsvo (TV,racunar, itd.)) koja je upoznata sa temom, ima zelju za podjelu tog znanja i mora biti osposobljena za prenos znanja. Prenos znanja mora biti dvosmjeran: pod ovim podrazumjevam komunikaciju izmedju ucitelja i ucenika, tako da ucenik u svakom trenutku moze da postavi pitanje u vezi materije koje mu nije jasno. I na kraju prijem znanja. Osoba koja prima znanje mora biti siroko otvorenih vidika spremna da prihvati sve pa cak i sto do tog trenutka nije smatrala istinom, i da je uporna u sticanju znanja, jer znanje nije lako primiti.
Uffff, ja mislio malo, a ono se oduzi...

i par izmjena... Nisam valjda puno skrenuo sa teme

,
<font size=-1>[ Poruku promijenio/la: s tripy dana 05.02.2002. 22:07 ]</font>
<font size=-1>[ Poruku promijenio/la: s tripy dana 05.02.2002. 23:25 ]</font>