Ah, kritičari... Piš pauza je veoma bitna radi opuštanja.
Nego, kad smo kod velikh tema, grčka tragedija (svih 31 sačuvana) nije se bavila Ilijadom ili Odisejom, mada bi se svak uhvatio te teme, već samo epizodama, naznakama, mutnim legendama koje prethode ili su post festum velikog događaja.
Uostalom, moderna kritika kao svi oni koji se bave avangardom (opet Hristić J. koji primećuje gde je avangarda izgubila ili zaboravila razlog postojanja, tj. traganje za novom osećajnošću) drži Floransa Dipona kraj uzglavlja, poput nove Biblije kod jezuitskog pripravnika, držeći se onog stava gde je pisac nužno zlo. "Ne treba nam Džojs koji kao bog nezaintersovano čačka nokte." Ne reba tumačenje, već samo aplauz i slava koja traje koliko i on - rukoklap.
U krajnju ruku, ima onaj nemački reditelj što je napravio predstavu i bez glumaca. Soba sa stvarima gde stoji radio, neki obični predmeti i ništa više. I gledalac, naravno, razmišlja o samoubici koji je ostavio sobu takvom kakvom jeste. To je, daklem, predstavljenije... Iliti instalacija? Bolje to zvati teatarom, pošto ga videsmo na Bitefu, jer se lakše naplaćuju ulaznice. I gledalac bira trajanje: pet minuta ili može prespavati.
Slažemo se, dakle, gde je realno vreme potpuno izgubilo na značaju. Uz to i vreme koje predstavlja predmet analize (trajanje same radnje u realnom vremenu, zadiranje u prošlost ili (i) budućnost o kojoj dramski tekst govori), postaje višak. Bitan je reditelj. Ostalo sve nepotrebno i opterećujeće.
Uostalom, imate performans u Prijedoru:http://www.nadlanu.com/pocetna/zabava/zanimljivosti/Skoro-mesec-dana-stoji-na-trgu-u-Prijedoru-i-quotglasno-cutiquot-VIDEO.a-205271.299.html
Kud ćeš crnju avangardu?
