dr. Jovo Ubiparip je napisao:
spijo je napisao:
Odprilike si izguglao ono što sam i ja rekao ,sa tim da te je vjerovatno gugl odveo na hr izvor

Čuj vrbovani
Sjetih se onih "vrbovanih" hrvata koji se učestvovali u 30 godišnjem ratu između protestanata i katolika.
I dan danas na katedrali u Magdeburgu stoji "spasi nas bože od kuge,gladi i hrvata".Ili možda neko misli da je to napisao neki pokvareni srbin
Kad se spominje taj tridesetogodisnji rat od 1618 do 1648 , on je dobro opisan u romanu od von Grimelshausena 'Simplicius simplicisimus', koji je stampan i kod nas. Nikad mi nije bilo jasno zasto neki ljudi opsjednuto traze bas taj roman, dok mi jedan historicar nije ukazao da se u njemu spominje bas ovo sa crkvom u Magdeburgu i sa ovim natpisom na njoj, samo postoji kvaka koju mnogi ne znaju. Naime kao ispomoc su dosle jedinice iz Hrvatske i vojne krajine, koje su Nijemci po automatizmu zvali Hrvati, iako je medju njima bio i podobar broj Srba i ostalih, i naravno bile su poznate po surovosti , jbg , ratnicka tradicija, i sta je na kraju ostalo ? Na osnovu povrsnog podatka odnosno zapisa, nama Srbima je ostalo da masemo papirom kako su neki ' Hrvati' vec tad u 17 vijeku klali na sve strane, tako da ono od 1941 i ne cudi.Istorija je zajebana stvar, narocito kad se ide u detalje.
Pa šta je tu čudno.Najveći koljači i jesu unijaćeni i pokršteni srbi.
Mislim,kakve veze imaju pravoslavni srbi sa ubijanjem u ime katolika ali ajde,vjerovatno imaš debeo razlog kad tako govoriš.
Prema knjizi Europska pozornica koja datira iz tog razdoblja, svirepost Hrvata bila je užasna:
Citiraj:
"Tada je zapravo počelo i pljačkanje, otimanje, mrcvarenje, sramoćenje djevojaka i žena, i postupalo se preko svake mjere užasno i grozno. U crkvi Katarine oni su pedesettrojici, uglavnom žena, sasvim nemilosrdno odrubili glave, tu su one pronađene mrtve sa savijenim i preklopljenim rukama. Neke su žene prilikom porođaja od tiranskih vojnika pogubljene. Uopće ne može da se opiše ni izreče kakav je to bio jad, kakva bijeda i žalost… Oni su, ipak, pored konja i nešto stoke, odveli sobom u logor mnogo žena i djevica sa nešto muškaraca, povezane lancima. Ženske su tu zloupotrebljavali u njihovoj đavolskoj požudi na bijedan način, da su mnoge, naročito male djevojčice od deset ili dvanaest godina, koje takođe nisu poštedjeli, morale platiti glavom…”
Sa svim gore navedenim povesnim izvorima o sudbini Magdeburga nakon ulaska hrvatske vojske u njega slažu se i knjiga pod naslovom Švedsko oružje iz 1631. godine kao i istorijski dokumenti koji se uobičajeno štampaju zajedno i poznati su pod naslovom Pisma iz Cerbsta od 11. januara te iste 1631. godine. Na kraju da iz knjige Švedsko oružje citiramo samo jedan detalj: „Dva vojnika su našla jedno malo dete gde dreči ležeći na ulici, svaki ga je od njih uzeo za nožicu i po sredi raščupao.”.