Voljela sam kad pada kiša da bezbjedno sjedim na stepeniku hodnika i zurim napolje.
Sa Robijem sam se igrala škole
, istraživali smo tuđa dvorišta često.
Vozili smo bicikle, nas 5-6-7-8 i igrali se "Ti vodiš" igre, na način da jedan na čelu kolone, bira tajne puteve, a ostali voze za njim, ushićeni gdje će taj koji "vodi" tog dana, da nas odvede.
Igrali smo se "Ukradi neprimjećen". To bi bilo od voćke do neke bezvezne stvari u prodavnici. Bezvezna igra sa puno adrenalina, da ne budeš uhvaćen, a da se dokažeš sebi i drugima.
"Auto-strade" svakodnevno. Klikera tu i tamo. "Care, care govedare (gospodare), koliko ima sati?", obavezna u Top 5. Ledenog Čiče, Žmire, Ganje, normala.
Bili smo kreativni, pa smo izmišljali igre, tipa "Wc-šolje". Kad nekome dođu one kockice od otpadaka za izradu namještaja za ogrev, slagali bi od njih wc-šolju i redom sjedali, da vidimo ko će upasti u govna.
Igrali smo se i "Sahrane" - sahranjivali bi mrave, kukce, i sl.
Omražena igra mi je bila kad me kao dosta mlađoj, jedna djevojčica koja je bila izuzetno zaljubljena u sebe, tjerala da se igramo "Dvorca". U toj igri bi ona bila princeza, a ja njena sluškinja (ona tako podijeli uloge
). Ta mi je igra postala smiješna, onog trenutka kada je princeza počela da se posmatra u ogledalu dok plače. I dan danas mi je to najizopačenija scena iz ranih igara, koje se sjećam. Stoji djevojčica ispred velikog ogledala, plače, i slaže face.. I kad sam je u čudu pitala šta to radi, odgovorila je da gleda kada plače u kojoj pozi za plač izgleda najljepše.
Sreća, pa je ta djevojčica kratko živjela u našoj ulici, a ja sam nastavila da se igram sa dječacima. Iako sam dobijala najgore sve što se može zamisliti za igru: Ako se igramo rata, to bi bila neka pokočena puška bezvezna, za auto-stradu bih dobijala autić bez jednog ili više točkova, klikera sam imala najmanje, a za rošu sam dobijala dvoperac, najobičniji, ili okrznuti. Ipak, ja sam bila srećna što me stariji dječaci uopšte primaju u igru.
Voljela sam poslije kiše da umačem kredu u lokvu i mokrom kredom bojim krajeve trotoara.
Sama kući sam se igrala najradije ovoga
:
Jedno vrijeme sam "oblačila Cicu" koja se štampala i prodavala u nekim dječijim časopisima, a onda sam sama crtala svoje Cice i njihove odjeće, i za to je odlično služio prozor, a to je posebna tehnika, koju znaju samo djeca koja su to isto radila, ako vas ima među ovima što sad ove redove čitaju, znaćete o čemu govorim.
Od treće do sedme godine nisam ušla u kadu bez dvadesetak plastičnih čamaca i brodića.
Nisam imala jednog, nego dva plišana medvjedića s kojima sam spavala, jer sam smatrala da zbog toga imam dvije ruke, da obje moraju nekog da grle dok spavaju.
Jedan ćošak od dekice sam gurala u nos.
Mnogo sam voljela da pjevam i pjevala sam na trpezarijskom stolu sa zamišljenim mikrofonom u ruci.
Voljela sam da kvarim foto-aparate. To pamtim iz najranijeg djetinjstva, i vječno se u našoj kući provlačila priča kako je 800 još dok je bila sasvim mala pokvarila babin Olimpus i još neke ruske skupe, mnogo kvalitetne aparate. Takođe sam sjekla rese od tepiha, i ti ostatci mi nisu ničemu služili.
Igrala sam se i lego-kockama.
_________________
Najbolje se slaže s lososom i leptirom.
Klik
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Кад послије пар дана бураз био на неком збору,шта већ,и на рингишпилу срушио оног медицу ваљда и освојио главну награду а погађате награда је била СЕГА МЕГА !!