Nemam naviku da ostavljam komentare na ovom forumu, što se može vidjeti po broju mojih postova. Jedan od razloga je i taj što se nerijetko nađe neki pametnjaković koji po pravilu mora da „minira“ svaku temu, a to čini samo da bi ispao faca i glavni u svom 6.b razredu (nije da nekada ne bude i smiješno). Ali, ovdje sam pročitala nešto toliko odvratno da sam čak i ja isprovocirana da kažem koju. Srpkinja sam koja je u Banjaluku došla početkom rata ne svojom voljom i u tom smislu nemam potrebu pravdati se zbog toga koga volim i simpatišem, a koga ne. Da se mene pitalo, rat se nikada ne bi desio, ni ovdje ni bilo gdje na ovom svijetu. No, nečijom se voljom desilo što se desilo, neki su imali priliku sve to da ostave iza sebe i odu, drugi nisu imali izbora i oni su, svako na svoj način, to skupo platili. Zbog njih (tu ubrajam i sebe) volim što granica postoji i ne bih željela da dođe do njenog uklanjanja. I tu bih sa politikom, što se ove teme tiče, završila. Sve opcije vezane za ovaj odvratni čin koje ste svi vi ovdje naveli su moguće. I da je mačka prethodno nehotice zgažena pa stavljena baš na tu ogradu, da je ubijena namjenski da bi bila stavljena na tu ogradu, da su je ubili oni koji u svojim bolesnim umovima smatraju da bi mogli imati političku ili neku drugu korist od ovog ogavnog čina itd., itd. Međutim, meni lično u svemu ovome najodvratnije je to što se o ovako nečem odvratnom uopšte i počelo govoriti sa aspekta politike, odnosno, što je ubijanje životinje od strane nekih ljudi ovdje uzeto kao nešto najnormalnije. Posebno odvratna mi je rečenica dečka čije postove sam s vremena na vrijeme imala priliku da pročitam jer je bio aktivan na temi na kojoj sam ja bila najaktivnija, a koji mi se nije učinio toliko kritičan kao ovdje. Spomenuo je svoje djetinjstvo i mučenje i spaljivanje kornjače i bacanje mačaka sa zgrade. Naravno da mi ne pada na pamet da ja tu sada vršim neke društvene analize u pokušaju pronalaženja odgovora na pitanje šta je to tačno krenulo po zlu, pa ću se samo zapitati da li je moguće da sam ja stvarno toliko ostarila da ne znam da se djeca danas, umjesto „žmire“, „između dvije vatre“, „care, care, govedare“, „školice“ itd., itd. igraju mučenja i spaljivanja životinja? Da djeca od desetak godina danas umjesto „Kolariću, Paniću“, „Branka Kockice“, „Na slovo na slovo“, „Laku noć, deco“ ili crtanog u 19.15, nakon kog se istog momenta i bez pogovora moralo ići u krpe, u kasnim satima i samoći svojih soba pregledaju i postavljaju boleštine na youtube-u? Heeeeeej, mučiti kornjaču i spaliti je?!! Jbt, čovječe, gdje li si ti rastao i ko li je tebe vaspitavao?!! Sve je otišlo dođavola nakon što djeca dobiše svoja prava svakojake vrste, a pubertet dobi status bolesti za koju trebaju posebni tretmani i posebna roditeljska pažnja. Ma sveti Dušanov zakonik i batina koja je iz raja izašla!
|