1996. godine nabavili smo americkog statforda, stene staro 40 dana. Kao i svako malo stene bio je velika maza. Sto je i kasnije ostao. Ova vrsta psa nema pretenziju da napada ljude, ali ima poremecaj da kad ugleda drugog psa (veceg ili jednake velicine) nakostrijesi mu se dlaka na vratu i izmedju plecki i pocne da rezi nekim unutarnjim podmuklim zvukom koji jedva da je i cujan. Strah ga je bilo vidjeti, Bio je vodjen iskljucivo na davilici jer je bio prejak kad mu dodje "zuta minuta".
Ova vrsta psa, namjenjen ja za borbe, a eto kod nas u kuci je bio maza i tome je i sluzio - da se mazi.
Doduse, nije se moglo protiv njegove prirode (da se upusta u borbu sa drugim psima, jednostavno to je bilo jace. Ne mogu opisati njegov nagon za borbom), ali u sve ostalom bio je pas kao i svaki drugi.
Dok je on tu niko nije smio niti u kucu, niti blizu kuce. Iskreno, u tim poratnim vremenima bio je spas, jer bi u kuci cesto spavalo samo jedno od nas.
Cim osjeti da se "nesto desava" pocne ono svoje podmuklo mrmljanje i stane iza vrata.
Da se najezis.
Ujeo je covjeka 2x: jednom mene kad me prvi put vidio na biciklu (nesto se ruzno desavalo sa mnom pa se bacio i na mene i na biciklo, uhvatio me grubo za desnu butinu tako da su ostale nekolike sare od zuba). drugi put, pijanog kolegu koji je htio da me potapse po ramenu ono drugarski sto Baxter nije protumacio tako. bukvalno, ali bas bukvalno, taj pas me stitio od i najmanje povrede.
Volio je djecu i djeca u dvoristu su voljela njega, mazili bi ga, vodali, igrali se sa njim. cak je ostajao u kuci sam sa djetetom koje spava, onako odvezan, da ga cuva.
Tako da te predrasude o krvolocnim psima - nije to uopce tako ako se pas lijepo goji. uostalom, isto kao i dijete. je li tako?
a ovim lutalicama - prije mjesec dana prezivjeh dva napada u SA, i o tome bi se zbilja trebalo povesti racuna; oni, stvarno, bez ikakovog razloga, napadaju ljude - hladno je, gladni su i krecu se u coporima po 7-8 komada. Nije zgodno, majke mi.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
