Warrior (2011) - ovdje se vodila mini-polemika oko ovog filma, zato me i zaintrigirao. Nakon gledanja, stajem na stranu onih koji su film okarakterisali prosječnim. Zato mi nikako nisu jasne izuzetno visoke ocjene na IMDB i RT.
U opisu filma stoji da je akcija/sportski/drama, odnosno "MMA drama". Mislim da ne može da zadovolji ni ljubitelje MMA, a pogotovo ljubitelje drama. To što ono sa MMA ima veze kao i filmovi Brus Lija sa kung fuom, što će reći, podsjeća, ali nije to to, i nije naročit problem. Jasno je da je MMA ovdje samo zato što je to trenutno najpopularniji borilački sport; kao što je to u "Rokijevo" vrijeme bio boks. Zato mi nije problem da suspendujem svoju nevjericu u vezi sa totalno nerealističnim borbama. Ono što me je najviše iznenadilo jeste prilično traljava priča i izostanak bilo kakve iskrene drame i emocije. Nastranu klišei, moj problem sa ovim filmom je to što ni u jednom trenutku nije znao "đe goni". Likovi neoprostivo neuvjerljivi, neki čak na ivici maloumnosti, odnosi i situacije između njih takvi da sam stekao utisak da se sve nasumično dešava, bez posebnog plana i smisla. Poslije skoro dva i po sata (uprkos ovome, film nije dosadan, ali se za to zasluge mogu pripisati isključivo makljaži, koja, ruku na srce, nije posebno impresivna), o njima ne znamo mnogo više nego na početku. Niti nam je posebno stalo da znamo. Nekako, poput knjiga Dena Brauna; traje to dovoljno dugo, i interesantno je, dinamično, i imaju tu neki likovi, i napeto, i peripetija, kulminacija, i bum, sutradan se malo čega sjećamo.
Na kraju, možda bi i prošao kao sportski film godine, da se nije pojavio maestralni "Montevideo..."
