Jagsiemash!
A jeste udarili na sva zvona, a ni jedan junak da napiše bilo šta, nego mene 'vako starog ćerate da idem na trafiku kupiti Blic... i još da prekucavam...
Citiraj:
Onda, kada su Srbi bili brojniji od Engleza
Da li su veliki ratovi učinili da Srbi, od brojnog naroda iz vremena "srednjevijekovne slave", do 21. vijeka stanu u red malobrojnih evropskih naroda? Koliko je istina u našoj javnosti često iznošena tvrdnja da je u srednjem vijeku broj Srba (ili makar stanovnika tadašnje Srbije) bio istovjetan broju podanika engleskog kralja?
Gotovo je nemoguće govoriti o naseljenosti Srbije tokom srednjeg vijeka. U to vrijeme nije postojala mogućnost da budu sprovedeni precizni popisi, baš kao što srednjevijekovni čovjek nije bio posebno posvećen tačnosti brojeva o kojima je pisao. Srednjevijekovna srpska država je tokom svog "zlatnog doba" često mijenjala granice, stanovništvo nije imalo razvijenu svijest o identitetu, a nije izvjesno ni da su se granice baš poklapale sa etničkim. Naravno, u srednjem vijeku ne može biti riječi o nacionalnom identittetu. Konačno, do našeg vremena se očuvao manji broj ionnako skromnih i nepreciznih dokumenata o brojnosti stanovništva srednjevijekovne Srbije.
Postojeće procjene broja stanovnika zato mogu biti samo grube, ali ipak pružaju predstavu. Vjeruje se da je oko 1450. godine na Balkanu živjelo gotovo 4,5 miliona stanovnika. Prema mnogo citiranom osmanskom defteru i 1455. godine procjenjuje se da je na današnjem Kosovu i Metohiji tada živjelo oko 75 000 stanovnika.
U ostatku despotovine (približno sadašnja Srbija do Save i Dunava), koja je za srednjevijekovne prilike i sama bila gusto naseljena, moglo je živjeti još 300 000 stanovnika. Dakle, Srbija je u to vrijeme mogla imati između 350 000 i 400 000 stanovnika. Gornja granica procjena broja stanovnika srednjevijekovne Srbije prema procjenama Sime Ćirkovića kreće se između 660 000 i 800 000.
U Engleskoj, jednoj od najuređenijih srednjevijekovnih monarhija, broj stanovnika se od X do XV vijeka kolebao u rasponu "od 1,25 do 4 ili čak 7 miliona"! Dakle, ni ovi podaci nisu sigurni. Stanovništvo Francuske se od XI do XIV vijeka učetvorostučilo. Ferdinand Lot je na osnovu kraljevskog popisa iz 1328. godine procijenio da je od četiri miliona, koliko ih je bilo u XI vijeku, poraslo na 17,6 miliona! A onda je Evropu pohodila "crna smrt" - bubonska kuga - i oko 1450. godine stanovništvo Francuske je brojalo oko 12 miliona. Srednjevijekovna Rusija je prema procjenama početkom XI vijeka imala šest,, 1340. godine osam i 1450. godine šest miliona stanovnika. Ugarska je u tim godinama brojala jedan i po, dva i jedan i po milion stanovnika, a Poljska dva, tri i dva miliona stanovnika.
Ako, uz sve ograde, uporedimo ove procjene, stanovništvo Srbije (bez Vojvodine) je danas, u odnosu 1455. godinu, gotovo 13 puta brojnije (oko 400 000 prema nešto manje od 5,4 miliona stanovnika koliko danas stanovnika broji Srbija broji bez Kosova i Metohije). Stanovništvo Francuske je brojnije svega oko 5,2 puta (od 12 miliona sredinom XV vijeka do 62miliona današnjih stanovnika u koje su uračinati i milioni doseljenika). Razlika u broju stanovnika u Engleskoj (bez Škotske, Velsa i Sjeverne Irske) je sličnija našem slučaju - od 2,5 do 3 miliona (1450. godine) broj stanovnika porastao je na 51,7 milion (2009. godine), dakle 17,3 puta. Čak i ako uzmemo u obzir da je na Balkanu sredinom XV vijeka živjelo 4,5 miliona stanovnika, danas na ovom prostoru živi oko 55 miliona stanovnika. Dakle, sa obzirom na burnu istoriju, region je u značajnoj mjeri uspio da obnovi svoje stanovništvo.
Na drugoj strani, starenje stanovništva i kriza koju ovaj proces izaziva svakako nije direktna posljedica ratova, posebno ne onih iz daleke prošlosti.
Dobar primjer je Bugarska. U svjetskim ratovima, je pretrpjela značajno manje gubitke nego Srbija. Bugarska je 1914. godine imala 4,85 miliona stanovnika. Poslije ratova u kojima je stanovništvo Srbije višestruko (u WWI razlika je bila petostruka, a u WWII, prema uzdržanijim procjenama, dvadesetostruka) stradalo u odnosu na stanovništvo Bugarske, te razdoblja šezdesetogodišnjeg sasvim drugačijeg razvoja dvije države, u Srbiji živi oko 6,2 miliona Srba, dok ih je u regionu još gotovo dva miliona. Istovremeno, u Bugarskoj prema popisu iz 2011. godine obitava oko 5,7 miliona Bugara.
Srpski narod je tokom svoje često tragične prošlosti zaista trpio velike gubitke. Ipak, ne treba prenagliti sa zaključcima i poređenjima, posebno kada nismo sigurni oko istinskog broja stanovnika srednjevijekovne Srbije. Teza da su Srbi bili brojni koliko i Englezi, pa su onda stradali u ratovima braneći Evropu, nastala je u novije vrijeme i imala je prije svega političku funkciju. I drugi narodi su tokom proteklih vijekova trpili velike demografske gubitke (epidemija bubonske kuge - "crna smrt" sredinom XIV vijeka, Stogodišnji rat, Tridesetogodišnji rat, vjerski progoni, opšti ratovi). Stanovništvo Srbije je stradalo tokom osmanske najezde, ali se kasnije u demografskom pogledu oporavilo.
Velika pogibija stanovništva Srbije iz WWI ostavila je posljedice koje se i danas osjećaju, baš kao i genocid nad Srbima u NDH. Ipak, od najvećeg uticaja na brojnost srpskog naroda bila je velika socijalna napetost u društvu koje je prebrzo, megalomanski i loše modernizovano. U demografskom pogledu za srpski narod su šezdesete godine prošlog vijeka zato dugoročno bile štetnije nego veliki ratovi
Eto, ovo je bilo danas... sutra nek se neko drugi iskezi za 60 pefinga i nek kuca... ako sam mogao ja, može, vala, i neki mlađarac ovdje zainteresovan za istoriju

Shinquesh!