jellyfish je napisao:
Ja se sjecam 1997 ili je 1998 u centru u Srpskoj ulici u prodavnici elektronike vidim dva televizora jedan do drugoga "Cajavec" i "Sony". Iste velicine i gotovo istog izgleda i dizajna. Taj tv "Sony" kostao 530DM, a "Cajavec" 560DM. Treba li sta dodati. Ko je budala za "Cajavec" dati 560DM, ako moze na istom mjestu kupiti duplo bolji za 530DM.
Znaci skresala nas je konkurencija. Isto je i sa vocem i sa povrcem i svim ostalim. Niko nece da kupi kilogram domacih jabuka koje imaju lisajeve, crve i sta sve ne za 2KM ako moze kupiti uvozne bez ijedne tackice za 1,5KM.
Kod nas je problem sto nema proizvodnje na veliko, sto su veliki nameti i sto su proizvodjaci zinuli puno da zarade, i onda je proizvedena roba skuplja od uvozne i nije konkurentna pa svi kupuju uvoznu jer je kvalitetnija i jeftinija. I onda nema kupovine domacih proizvoda s cime se smanjuje i proizvodnja i tako u krug.
Opet ti je percepcija djelomicno pogresna. Ali ne krivim te jer ne poznajes komplet odnose samo mozes da naslucujes.
Nakon rata jedna od prvih firmi koja se bavila prodajom muzicke opreme, a i dan danas je tu - Artist je vec pocela ozbiljno da nabavlja razne proizvode (klavijature, gitare i sl.).
U to vrijeme je Boska jos radila, i desilo se da su i jedni i drugi nabavili par istih artikala. I tako dok je jedan u Artistu kostao 1900 maraka, isti (apsolutno isti) u Boski je bio preko 3000. I sad ti skontaj tog nekog idiota koji je odredjivao cijene u Boski...
To isto vrijedi i za Cajevceve televizore. RETARD koji ih je prije svega prodao po ko zna kolikoj cijeni, a jos veci je onaj retard sto ih je uopste kupio kad vec u konkurenciji ima Sony za manje pare.
Objektivno, ti Cajevcevi TV-ovi su mogli biti cijenjeni i ispod 300KM u maloprodaji, a da se svako moze ugraditi u to, ali problem citavog drustva tad koje se susretalo sa neiskrenim stranicima (plus nas mentalitet) je isao samo ka tome da se "ovaj put" ugradi, a poslije neka sve tone...
Vracamo se na istu stvar s pocetka - em imamo strance koji neiskreno dolaze da nam pomognu, a jedini interes im je kamata, em imamo nase ljude kojima takva situacija lakih jednokratnih finansijskih injekcija u vlastiti dzep pogoduje vise nego da poguramo vlastitu privredu.
Takav odnos nije postojao u posljeratnoj Njemackoj niti bi Ameri dozvolili da ijedan dolar koji su oni ulozili propadne zarad necijih licnih interesa.