
Taxi (1998.)
7 / 10
U poslednje vrijeme sam, nakon one malo ozbiljnije ''art'', zagrizao i na uvijek zanimljivu i svježu francusku mainstream produkciju, pa sam se nakon Anđela Čuvara, Posjetioca 1&2 i prvog Asterixa & Obelixa konačno podsjetio i sretnih srednjoškolskih dana krajem 1990-tih. Sjećam se, zbog već zaključenih ocjena bio sam oslobođen pet časova, pa smo drugar i ja otišli u Palas i gledali prvi Taxi
Ovaj blesavi ali jako zabavni serijal u Bessonovoj produkciji dobar je i uspješan primjer kako privući publiku - da je nastao u Americi, ovo bi bilo optuženo za žestoku reciklažu, ali Francuska, Pariz, brutalni marsejci, njihove nježne i zavodljive žene, francuski hip hop soundtrack, i visokooktanska akcija i potjere po lijepim i čistim ulicama, e to je već nešto drukčije od Diesela, Walkera, šarenih japanskih jurilica i sexy latinoamerikanki.
Jednostavna, lepršava pričica o adrenalinu i humoru sklonom španjolcu Danielu Moralesu (uobičajeno zabavni Sami Naceri) koji postaje taxi-driver (konstantne reference na De Nirov i Scorseseov klasik), život mu čine njegov bijeli Peugeot 406 (modifikovan po mjeri 007) i predivna sexy djevojka Lilly (tada još uvijek nepoznata Marion Cotillard

), zbog prebrze vožnje biva priveden od strane šeprtljavog policijskog istražitelja koji ne može položiti vozački (odlični Frederic Diefenthal), a on mu daje ultimatum da mu neće oduzeti vozačku i radnu dozvolu ako mu pomogne u hvatanju njemačke kriminalne organizacije koja pljačka banke. A sve to uz cinične zvuke Misirloua iz Tarantinovog Pulp Fictiona.
I šta više hoćeš od filma? Zar mu dati nisku ocjenu samo zato što je po hollywoodskoj formuli?
Zapravo, Besson sam zaslužuje nisku ocjenu, dozvolio je remake iz 2004., ali možda je to i pozitivna stvar, jer Hollywood je i tu dobro otresao
