banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 19 Jul 2025, 07:43

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 9 Posta ] 
Autoru Poruka
PostPoslato: 03 Avg 2003, 09:30 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 27 Jun 2003, 22:19
Postovi: 249
Lokacija: Tu negde...
Postoji li sudbina i predestinacija?

- Predestinacija u paganizmu, judaizmu, hrišćanstvu i islamu -


Na početku protestanske (kvazi)reformacije koja je ustalasala Evropu bogoslovi Martin Luter (Luther, 1483.-1546.) i Žan Kalvin (Jean Calvinus, 1509.-1564.), argumentaciono 'oslonjeni' na misao pripisanu apostolu Pavlu izvode dogmu o dvostrukoj predestinaciji (lat.: prae-destino = 'unapred odrediti'): jednim ljudima Bog namenjuje i odredjuje spasenje a drugima propast i prokletstvo; jednima sprema večno blaženi život a drugima večnu muku. Blaži oblik predestinacionizma kaže da Bog samo unapred vidi (providentia = 'predvidjanje') jedne ljude kao spasene a druge kao izgubljene. Da li Bog vidi KO će biti spasen ili samo KAKVI ljudi će biti izbavljeni, odnosno KAKVE duše mogu biti spašene?! - Fatalistički (fatalis = 'sudjen', 'koban') pogledi na ljudsku egzistenciju obeležavali su gotovo sva religijsko-civilizaciona podneblja milenijumima unatrag.

Čovek koji ne spoznaje sebe, svoje donešene i usvojene programe i navike, odgovaranja (programske reakcije) koja vladaju njime, koji ne želi da snosi odgovornost za svoja dela, svoje životne tokove i situacije sondira ili kao slučaj ili kao nepromenljivu sudbinsku predodredjenost. Tako otmeni rimski letopisac Kornelije Tacit iznosi svoja kontemplativno-egzistencijalna zapažanja: " Što god duže posmatram sadašnjost i prošlost, utoliko više uvidjam kako su ljudi samo igračke u rukama sudbine i slučaja." ('Godišnjice ...', III, 18) - Osvrćući se na priče o ispunjenim najavama pojedinih gatara i astrologa Tacit analitičkim opservacijama pokušava da prodre u jezgro determinističkih izraza i modusa: " Kada slušam takve i slične priče, pitam se da li ljudskim životom upravljaju usud i nužnost koji se ne daju izmeniti, ili obična slučajnost. Najveći stari filosofi i njihovi sledbenici imali su o tome različita mišljenja. Mnogi su bili čvrsto ubedjeni da bogove ne interesuje ni naše postojanje ni naš svršetak, niti ljudi uopšte. Zato nesreća često zadesi dobre, a sreća zle. Drugi, naprotiv, misle da sudbina upravlja dogadjajima, ali da ne zavisi od zvezda lutalica /= planeta/, već je odredjena opštim principima i sveopštom uzročnošću u prirodi. Oni nam ipak ostavljaju mogućnost da slobodno odaberemo svoj život, ali kada već napravimo taj izbor, redosled dogadjaja ne može se više izmeniti. A dobro i zlo nije ono što masa drži za dobro ili zlo: jer mnogi koje prividno progoni nesreca, u stvari su srećni, a mnogi koji plivaju u izobilju su nesrećni. Ovi prvi podnose, možda, svoju tešku sudbinu bez roptanja, a drugi zloupotrebljavajući svoju sreću. Većina ljudi ne može da se otme shvatanju da je svakom čoveku budućnost odredjena već od trenutka njegovog rodjenja." (Ibid., VI, 28)

Smrtno ranjeni persijski car Kambis, Kirov sin, u prisustvu uglednih sunarodnika iskazuje i potvrdjuje svoje ubedjenje: "... Nije u čovecijoj moći da otkloni ono što mu sudbina odredi." (Herodot: 'Istorija', lib. III, cap. 65)

Homer u borbenom epu 'Ilijada' kroz lik mikenskog kralja Agamemnona progovara:
"... Nama je
već pri rodjenju Div namenio nevolju tešku."
(Pevanje X, 70-71)
Posto Div sve šalje u prirodi, od groma i kiše do kuge i rata, to i on, po takvom shvatanju, odredjuje i zacrtava čovekovu sudbinu. A njegova naklonost se navodno moze zadobiti žrtveno-kultnim radnjama. Božanstvo odredjuje i čovekovo srce, iz koga sve ishodi. Tako Ajant, jedan od najhrabrijih ahejskih junaka pod Trojom, ukazuje Odiseju:
"... Tebi u grudi bozi
srce metnuše zlo, nepromenljivo devojke radi
jedne! ..."
(Ibid., IX, 636-638)


U kapitalnom filosofsko-dijaloškom spisu 'Država', kroz usta junaka Era, akademičar Platon dajući sliku sudjenja dušama umrlih, govori o sudbinskom žrebu i o izboru novih života od strane rastelovljenih duša, izboru koji je uslovljen uveliko stečenim navikama u prethodnom zemaljskom životu. Tako tumač volje sudjaje prošlosti, kore Lahese, upućuje duše: "Neće sudbina /= daimon/ vas kockom birati, nego ćete vi izabrati sudbinu. Prvi na koga kocka padne, neka prvi bira život s kojim će po nu žnosti zajedno biti. Vrlina je bez gospodara, ko je ceni imaće je više, ko je ne ceni imaće je manje, svako prema svome. Krivica je u biraču, bog nije kriv." (Politeia, lib. X, 617 d-e) - Bacanje kocke sudjaje i božanstva podzemnog Hadovog carstva, Lahese koja se obraća ljudskim dušama pred kojima se stavljaju raspoloživi uzorci zemaljskog življenja, ima dvojako značenje: sudjaja nijednu dušu posebno ne favorizuje, a samo biranje pomoću kocke označava slepo i skriveno dejstvo nužnosti, determinizma koji ima izgled slučajnosti.

Svakoj duši koja se priprema za inkarnaciju Bog predočava i omogućava joj da u sebi vidi negativne uzroke koje treba kao čovek preobraziti u pozitivnu energiju, u pozitivnu komunikaciju; duša vidi mogućnost da negativne programe koje nosi u sebi, a koji je vezuju za zemaljsko i grešno, pravovremeno otkloni u kratkoći svoga materijalnog postojanja (u solarnoj i lunarnoj fazi svoga bitisanja, u vremenu življenja i vremenu umiranja), da ih očisti i otplati kroz bolesti, patnju i sudbinske udare, ali vidi i mogućnost da se na osnovu svojih donetih programa jos više optereti, da postane žrtva satane čulnosti i nezasitosti, i time da stvori teško breme za naredne inkarnacije.

Sokratova i Platonova teodicija izvor zla vidi u čovekovom neznanju i zaboravu božanskog porekla duše. Demon-čuvar se javlja kao sila koja deluje kod čoveka u pravcu potpunog ostvarenja izbora izvršenog pre utelovljenja u konkretnu životnu formu.

Kod Eshila (Aishylos, 525./524.-456. g. s. e.) i vrhovni bog Div podložan je sudbini, a njegova sudba je da večno vlada. Eshil ukazuje da veština nema snage i uporišta protiv nužnosti. Tako iznosi: "A ko to upravlja kormanom nužnosti? - Tri Sudjaje i, uz njih, Srde pamtilje." ('Okovani Prometej', 515-516) - Kroz glasnika Hermesa Eshil pak ukazuje da svako sam sebe baca u nevolju: "I ako u nevolju padnete ljutu, ne krivite sudbu, ne recite da vas u nenadanu nesreću uvali Dive! Ne, doista! U nju vi ćete sebe uvaliti sami! Nije tu prepad ni varka, sa znanjem vi ćete sebe zaplesti u nevolja beskrajnu mrežu sa sopstvenog bezumlja svoga!" (Ibid., 1072-1079)


>>
__________________________________________
Radovi koji stoje pod nikom 'Aurora Aurea' (Zlatna Zora /Novog, Hristovog Doba/) mogu se pratiti preko stranica: http://forum.blic.net - http://www.forum.hr - http://forum.histrion.net
Te povremeno preko: http://islambosna.com/forum/ i http://www1.serbiancafe.com/diskusije/
__________________________________________


[b]

_________________
brat Vasa

http://duhovna-izgradnja.com/


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 03 Avg 2003, 21:15 
Ама лакше, мање Василије,
Мислим да и човјек утиче на то, мада и онај други утицај је свеопшт, али човеку је дато да бира
Тако збори Исус у јевандјељу по варнави које је ваљда кривотворина или не, је је

Свак се на бој драговољно спрема,
Но оружја ни девети нема,


Vrh
  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 04 Avg 2003, 06:56 
OffLine
Majstor
Majstor

Pridružio se: 11 Mar 2002, 01:00
Postovi: 652
Lokacija: Banja Luka
Boj ne bije svijetlo oružje
već boj bije (čisto) srce u junaka!
S Božijom pomoći!

_________________
UIOSDSAHA


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 04 Avg 2003, 22:45 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 27 Jun 2003, 22:19
Postovi: 249
Lokacija: Tu negde...
SELONACELNIK!

Ako me navodis da odmah iznesem svoj stav o sudbinskom predodredjenju (a nameravao sam to tek pri kraju debatno-edukativnog priloga, koji ce verovatno ici u desetak nastavaka), mogu ti reci da ja verujem u sudbinu, ali u sudbinu koju kuje i zacrtava covekova dusa kroz brojne reinkarnacije, i verujem u Bozije predodredjenje, u tom smislu, da je Gospod u Nebu, neke duse koje je poslao na zemlju, predodredio da Mu sluze i da budu do kraja s Njim delotvorne u Delu Spasenja.

To Barnabino evandjelje ti je srednjovekovni pseudoepigraf, izmisljotina. No, nije ga lose uzgred konsultovati jer i ono govori nesto...

_________________
brat Vasa

http://duhovna-izgradnja.com/


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 04 Avg 2003, 22:46 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 27 Jun 2003, 22:19
Postovi: 249
Lokacija: Tu negde...
>>
- Predestinacija u paganizmu, judaizmu, hrišćanstvu i islamu -

Čovek koji ne prepoznaje svoje grehe, on ih i stalno ponavlja, te pritisnut lavinom negativnih programa i implikacija počinje da se oseća okovan, sudbinski vezan i odredjen, 'predvidjen' za patništvo i stradanje. Ko ne čini korake na putu ostvarivanja Božijeg Zakona, on će i stalno sumnjati u Božije Vodjstvo i u Božiju Istinu; ko ne pokazuje vernost Bogu, Zakonu Života, njegova mrtva vera će lako prelaziti u sujeverje i praznoverje. Može se reći: zarobljenici svoga nespoznatog 'ja' vrlo često su i zarobljenici sujeverja i praznoverja najrazličitije vrste. Oni bacaju sebe u kandže crnomagijskih snaga, tražeci 'pomoc' od gatara i spiritista, od slugu Kneza Tame, koji će im 'promeniti sudbinu' tako kako njima navodno koristi. Pritom ne razmišljaju koliko skreću sa svoga životnog puta, te koliko se kod podstrekača negativne setve zadužuju. Tako starorimski biograf Gaj Svetonije Trankvil pripoveda za cezara Tiberija: "Prema bogovima i verskim obavezama bio je prilicno nemaran, jer je bio vrlo odan astrologiji i uveren da svime upravlja sudbina; groma se ipak preko mere bojao, a za malo ružnijega vremena nosio je uvek lovorov venac na glavi, jer kažu da grom nikada ne udara u lovorov cvet." (Tiberius, 69)

Renesansni mislilac Erazmo Rotterdamski zgranut kultnim ispraznostima za tradiciju i narodne običaje vezane crkvene hrišćane svoga vremena, iznosi: "... Žiivot svih hrišcana prosto vrvi od praznovernih ludosti, koje čak i sami sveštenici olako propuštaju i pohranjuju, jer znaju, koliki prihod obično donosi." ('Pohvala ludosti', II, 41) - Čovek koji ne upoznaje i ne oplemenjuje svoj duhovno-telesni sklop, svoju ovozemaljsku prirodu, svoju sudbinu vidi kao produkt neke neumitne više prirode i instance čiju naklonost možda može i treba zadobiti i besmislenim ceremonijalnim aktima koji su iznikli iz populističke kolotečine i eventualnih previranja, ili koje je izumio neko za koga se govori i veruje da je 'oličenje' mudrosti. On, bezakonik, koji je slomljen grehom i vezan zabludama razne vrste, koji nije spreman da podnosi svoju samostvorenu sudbinu i u njoj da se spoznaje, da jača, traži neku spoljašnju i naizgled moćnu silu koja bi razbila njegove blokade. A sudbinske blokade se razbijaju kad čovek počne da živi u Unutarnjem i iz Unutarnjeg, iz Sebe, iz Boga, Unutarnjeg Žiivota, svoga istinskog Sebstva.

Čoveku zarobljenom u kult, čini se da će do zamišljene slobode uspešnije doći držeći se revnosno narodno-palaničkih predstava pre nego Božijih Zapovesti. Tako se Teofrast (oko 370.-287. g. s. e.) sa Lezbosa, najznačajniji Aristotelov učenik, osvrće na sujeverje svoga vremena i svoga podneblja: "Sujeverje je, čini se, neka vrsta straha pred natprirodnim, a sujevernoga karakteriziraju sledeće osobine:
Nameri li se na pogrebnu povorku, pere ruke i škropi se posvuda svetom vodicom iz hrama, u usta meće komadić lovorova lista i trčkara tamo-amo po celi dan.
Pretrči li mu lisica preko puta, neće se s mesta ukloniti sve dok neko drugi ne predje preko njezina praga ili dok ne baci tri puta kamena preko puta kuda je ona prošla.
Kad ugleda u svojoj kući zmiju, ako je slučajno crvene boje, poziva /bozanstvo/ Sebazija, a ako je od 'svete' vrste, odmah joj na mestu podiže oltarić.
Prolazi li na raskršcu pored svetog kamenja, na njih iz uljanice izliva ulje i ne miče se dalje sve dok ne padne na kolena i ne obavi svoje molitve.
Ako mu miš pregrize vreću s brašnom, odlazi vraču i pita ga šta treba da čini. Odgovori li mu da je da torbaru na krpljenje, on se na to ne obazire, nego prkosno odlazi i prinosi žrtve pokajnice." ('Karakteri', XVI, 1-6) - Čovekovu glupost, sujeverje i zasleljenost lažju, eksploatisao je obilno kako sveštenik palih bogova (gatar) tako i prevrtljivi sveštenik preovladavajuće veroispovesti koji je se manipulativno pozivao na istinskog Boga, koji je beguncu pred vlastitom sudbinom nudio svoje rituale, svoj zidani hram i oltar uprljan krvlju životinju kao 'zaštitu' i 'garanciju' od pretećih nevolja i nedaca.

Onaj ko živi u stalnim zahtevima da bližnji odlučuje i postupa po njegovome stavu, ko drugoga primorava da čini ovo ili ono, on vezujući drugog za sebe, samog, sebe svezuje i blokira, te dospevši u verige gorke sudbine živi u ubedjenju da neka viša sila 'odlučuje' o njegovoj sreći i nesreći. Uzrok se tako uvek traži, ako se uopste traži, u spoljašnjem faktoru, ne u vlastitom srcu iz koga ishode i dobro i zlo. No sudbinski hirovi i slučajnosti ne postoje. Tako atomista Leukip (V. s. s. e.) jednostavno i genijalno formuliše determinizam postojećeg: "Nijedna stvar ne biva bez uzroka, nego sve s razlogom i po nuždi." (Frg. 2)

Ljudi koji su skloni da veruju u slučajnost ili sudbinsko fatalisticko predodredjenje, dakle oni koji neće da prepoznaju svoj udeo u nastalim stvarima, situacijama i dogadjajima, neće ni da vide da svojim negativnim mislima i bizarnim smisaonim uočavanjima, svojim strahovima i zebnjama, gledanjem i razgorevanjem onog lošeg u bližnjima, doprinose njihovim sudbinskim udarima i previranjima. Umesto da bližnjima molitvom, savetom, poukom, nesebičnim služenjem pomažu da iznesu svoj krst, svoje sudbinsko breme, oni im natovaruju vlastita bremena i taloge koje nisu na vreme prepoznali i očistili. Svako odašiljanje negativnih energija, energija sebičnog straha i sebičnih briga, prema čoveku koji ima aktivne negativne programe u sebi, doprinosi njegovim sudbinskim trzavicama i sunovratima. Ko živi u Bogu i u trenutku, on se ne brine grozničavo za nevolju koja ga sutra čeka, jer on zna da ima Boga koji sa njim nosi njegove sudbinske terete i oduzima mu sve što nije dobro za njegovu dušu i na čemu može da se slomi.. Sebični strah je magnet koji privlači nevolje i nesreće. Zato se i kaže da bezakonika pogadja, snalazi upravo ono od čega strepi: "Čega se opaki boji, ono će ga stići, a pravednička se želja ispunjava." ('Izreke', 10:24)

Odgovaranja u duši, pogotovo ona aktivna, magnet su za sve protivzakonito; ako nemamo sene u duši onda nas ništa nezakonito ne može pokrenuti, obuzeti, snaći. Mi smo meta za negativne snage i tokove samo onda kada imamo neočišćene negativnosti u sebi i kada životom u Bogu i za Boga ne prozračujemo negativne pohrane. Svemu čemu smo podložni, sve što nas pogadja, unapred je predodredjeno od nas samih, od naših životnih impulsa i upliva.

>>

_________________
brat Vasa

http://duhovna-izgradnja.com/


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 05 Avg 2003, 14:39 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Dec 2002, 20:27
Postovi: 2244
Беровање у било какву предестинацију у Хришћанству је ЈЕРЕС.

Православни - Чивек је творац своје судбине.
Инославни - Човек не може побећи од своје судбине.


Зашто је то ЈЕРЕС ? Ево једноставног примера:

Знамо за првобитни грех. Ако је Адаму и Еви било "предодређено" да поједу јабуку, то значи да они нису имали избора. Ако нису имали избора, то значи да су и неправедно кажњени. Ако су неправедно кажњени, то значи да Бог није праведан ! Апсурд !

Иначе, слободна људска воља је узрок човековог пада у грех. Сваки човек слободном вољом бира да ли ће се приклонути Богу, и имати вечни живот, или неће... :wink:

Уздравље !

_________________
Маран Ата


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 14 Avg 2003, 20:58 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 27 Jun 2003, 22:19
Postovi: 249
Lokacija: Tu negde...
Predestinacija u paganizmu, judaizmu, hrišćanstvu i islamu

Ako je neka Pavlova skriptuarna ekspozicija svojim pristupom i obrazloženjima dala ekstravagantan povod, odnosno široko omogućila raznim 'tumačima' duhovnih Pisama da izvlače rogobatne, neinteligentne i besmislene predestinacione zaključke, onda je to pre svega poslanica upućena Hristovom Bratstvu u Rimu. Osvrćući se na rodoslovno-posvećeničku epizodu u kojoj Gospod (gledajući dominirajuće programe, duševne predispozicije) najavljuje Isakovoj ženi Rebeki da će joj jedan sin (Jakov) nadvisiti drugog (Isava), Pavle iznosi: "... Dok još deca ne behu rodjena, ni učinila dobra ni zla, da ostane onako kako je Bog po izboru odredio, ne zbog dela, nego zbog Onoga koji priziva, reče joj se: Veći će služiti manjemu /'Postanak', 25:23/, kao što je zapisano: 'Jakova zavoleh, a Isava omrzoh' ('Malahija', 1:3) Šta ćemo, dakle, reći? Zar ima nepravde kod Boga?! Nikako! Jer Mojsiju veli: 'Pomilovaću koga pomilujem, i sažaliću se na koga se sažalim' /'Izlazak', 33:19/- Tako, dakle, nije ni do onoga koji hoće, ni do onoga koji trči, nego do Boga koji miluje. /.../ Koga hoće pomiluje, a koga hoće otvrdoglavi." (9:11-16.18) - Kada se kaže da Bog izabira koga hoće , to znači da čoveka izabira po Svojim, a ne ljudskim i svetovnim zakonitostima i podobnostima.

Bog ima slobodu i pravo da po Svojoj volji odabere i uputi pojedince, grupe i narode, da ih uvede u svoje Poduhvate budjenja i spasenja, ali treba znati koga na zemlji Presveti ponajprije poziva i izabira: onoga koji ima Nebeski pečat, zapis i nalog u duši, koji kao čovek hoće i može da prihvati svoj nalog, onoga koji se posvećuje da služi Bogu i bližnjemu. Bog nikoga ne odredjuje i ne izabire unapred da bude rob drugome čoveku, da mu ropski služi. Bog nikome ne odredjuje da se rodi i da živi na zemlji kao rob ili gospodar; to odredjujemo mi sami, odredjuje naša sudbina zapisana u programima i odgovaranjima donesenim iz prethodnih inkarnacija. Ukoliko smo se nekada zadužili kod Tame (koja je uložila energiju da bi bili slavni i moćni), onda i Tama, preko tog duga, koji moramo odužiti (ukoliko ne prihvatamo Božiju milostivu ruku i kružni tok čišćenja duše), odredjuje mnoge korake našeg življenja; ko se preda Tami, njoj će i robovati i služiti, a i satanski programi, duboko usadjeni u duši, odredjuju životne korake čoveka.

Ljubljeni učenik Jovan ukazuje: "... Bog je Svetlost, i Tame u Njemu nema nikakve." ('Prva Jovanova poslanica', 1:5). - Dakle, ni na jednog čoveka ne može pasti Božija sena, jer u Bogu nema sene, nema zla, nema kažnjavanja. Pošto je Bog Ljubav i pošto svako dete podjednako greje Svojom Ljubavlju (stim da oni koji žive po Svetoj Volji tu Ljubav i mogu doživeti i uzvratiti, osetiti se kao miljenici Neba), to On i svakome Svome detetu daje slobodnu volju da bude kovač svoje sudbine, da voli Svetlo ili Tamu, da voli Svetlom ili da potone u samoljublje. Ako bi Bog odredjivao čovekovu sudbinu, onda bi čovek pritisnut nevoljama, bolestima i patnjama mogao s pravom da negoduje i da se ljuti na svoga Tvorca i Oca. Apostol Jakov pronicljivo ukazuje: "Nijedan kad je kušan da ne govori: Bog me kuša; jer: Bog je neprijemčiv za kušanje zlom, i On ne iskušava nikoga, nego svakoga iskušava sopstvena želja, koja ga mami i vara. Tako želja zatrudnevši radja greh, a greh učinjen radja smrt." - Bog je taj koji ispituje naša srca; kao što Otac Nebeski nikoga ne kuša, nikoga ne navodi na zlo, već naprotiv: vodi i izbavlja iz iskušenja koja vojuju na dušu, tako ni nikome ne odredjuje i ne dosudjuje da bude izgubljen i proklet. Nebesko Providjenje ukazuje da će sebe baciti u prokletstvo onaj ko istrajava u grehu, u borbi protiv bliznjih i Boga. Sveto Providjenje vidi ko sam sebe baca u ponor propasti, i ko ce sam sebe sudbinski svezati nastavi li sa bogoprotivnim delima. Onaj ko nema ljubav za sve-Dobroga i ko se ne boji da čini greh, doživeće i da ga greh strovali u patničke kaljuge.

Po zakonu uzroka i učinka svaki čovek drži svoje življenje u svojim rukama, te ga uobličava saglasno svome misljenjum govorenju i postupanju, odnosno saglasno svojim delima. I kako čovek prema svojoj volji uobličava svoje življenje, tako mu se to i vraća.

Bog ni jednog čoveka ne vodi tiranski na uzdi, nikoga ne kažnjava, već svakome vraća ono što je posejao u njivi života, odnosno omogućava da se to vrati počiniocu, kako bi se ovaj mogao na sudbinskom udaru prepoznati i otrezniti. U 'Knjizi Ben Sire' (nastaloj u II stoleću s. e.) ukazuje se za Gospoda: "On je sam u početku stvorio čoveka i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj. Ako h o ć e š, možeš držati zapovesti; u tvojoj je moći da budeš veran. On je pred tobom stavio vatru i vodu: za čim hoćeš, pruži ruku svoju. Pred čovekom je život i smrt: što više voli, to će mu se dati." (15:14-17) - No u toj istoj knjizi intertestamentalnog judaizma, pojavljuju se i suprotni, striktni predestinacioni ukazi: "Svi su ljudi od blata, i Adam je od zemlje stvoren. Ali ih Gospod u Svojoj velikoj mudrosti razdeli, i dade im različite sudbine. Neke je blagoslovio i uzvisio, druge posvetio i Sebi približio; neke je opet prokleo i ponizio, i oborio ih s mesta njihova. Kao što je glina u rukama lončara, koji je oblikuje po svojoj volji, tako su i ljudi u rukama Tvorca svoga, koji im daje prema svom sudu." (33:10-13)

Ako je Bog tvorac i roditelj čovekove duše, ako je on u najdublju nutrinu tog duhovnog tela uneo svoje programe, odredio (odredio u smislu uredio, naznaćio) kako duša i čovek treba da žive, to ne znači da On odredjuje i ponašanje čoveka koji je se udaljio od Boga. Bog može da vodi samo onog čoveka koji živi po Njegovim programima, po Njegovim odredbama, po Njegovim zapovestima (Zakonima života). Čovek koji je povezan sa Bogom u svojoj duši, on doživljava da Bog odredjuje njegova dela, jer je svesno sebe podredio i predao Najvišoj Volji, Onoj od koje prima impulse za svoje misli, reči i postupke. Čovek sebe podredjuje Istinitome i predodredjuje u Duhu Istinre za blaženstvo, za ulazak u Radost Nebeskog Gospodara, samo zakonitim, svetlim delima.


>>

_________________
brat Vasa

http://duhovna-izgradnja.com/


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 03 Nov 2004, 19:39 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 13 Nov 2003, 13:51
Postovi: 8
Lokacija: BiH
Što misliš o vlastitoj inkarnaciji, Vaso?

Ako si još uvijek na ovom forumu?


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 26 Feb 2005, 19:22 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 27 Jun 2003, 22:19
Postovi: 249
Lokacija: Tu negde...
J-C:

Citiraj:
Što misliš o vlastitoj inkarnaciji, Vaso?


Ko ne prihvati Hrista, Put života, on će biti danas ono što je bio juče: čovek stranputice. Ko ide Hristovim Putem, i pored otpora i padova, on će danas biti isto što i juče: čovek koji putuje u svetlost, čovek koji putuje sa svojim Bogom. Pa tako verujem i smatram da su i moje ranije inkarnacije vezane za hrišćansko-mističnu sferu, za pitagorejski i nazarenski pogled na život.


_________________
brat Vasa

http://duhovna-izgradnja.com/


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 9 Posta ] 

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 0 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs