Ha, drugi put pokušavam da otkucam ovaj tekst...
Šta su ti dječački snovi.
Prije neki dan sam se sjetio svojih, dječačkih, maštarija o Šehovima i onoj šumskoj stazi koja sa Trešnjika vodi do asfalta, i maštarija o spuštanju njom, sa onim plavim Ponijem. Pa rekoh... "Zašto da ne protrčim tamo..."
A kako se nedelja bližila, a sa njom i trening dužine, nekako je izbor rute za trčanje bio sve lakši i lakši.
Na moju radost.
Da, vrijeme nije bilo baš naj-naj za trčanje, ali... ko bi dočekao sve one dane sa idealnim temperaturama, vlažnosti vazduha, položajem zvijezda, Mjesečeve mjene. I da je sve potaman.
Doduše, kako vrijeme prolazi sve više i više uviđam ljepotu "ružnijih" dana, čak i trčanja po mrkloj noći...
Evo - danas pada snijeg. Juhu.
Navukoh opremu, zavezah pertle, i napolje. Do Šehera nikakvih iznenađenja. Pa lagano gore, po serpentinama. Kako se penjem, sve je tiše i tiše. Jako lagan tempo, duboko dišem. "...Bolje i ovo, nego da gledam reprizu Sulejmana...
"
Izletjeh na asfalt, pa poletjeh dole, pa gore prema Trešnjiku. Sam sam sebi bio smješan, kad krenuh onom jakom uzbrdicom, toliko sam usitnio korak, da to više nisu bili koraci, nego koračići.
Kao da sam nekakva sporohodna mašina. Idem, idem, a nikako stići.
Na korak do Trešnjika - već malo više magle.
I čovjek sa hlačama od džinsa, zavrnutih nogavica do koljena... razmjenili smo poglede.
Pretrčah livadicu, i korak po korak na stazu. Šumsku stazu.
Šuma je sjajna. Podloga po kojoj trčim je mekana, malo zemlje, malo lišća. Nekakvog blata - tragovima.
Pjesma.
Trčim nizbrdo, trošeći malo energije. Uživam.
U donjem dijelu staze - korjenje i kamenje. "...diži noge gore, da nos ne poljubi zemlju...", čak i prelijećem nekoliko velikih kamenja, derem se - od sreće, naravno. Nekako mi je sve lako.
Spustih se na asfalt, i odmah promjena - osjeti se tvrdo pod nogama, i koliko je neugodnije.
A tek promjene, kad se kod Alibabe promjene grupe mišića, kad se krene po ravnom, usporiš, i vidiš da ti je gravitacija bila ponajbolji prijatelj.
I za nekih 20-tak minuta - tuš.
A tu i gosti banuše. Sve sa sitnom dječicom.
Nedelja može početi.