banjalukaforum.com

Jesi primjetno pao poslije 30-og kilometra? Jesi udario u cuveni "zid"?

_________________
Viva Elena, Viva Nicolae!

Pa, pravo da kažem, nisam imao takav osjećaj, nego nešto kao da me je usporilo, i smušenost u glavi, i to tamo negdje nakon 32-33 kilometra.
Srećom, pripremio sam si so i malo sode-bikarbone, i sve što mi je trebalo je malo vode sa prve okrepne stanice. I odjednom sve čisto u glavi, i idemo... Malo kasnije dvije Bonžite, voda, pokoja banana i limun (sjajan!), i to je to...
Inače, pogled na opremu poslije mi je rekao sve o onoj nesvjestici. Kako je bilo vruće, dosta se pilo i znojilo, pa je tako i oprema bila jako, jako slana. Generalno, trebalo je samo vratiti ravnotežu u organizmu, i idemo dalje...
U čitavoj toj priči, najvažnije je slušati svoje tijelo.
Ako ga ne slušaš i radiš protiv njega, i ono će raditi protiv tebe.

A da je bilo zeze, bilo je...
Protrčavaš pored prodavnice, društvo ispred sjedi i pije pivo, i zove "...'ajde na pivo, maratonac ", pa dječica na Novom Beogradu pružaju ručice i daju PET, pa u prolazu pitaš gledaoce "...jel' ravno za more...", i tako...

Au, opet sam počeo pisati knjigu.

_________________
http://zeljkov.wordpress.com

Hvala ti za ovu sliku

_________________
Ali, izvinite, što se vi brinete kakvi ste u očima drugih ljudi i šta se o vama misli i zna? Kao da je to važno? Važno je koliko čovjek ima od života i šta u životu načini od sebe, od svoje sredine i svoga potomstva.

Nema na čemu.

_________________
http://zeljkov.wordpress.com

U 5:06 sunce izlazi.

U 5:00, ispred Boske, je početak još jednog "15-og u 5". Ovaj put nema sličice ispod.
Sve mi se čini da će ovaj 15.-ti biti potaman, po svim kriterijumima.

.ni toplo.
.ni hladno.
.ni mrak.
.ni dan.

_________________
http://zeljkov.wordpress.com

15. jula u 5:00, ispred Boske...
...jutarnji džoging...
...ko hoće, naravno...

_________________
http://zeljkov.wordpress.com

Kažu da jedna slika kaže viđe nego hiljadu riječi...

Evo jedne... sa kraja.



Vidimo se sljedećeg 15-og.

_________________
http://zeljkov.wordpress.com

Ljeto je, toplo je...

Sjajan uvod u novi (radni) dan...

_________________
http://zeljkov.wordpress.com

Ukratko...

Bio mrak, ali i toplo.
Malo koljeno zatezalo, pa sam malo laganije.
Jedna je gospođa, koja je išla na posao, poskočila, kada sam prolazio pored nje.
Nije me čula od huke fontane, pa pomislila... svašta.



Poslije trčanja, hlađenje, pa tuš, pa doručak, pa kafa.
A do odlaska na posao još sat vremena.
Momenat kada sam srknuo prvi srk kafe.
Idemo u novi dan...



Septembar je sljedeći.
Vidimo se.

_________________
http://zeljkov.wordpress.com

Veselo, veselo...
Biće stvarno veselo trčati sutra ujutro, jutro poslije subotnje večeri.



I, da, zna se... Ko voli/želi/hoće/može... zna gdje me može naći.

Za kraj, mala najava: Sljedeći, oktobarski će se dešavati od 5:30.

Vidimo se.

_________________
http://zeljkov.wordpress.com

...ne javih se ovaj put.

Evo jedna, e baš u 5:00, već malo kasnije.



Nadam se da ste trčali ovih dana...

_________________
http://zeljkov.wordpress.com

Malo drugačiji video o trkačima.

Nasumična pitanja, nasumičnim trkačima i trkačicama.



BTW. ...nadam se da vam ne smeta to što sam malo proširio tematiku ove teme.

_________________
http://zeljkov.wordpress.com

Не смета, осим чињеница да ниси поднио извјештај са фоткама за овај мјесец

_________________
Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla,
Klepton i Pejdž su dva matora pijetla,
al' budućnost je ipak svijetla
sve dok nam je Popokatepetla...

Ahahaha, nadam se da će mi biti oprošteno.
Bio sam na službenom putu u Trebinju, 15-og, pa sam ovo trčanje u 5:00, zamjenio sa trčanjem u 18:00.

A ako već fali izvještaj(čić), evo...

Na samom izlasku iz hotela sam uspio proizvesti talas ćutanja, i čudnih pogleda, jer, im je vjerovatno bila čudna moja pojava u opremi, i spremnost da izađem takav u mrak večeri. A vrijeme nije moglo biti bolje. Ni toplo, ni hladno, ni traga smogu, dimu, budalaštinama. Šta reći - Trebinje.

Budući da sam, po planu imao malo veću dužinu, u nekom srednjem tempu, i sa obzirom da nešto dobro ne ponajem grad, da bi mogao nakupiti traženi broj kilometara, odlučih se za - magistralu. Prema Dubrovniku. Plan je bio da se ide ravno, dok teta Nevena, iz telefona, ne kaže da sam na pola, i onda povratak.

I tako, korak po korak, izađoh iz grada, pa prođoh tablu "Trebinje", pa naiđoh na slučaj gašenja automobila svakih 150-tak metara (vlasnik se držao one stare "ne lipši magare do zelene trave"), pa auto servis "Raspon", sa tri Golfa II, u tri boksa za servis, i jedan malo veći automobil sa plavom rotacijom, bez zavijanja.

I nekoliko sviruckanja automobilskih sirena. Pozdravljaju.

A sve to u mraku. Samo pun mjesec, i nekoliko bijelih, paperjastih oblačića.
Fantastično. Stvarno fantastično.

A poslije treninga - pizza & beer.
Zamirisala mi je dva-tri kilometra prije kraja, i zašto da ne... Ponekad se treba i prepustiti.

Život čine male stvari.

Trebinje rules.

Do čitanja.

_________________
http://zeljkov.wordpress.com

Ha, drugi put pokušavam da otkucam ovaj tekst...

Šta su ti dječački snovi.
Prije neki dan sam se sjetio svojih, dječačkih, maštarija o Šehovima i onoj šumskoj stazi koja sa Trešnjika vodi do asfalta, i maštarija o spuštanju njom, sa onim plavim Ponijem. Pa rekoh... "Zašto da ne protrčim tamo..."
A kako se nedelja bližila, a sa njom i trening dužine, nekako je izbor rute za trčanje bio sve lakši i lakši.
Na moju radost.

Da, vrijeme nije bilo baš naj-naj za trčanje, ali... ko bi dočekao sve one dane sa idealnim temperaturama, vlažnosti vazduha, položajem zvijezda, Mjesečeve mjene. I da je sve potaman.

Doduše, kako vrijeme prolazi sve više i više uviđam ljepotu "ružnijih" dana, čak i trčanja po mrkloj noći...
Evo - danas pada snijeg. Juhu.

Navukoh opremu, zavezah pertle, i napolje. Do Šehera nikakvih iznenađenja. Pa lagano gore, po serpentinama. Kako se penjem, sve je tiše i tiše. Jako lagan tempo, duboko dišem. "...Bolje i ovo, nego da gledam reprizu Sulejmana... "

Izletjeh na asfalt, pa poletjeh dole, pa gore prema Trešnjiku. Sam sam sebi bio smješan, kad krenuh onom jakom uzbrdicom, toliko sam usitnio korak, da to više nisu bili koraci, nego koračići. Kao da sam nekakva sporohodna mašina. Idem, idem, a nikako stići.

Na korak do Trešnjika - već malo više magle.



I čovjek sa hlačama od džinsa, zavrnutih nogavica do koljena... razmjenili smo poglede.

Pretrčah livadicu, i korak po korak na stazu. Šumsku stazu.
Šuma je sjajna. Podloga po kojoj trčim je mekana, malo zemlje, malo lišća. Nekakvog blata - tragovima.
Pjesma.
Trčim nizbrdo, trošeći malo energije. Uživam.



U donjem dijelu staze - korjenje i kamenje. "...diži noge gore, da nos ne poljubi zemlju...", čak i prelijećem nekoliko velikih kamenja, derem se - od sreće, naravno. Nekako mi je sve lako.



Spustih se na asfalt, i odmah promjena - osjeti se tvrdo pod nogama, i koliko je neugodnije.
A tek promjene, kad se kod Alibabe promjene grupe mišića, kad se krene po ravnom, usporiš, i vidiš da ti je gravitacija bila ponajbolji prijatelj.

I za nekih 20-tak minuta - tuš.

A tu i gosti banuše. Sve sa sitnom dječicom.

Nedelja može početi.

_________________
http://zeljkov.wordpress.com

Jedna fotografija sa staz(ic)e.
Juče se radila dužina, pa se moglo okrenuti i lijevo i desno, tako da...



I u povratku pokupili još jednog trkača, pa nas je bilo nekoliko...

_________________
http://zeljkov.wordpress.com

Nas par krece sa pripremama za becki i beogradski maraton i polumaraton ove sezone, april, ako ima ko zainteresovan, ili da je vec u treningu za isti cilj, mozemo organizovati zajednicke treninge i program

_________________
Viva Elena, Viva Nicolae!

Odlično!!!
Ja sam počeo sa pripremama za Beogradski maraton, i u prvoj sedmici sam.

Što se tiče plana, za ovaj maraton sam uzeo jedan od ponuđenih programa treninga na Runkeeper-u, sa kojim pratim svoja trčanja.
Trčim četiri puta sedmično, dužine radim nedeljom, kad bi se mogli i iskombinovati pa uraditi i koji zajednički trening.
Ili...?

Evo, npr. kako izgledaju sljedeći dani:


Zajednički treninzi su strava. Pogotovo kad ideš sa ljudima koji su bolji od tebe... I dan danas se sjećam nekih slika i smjehova...

Moj PM je otvoren za sve kombinacije. Ili možemo i ovde...

_________________
http://zeljkov.wordpress.com

Ja licno ciljam 01:52-01:54 za polumaraton, doduse tek u ponedeljak treba da vidim u kakvoj sam trenutno formi (nezavidnoj sigurno), pa cu onda vidjeti za koji tacno program cu se odluciti

_________________
Viva Elena, Viva Nicolae!

Što se tiče programa, poželjeću ti disciplinu da odradiš svaki trening.
Ponekad nećeš moći da odradiš tempo, ili intervale, ili ko zna šta, a u tim situacijama sam samo smanjivao tempo i odrađivao trening do kraja.

Kao što rekoh, disciplina je mama. Što si redovniji na treninzima, a pogotovo na LSD-u (long slow distance, ili laganim dužinama) to ćeš imati manje straha, nedoumica, treme, ili ko zna čega, kad staneš na start sa par stotina, ili čak hiljada, trkača i trkačica oko sebe.

Tijelo je fantastičan "uređaj" i relativno se lako prilagođava novim okolnostima, samo trebaš biti uporan u svojoj namjeri, i da vidiš kako se rezultati vide.
I samo lagano od početka, nemoj se precijeniti, i početi prebrzo i predugo. To je put u povredu, što ti neće baš biti drago.

Da ne gnjavim, prekinuću, jer bio mogao do prekosutra...

_________________
http://zeljkov.wordpress.com