banjalukaforum.com

Ne analiziraj previse druge osobe,ali treba imati u vidu ponasanje gore navedene.Radi duhovne vjezbe ali ne ove sto danas svi propovjedaju i propagireju nego svoje,svaki pojedinac ima filozofiju zivota i treba da zna sta mu odgovara...Ima jos stvari ali idem napolje.

_________________
Ko zna zna...

POJAVE ČUDA

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=XFzt9v-vyNI[/youtube]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=zY6Hu6HYsEQ[/youtube]

Odlicno Aurrora! Ako ti se svidja pjesma iz videa, evo je:

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ubTveCihjoQ[/youtube]

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

Predivna je. Deluje blagotvorno na dusu.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=gOdF9vgDlWs[/youtube]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=JKIGUdA9dOg[/youtube]
Pravoslavni svetitelji kao nasi duhovni ucitelji

Vladika Nikolaj / vanvremenski duhovnu ucitelj

Ja nisam Bog.
Samo je on moćan toliko
Da prašta,
Samo o njemu ne govori niko
Da je slab da pomiluje
I da je krivcu saučesnik,
Da je babun kad štiti babuna,
Samo kad on podiže svrgnute
I mrtve vaskrsava,
Klevetnici ćute,
Ne kažu da je zanesenjak ili pesnik

Nisam vlastelin ni sebar
Koji se sveti,
Koji vraća žaoku za žaoku,
Sram za sram,
Nož na srcu za nož na oku,
Ja se po srcu ne upravljam,
Ja sam car zarobljen zakonima
Koje propisujem sam.

Nisam ni sudija,
Njima je zakon u ruke dat
Da sude;
Ni dželat koji veša, žeže, seče,
Kamenujem koga.
Ja sam car
I nemam rašta silaziti kao krvnik među ljude,
I mada vladam po milosti Boga,
Nisam Bog da praštam.

_________________
Once you're grown up, you can never come back!

Ajde da ne otvaram novu temu, ovde da pitam. Da li neko zna kakva je procedura da se ode ziveti i raditi na Hilandaru nekoliko meseci... Jedan moj prijatelj (sa kojim nisam u kontaktu) je isao tako cesto na hilandar, pa me zanima kome da se obratim i sta mi je potrebno da bi otisao tamo... Ima li neka specijalna procedura...

Trebao bi da znas nekoga od Hilandarskog bratstva, najbolje ekonoma ili nekoga ko se bavi tim poslovima
(salje garantna pisma, zaposljava radnike itd.). Pored toga mislim da ti treba preporuka tvog parohijskog svestenika,
a onda tek kad dobijes pozivno pismo sa Hilandara juris vizu u grckoj ambasadi u sarajevu.

Ma imam ja srpski pasos pa mi ta papirologija nije potrebna, pretpostavljam ni radna dozvola za Hilandar... Mogu li ja da se na sajtu Hilandara obratim putem maila ili da zovem broj telefona koji tamo stoji, sto je u Beogradu... Pretpostavljam da su ti ekonom zaduzeni za Hilandar smesteni u Beogradu jer sve info na sajtu upucuju na BGD

THE DEATHBED AND THE DREAM

A man lay on his bed at the end of his life waiting to die. His dream came to pay its last respects and bid farewell to the man who had never used it.

As it entered the room the man looked down in shame.

“Why did you not realise me?” the dream asked.

“Because I was afraid,” the man said.

“Afraid of what?” asked the dream.

“I was afraid I would fail.”

“But haven’t you failed by not attempting to use me?”

“Yes I have, but I always thought there would be tomorrow.”

“You fool!” said the dream, “Did it never occur to you that there was only ever today… the moment that you are in right now? Do you think that now that death is here you can put it off until tomorrow?”

“No.” said the man, a tear gently rolling down his cheek.

The dream was softer now, because it knew that there were two types of pain – the pain of discipline, and the pain of regret – and while discipline weighs ounces, regret weighs pounds.

Then the dream leaned forward to gently wipe away the tear and said, “You need only have taken the first step and I would have taken one to meet you, for the only thing that ever separated us was the belief in your mind that you couldn’t have me.”

Then they said goodbye and they both died.

_________________
conquering the darkest places

"Lično nisam pristalica stradanja ni svog, tuđeg pogotovu osim kad sam na njega prinuđen, a onda ga primam kao segment, nipošto odrednicu svoje sudbine. Ako smo stradali, kao što jesmo, prirodno je da o tome pišemo. Da smo srećniji, umeli bismo valjda s istom akribijom pisati o sreći. Zbog čega da sreća bude tema niže vrste? Ona je, možda, za nas, umetničke mizantrope, manje zabavna, teže obradiva, to priznajem, ali ima pisaca koji su se i u njoj kao temi sjajno snalazili. Ne verujem da stradalnički motivi vraćaju našu književnost hrišćanstvu. Možda će ovo zvučati paganski, ali za mene je vera u Boga radost, radost u najvišem smislu, nipošto patnja, bol, trpljenje."

_________________
Once you're grown up, you can never come back!

Onaj Zoran iz Zemuna ("znači Zoran" ) je jednom navodio ovu priču. Priča bi trebala da bude indijanska, u vjerodostojnost nisam 100% siguran ali kako god bilo, pogađa direktno u centar:

Veliki Manitu je okupio oko sebe neke od svojih kreacija i rekao: "Želim da od ljudi sakrijem nešto sve dok ne budu spremni za to. Želim da sakrijem način na koji oni kreiraju svoju sopstvenu realnost". Orao reče: "daj ga meni i ja ću ga odneti na Mesec gde ga nikad neće naći". Manitu reče: "Ne, jednoga dana oni će stići tamo i pronaći će ga".
Riba reče: "daj ga meni i odneću ga na dno okeana, gde ga nikad neće naći". "Ne, i tamo će stići jednog dana". Tako se izredaše mnoge životinje sa jalovim predlozima, dok se ne javi i krtica, koja živi u grudima Majke Zemlje i mada nije imala fizičke oči, videla je spiritualnim očima: "Sakrij ga duboko u njima samima". Veliki Manitu učini baš tako.

_________________
conquering the darkest places

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=zuOQKhRyimw[/youtube]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=5L3MJDA-Gco[/youtube]



AKO MOZES


Ako možeš
da sačuvaš prisebnu glavu,
kada svi oko tebe gube svoju, i okrivljuju te za to,

Ako možeš da veruješ sebi,
kada svi u tebe sumnjaju i sam pridodaješ njihovim sumnjama,

Ako možeš da čekaš, a da ti ne dosadi čekanje,
ili ako si prevaren da sam ne varaš,
ili ako si omrznut da sam ne mrziš,
a da pri tom ne izgledaš predobar ili premudar,

Ako možeš da sanjariš
a da snovi ne ovladaju tobom,

Ako možeš da maštaš, a da ti maštanje ne bude cilj,

Ako možeš da se suočiš sa uspehom i neuspehom
i smatraš te dve varke kao da su potpuno iste,

Ako možeš da podneseš da istinu koju si rekao
izvrnu nitkovi kako bi od nje napravili zamku za budale,
ili da posmatraš propast onoga čemu si posvetio sav život,
i da pogrbljen, sa dotrajalim alatom opet novo stvaraš,

ako možeš da prisiliš svoje srce, nerve i tetive,
da te služe dugo i ako si ih nemilice trošio,
i da izdržiš kada nema nišega više u tebi sem volje koja ti dovikuje- ISTRAJ

Ako možeš da razgovaraš sa nižima od sebe
i ne istakneš svoju superiornost,
ili da u društvu sa višima od sebe sačuvaš svoje dostojanstvo,

Ako ni prijatelj, ni neprijatelj ne mogu da te uvrede,
Ako te svi cene, ali ne previše,
Ako možeš da ispuniš jedan minut sadržajem koji traje šezdeset sekundi,

tvoja je zemlja i sve što je na njoj,
i iznad svega
bićeš ČOVEK, SINE MOJ.