Popokatepetl je napisao:
Uglavnom sam ''za'' brak, ali se ježim od pomisli na dan stupanja u isti. Ne zbog činjenice da je do samog stupanja došlo, nego zbog svih uobičajenih pratećih fenomena.
Naime, danas je teško zamisliti jednu prosječnu srpsku svadbu bez ceremonijalnog crkvenog vjenčanja. Ono građansko se odradi maltene samo zato što se mora. Ne da imam nešto protiv toga, ali kao jedan pošten bezbožnik, nemam naročitu želju da na taj dan posjećujem crkvu, nosim vijence, ljubim krst, itd. Moja potencijalna buduća ''bračna družica'' dijeli otprilike isto mišljenje, te sa te strane nema nekih problema.
Naravno, na sve ovo se nadovezuju matorci. ''Kakvo je to vjenčanje ako nema crkvenog obreda?'' (kažu moji matorci koji su '93. obnovili svoje bračne zavjete, ovaj put pred popom, uglavnom jer je to tad počeo da biva fazon). ''Šta će ljudi reći?'' I tako dalje.
Tu je i njihova velika želja da na vjenčanje pozovu sve poznate i nepoznate ljude, prijatelje, drugove, rođake, polurođake, poslovne partnere i partijske funkcionere. Shvatam ja da ovaj dan pripada i njima koliko i meni, da su ga dugo čekali, ženi im se stariji sin (ipak će biti nešto od njega, već su bili izgubili nadu), ali svakako ne želim zadnju šušu na vjenčanju, gomilu ljudi koje nisam vidio u životu.
Dalje, cura ide u drugu krajnost. Od prijedloga da se odemo negdje vjenčati sami nas dvoje, te konstatacija kako ne želi veliku svadbu, već desetak najbližih ljudi, užasava je pomisao na uobičajeno vjenčanje, narodnjake, ''moravac'' i dr.
U dotičnoj situaciji, sabijen između dvije vatre, kako i ne željeti, pored svega ostalog, odložiti sudbonosni momenat još neko vrijeme
OMG. Tvoja cura je genije...
A ja da se nadovežem... Koliko ja samo mrzim svadbetine... Da, svadbetine. To nisu svadbe kod nas. To je krš i lom. To se moraš napiti i razvaliti da se više ničeg ne sjećaš. A ko bii i mogao trijezan one narodnjake slušat cijelu noć... Spoj starih i mladih - e to mi je najgore. Zašto pedesetogodišnjaci moraju da se zabavljaju sa dvadesetpetogodišnjacima... Ne ide to zajedno...
Zatim to što si rekao zove se i koga znaš i koga ne znaš... Zašto? Ja neću da mi na svadbi bude neko koga nisam nikad u životu vidjela. Neću ni one koji me nerviraju bez obzira što su mi rod. Želim ljude s kojima sam dobra, koji stvarno dijele moju sreću.... A ne neke tamo veze s vezom.
Kakva konstrukcija - rečenica bez subjekta i predikata 
))))))
Brak, ne znam da li je da ili ne. Ja iskreno samo želim da neki period svog života dijelim s nekim. A da li ćemo se poslije rastati ili ne... Kad kažeš čitav život kako možeš toliko da garantuješ? Možda sam ja još mlada i bojim se... Al što reče gore Lucifer:
Citiraj:
Ako ta druga osoba vremenom promjeni misljenje i odluci da vas napusti onda vi morate da joj dozvolite da ode, upravo iz te ljubavi i nesebicnosti. U tom slucaju bi brak tj. onaj potpis na papiru, samo dodatno komplikovao stvari toj osobi. Prema tome cemu to?
upravo. I mogu da se pohvalim da sam preživjela puštanje voljene osobe i toliko sam sretna zbog toga. Ni ja ne bih voljela da me iko ikad uslovljava na nešto.
Al ko zna, možda se moje mišljenje promijeni.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Ako ti se ne udaje, nemoj se ni udavati. Niko te ne tjera na to. Nista se 
Taj dan toliko brzo prodje da se na kraju zapitas " a zasto je danasnji dan tako kratak". 
