Rat je neopisivi uzas ali ja nisam govorio o ratu, Drazenko. Oni u cije cijevi sam gledao sa pogresne strane nisu zlocinci kao sto ne smatram ni sebe, iako smo cinili to sto jesmo. I oni i ja smo imali iza svojih ledja ono sto nam je najdragocjenije i branili smo to po cijenu zivota. Suvisno je da trosim rijeci kako bi bilo bolje da do toga nije doslo…
Govorio sam o onim zlocinima za koje postoji opsta saglasnost da su bas to – zlocini.
Postavio si dobra pitanja; neka od njih su i retoricka ali odgovoricu na njih kratko i najiskrenije.
Citiraj:
"Da li je ispravno ovo sto cinim?".
To pitanje sam postavljao sebi mnogo puta; ponekad nisam bio zadovoljan svojim odgovorom.
Citiraj:
Da li mi na zlo odgovaramo zlom iz istog motiva iz kojeg je ucinjeno zlo ili zato sto ljubimo pravdu? Mi znamo odgovor na to pitanje, jel'da?
Da, vjerujem da znamo odgovor obojica. Samo imaj na umu ovo:
Citiraj:
Za slucaj da me nisi razumjela: kad kazem da na zlo treba odgovoriti zlom, ne mislim to u doslovnom smislu rijeci (da treba ciniti zlocine slicne onim vec pocinjenim) nego smatram da zlo treba zaustaviti (fizicki unistiti). To je moguce samo nasiljem.
Citiraj:
Da li je po nasem misljenju PRAVEDNO da se na nase zlo koje smo ucinili drugima odgovori zlom, ili vise cijenimo kada nam neko OPROSTI od sveg srca?
Znam za snagu oprostaja; nema te kazne koja toliko moze uticati na mene kao oprostaj. I u stanju sam da oprostim mnoge ljudske slabosti i greske. Neke zlocine ne mogu oprostiti; jednostavno nije u mojoj moci.
Citiraj:
Da li na zlo uvijek treba odgovoriti zlom ili samo kada se ne radi o nasem kriminalnom sinu ili nama samima nakon sto smo mrtvi pijani pretukli svoju zenu?
Zelim drustvo u kome ce Zakon i Pravda biti isti za sve. Ako ucinim pogresno, neka mi se sudi.
Citiraj:
Ako mi osudjujemo onoga koji cini zlo, zar mi nismo automatski osudili i sebe, jer i mi cinimo zlo! Da li smo ti i ja ikada u zivotu ucinili zlo ili nismo? Da li je zaista problem u zadovoljenju pravde ili u necemu drugome? - u jednoj osobini koja postoji samo kod drugih a ne kod nas samih posto smo mi sami savrseni - u oholosti.
Od savrsenosti sam zaista daleko; lista mojih mana nije kratka, kao ni gresaka koje sam cinio u proslosti. Nisam uvijek nalazio snage uciniti ono sto je ispravno. Volio bih da se mogu vratiti i ispraviti ih ali ….. vrijeme tece samo u jednom smjeru.
Nekim slucajem, ipak, u toj listi ces tesko naci oholost i aroganciju; prezirem ih iz dna duse i nespojive su sa mojom licnoscu.
Zlocin o kome ja govorim nikada nisam ucinio; vjerujem ni ti.