Citiraj:
ako pogledas rezultate utakmica kada su ivkovic i njegov ucenik obradovic vodili nasu reprezentaciju, u vrijeme nasih najvecih uspjeha od 1995-1998, vidjeces da smo, sa izuzetkom finala EP 1995 i djordjevicevih 9-12 za trice, sto se desava jednom u karijeri, uvijek igrali na mali broj koseva. sve su to utakmice na oko 60 poena. dakle, i kada smo u timu imali super asove od kojih je svaki mogao da ubaci preko 30 poena po utakmici, utakmice smo dobijali zahvaljujuci odbrani.
i inace, iako mi volimo da se busamo nekom napadackom igrom u svakom sportu, cinjenica je da su uglavnom svi nasi trofeji u kosarci, rukometu, vaterpolu bili posljedica granitne odbrane koju smo imali.
i zasto je onda cudno da se sada, kada nemamo ni jednog izrazitog strijelca u ekipi (mada imamo vise onih koji imaju veliki potencijal da to postanu), nasa igra bazira prvenstveno na dobroj odbrani?
svi kritikuju bjelicu i markovica. recimo, moj utisak je da su oni bili jedni od boljih nasih igraca sinoc. to sto nisu mogli da pogode ni kurvu u kupleraju su nadoknadili odlicnom odbranom. ma kako to paradoksalno zvucalo, a sigurno zvuci, ja mislim da smo mi produzetak odigrali bolje nego turci. imali smo mnogo vise otvorenih suteva (to sto smo ih sve, i to bukvalno SVE, promasili je stvar dekoncentracije i neiskustva), nasi centri su mnogo vise puta ostajali u situaciji 1-na-1 ispod kosa. dok turci u vecini napada uopste nisu dosli u situaciju da sutaju na kos, sto je posljedica odlicne odbrane, gdje su prednjacili bas bjelica i markovic. pa bjelica je zaustavio onog vampira iljasovu, koji nas je do produzetka trpao ko nenormalan. zato ih je ivkovic drzao u ekipi, a ne zato sto je mislio da ce oni svojim tricama rijesiti utakmicu.
jeste, izgubili smo, odigrali realizatorski ocajan produzetak, ali je bilo i mnogo toga dobrog sinoc. zbog losih 5 minuta produzetka smo zaboravili po meni sasvim dobrih 40 minuta regularne utakmice. pogotovo me raduje sto i u situaciji kad smo gubili 8 razlike u cetvrtoj cetvrtini nismo dozvolili turcima da se odlijepe i da nas deklasiraju, nego smo, naprotiv, stisnuli u odbrani i poceli igrati bolje u napadu i uspjeli da izjednacimo i predjemo u vodstvo. takodje, dobra stvar je sto teodosic i velickovic igraju sve bolje i polako se izdvajaju kao nasa glavna snaga u napadu, uz krstica (koji jeste bio los, ali je dosad bio nas najbolji igrac, tako da mu se moze oprostiti) i tepica, kojeg sinoc (valjda zbog potrebe) nije bilo u napadu.
jedina stvar koja meni nije jasna je forsiranje perovica na racun raduljice. perovic je, iako solidan, izrazito limitiran igrac, dok mi se cini da raduljica ima mnogo vise potencijala. i sinoc se vidjelo da nam fali jedna centarska zivotinja (milicic) koji bi razgrnuo protivnicke igrace u odbrani. sa njim u ekipi, nadamo se na SP 2010, dobicemo novu snagu...
sve u svemu, situacija je sjajna