Jednog dana, moje drustvo i ja, igrali smo se "mejdeda" u krupi, na imanju mog djede iz ravnice. Nije teska igra, a i ambijent odgovara. Tesko je biti medjed u Lijevcu, na ravnom, bez sume. Tesko se sakriti, nema 'dje. LM, poenta igre je ko ce biti veci medjed, sakriti-ukrasti sto vise meda a da te pcele ne izujedaju- jednostavno. Drago, Slobo, Aco i ja smo bili medjedi a ostala djeca iz sela pcelice. Umjesto meda, napravili smo male teglice na kojima je pisalo "milion" (teglica 1kg) i "1/2 milona"( teglica od pola kile). U djelu sume koji smo nazvali "budzet" sakrili smo teglice od pcelica i krenuli odbrojavanje. Pcelice su trebale na znak start skociti u "budzet" i u roku 4 god.(figurativno) svaku pronadjenu teglicu obiljeziti. Mi smo smjeli iz "budzeta" uzeti samo neobiljezene teglice, te nas je bilo dovoljno samo pratiti i gledati sta radimo. No, posto pcelica ima mnogo (ima i onih iz EU koji su dosli na praznike), igrali smo na kartu da ih zavadimo oko malih teglica koje smo na odredjenim mjestima grupisali u komune tzv. "komunalije" a par djece iz inostranstva smo potkupili da lazno vriste kako su nasli najvecu hrpu teglica e da bi se onda sve pcelice sjatile oko njih. Dok su oni tako trckarali i "zujali ubudale", mi smo iznosili velike tegle. HE he, em smo ih mi krili, em smo pametniji od pcelica:)(kazem vam da je jednostavna igra). Na kraju igre(figurativno 4 god.) mi smo pokupili gotovo sve tegle od kilogram pa cak i jednu malu, a da nas nista nije ni ubolo( da nas druga djeca nisu primjetila. mislim, znali su ovi sto smo ih potkupili ali su mudro sutali). Ipak, ni mi medjedi nismo ostali slozni. Kada smo sve podjelili na proplanku cipar, iznad djedove medje, ostadose 2,5 teglice a nas cetri. A i ova djeca iz inostranstva htjela su makar jos po malu teglicu-prijetila su da ce sve reci ostalim "pcelicama". Krenula je svadja jer je Drago mislio da posto je on najvise tegli donijeo treba uzeti taj visak. Cuvsi graju moj djeda je odmah dosao i pitao "sta je bilo djeco?" Drago je prvi skocio i rekao "mi smo ovaki i onaki" ne znamo se igrati, on je dosao iz lijevca u goste da se igra a ne da se svadja itd. Primjetio sam da ga Aco i Slobo podrzavaju pa sam ja ispao najgrdji. E djeco moja, rece djed, kada se ne znate lijepo igrati najbolje da te teglice bacite u "kanjon". Svi su se slozili ( cak i pcelice, jer se sa mojim djedom nije saliti). Iako mi je bilo cudno, znao sam da je moj djed Mile najpametniji. Jedan mali iz inostranstva sapnu nesto na uho mom djedi. Onda djed rece: "mali Incko moze zadrzati svoju teglicu kao suvenir, ostali razlaz a vas cetvorica kod mene na razgovor". Drago, Aco i Slobo su sjedili a djed se obrati meni: " onaj tvoj blesavi caca, sto se ozenio u onu Focu, nije te naucio kada se pobjedjuje da treba biti zadovoljan i samim trijumfom? pa on je zaboravio gdje je Dragin caca odrastao i odakle je- nije Drago kriv sto je spretniji i zasluzuje najvise teglica. ko nauci sakriti gdje je tesko, na ravnom, u ovom danasnjem vremenu pa i djecijim igrama, najbolje prolazi. A ti se jos bunis da te cjelo selo cuje?". Samo sam cutao. On rece: " hajte sad vas trojica pokupite teglice sebi a njemu ne dajte ni jednu". I dalje sam cutao jer sam znao da je moj djed Mile u pravu. Poslije sam shvatio zbog cega mi sa istoka tesko uspijevamo: ne znamo krasti a alavi smo, najbolje bi bilo da djed i za mene krade, te povrh svega, previse pricamo i svoj djeci sve obznanimo bez razmisljanja.Necu se vise igrati sa Dragom dok ne naucim...
Samo, lako je mom djedi ovako pricati, "ovo je njegova kuca"
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Neko je dobro omastio brke hteo ti to priznati ili ne,nadam se da si i ti bar malo kajmaka ćapio 
