cooltura je napisao:
Prije nekoliko godina umrje Did i ljudi se sakupiše u kuću naše stare Majke. Jedan od komšija reče mali ajde po Hodžu da se stari isprati po pravilima kako ište vjera Muhamedova. Dovati me za rukav Ibro željezničar, nekada vrsni komunista i radnik udarnik, pa tihim glasom reče: "Zaman, ljudi, zar ste zaboravili da je did bio katolik pa je reda da se prizove fratra da ga ujak-franjevac otpremi bogu na istinu, jer se on Elmar zvao al to ti je isto katoličko ime koliko i kod muslimana"! Svi se zgledaše i vele de neka tako i bude. Taman da iz kuće iskoracne Jusuf naš komšija reče:"Ej, nemoj te se igrati čovjek je bio istaknuti komunista te ako nema nikoga odite do SUBNORa neka pošalju jednog revolucionara neka umrlom Drugu spomen održi"! Krenu Hatka, didova sestra od tetke, da put SUBNORa pođe, a staru Nanu Đemilu nešto dokači u srcu i svima reče: "Pravo da govorim, šta čovjek zna gdje ide, ako je već dragom allahu na ispovjed ići? Onda ti Jusufe otiđi po Imama i reci da dođe, a ti Hatidža sestro kreni kod Vlaha i njihovog pravoslavnog sveštenika dovedi, jer ako ima nešto gore neka i njega za sebe znam da smo od njegovijeh potekli pa nek nam prosto bude ako smo se negdje od njiha i ogrješili, načini djete kako ti velim!" Okrenu se naša Majka i pusti suzu, jednu veliku za Didom i drugu manju zbog uspomena. One su sve što drži čovjeka na životu, a tako ti je i sa prošlošću. Trpimo i odričemo se svojih zarad čudnih principa i nedosanjanih snova naših dalekih obaveza. Visine koje mi obaramo nisu dostupne malenim ljudima, odnosno davno smo prestali da postojimo u izvornom obliku da bi danas sebi samima priznali da predugo lutamo!!!
Rahmetli Nani Đemili u susret ljetu 2009. godine.
Cova, gre'ota bi bila da ne napravis knjigu eseja...pretplacujem se unaprijed...
