Citiraj:
Vujošević: Sebi sam najveći kec u rukavu, Mitrović dolazi u Partizan
Trener Partizana Duško Vujošević je u intervjuu za list "Danas" govorio o izvanrednim rezultatima u prošloj sezoni, sistemu po kojima stvara ne samo vrhunske košarkaše već i kvalitetne ljude ljude kao i o najnovijim promenama u Jadranskoj ligi ali i domaćem šampionatu.
Prošlo je više od mesec dana od kada je Partizan završio jednu od najuspešnijih sezona u istoriji kluba. Kada pogledate sve te trofeje, da li vam ostvareni rezultati deluju pomalo nestvarno?
- Sport nije egzaktna stvar tako da dva i dva često nisu četiri. Ako uporedimo ambicije sa početka sezone, napravili smo jedan uspeh koji izlazi iz okvira realnih očekivanja i mogućnosti. Ostvarili smo ga jer smo više vremena provodili na terenu u odnosu na druge timove. Taj period smo koristili sa ogromnom strašću, jednostavno nismo otaljavali obaveze, pa nakon toga radili nešto što volimo, nego je rad bio osnovna orijentacija kako kod igrača tako i u mom slučaju.Treninzi su počinjali sa ciljem da po njegovom završetku svi budemo znatno bolji. Istakao bih da je kolektivan odnos među košarkašima bio odličan, recimo saradnja u napadu ili pomoć u odbrani delovala je tako da to nije bio prost zbir njihovih individualnih kvaliteta već proizvod ogromnog zajedničkog entuzijazma. Naravno, jake utakmice, koje smo igrali u toku takmičarske godine, „rađale" su kod košarkaša dodatnu motivaciju, jer da bi postao šampion moraš sa timovima takvog profila ravnopravno da trčiš, što je sigurno predstavljalo najbolji trening za dalji napredak. Međutim, pametan odnos prema uspehu jeste takav da oni koji su ga napravili što pre na njega i zaborave. Normalno, on ostaje kao nešto što je deo trofejne sale, lep segment sećanja i to ne može niko da sruši. Ako uzmemo u obzir našu socijalnu priču u kojoj je odlazak igrača glavna tema, vremenom se može naići na tanak led, ali se ne sme potonuti.
Upravo zbog stalnog uspeha na košarkaškoj sceni, često ste izloženi raznim vrstama pritisaka. Kako podnosite tu vrstu tenzije da se iz godine u godinu moraju postizati vrhunska dostignuća?
- Takav vrsta pritisaka se ne može podneti na odgovarajući način. S jedne strane, normalno bi bilo da posle jednog krajnje požrtvovanog rada i izvanrednih rezultata steknemo pravo na grešku i to je činjenica. Naravno, ostvarenim uspesima nije iscrpljena glad za novim trofejima. Međutim, svemu jednom mora doći kraj, ali sam siguran da on neće biti definitivan. Ljudi u klubu, igrači i ja želimo da što duže odložimo prekid kontinuiranog osvajanja trofeja, svesni da svim našim protivnicima motivacija raste. Znate, mnogo je teže opstati na vrhu, nego doći do njega. Lično, ne funkcionišem baš najbolje kada je pritisak u pitanju. Imam osećaj kao da me piton obmotava i stalno utiče na moje ponašanje, što nije racionalno i funkcionalno.
Svake godine funkcionišete po istom sistemu koji daje rezultate. Imate li nekog keca u rukavu koji bi u narednim godinama mogao da predstavlja iznenađenje za vaše najveće konkurente?
- Sebi sam najveći kec u rukavu, jer znam ma kakav god uspeh napravio, gotovo ga niko neće prepoznati ili podržati na pravi način. U nenormalnim situacijama normalne i prave stvari se teško prepoznaju.
Poznato je da ste prilikom odabira inostranih igrača gotovo nepogrešivi. Možemo li saznati u čemu je tajna?
- Meni je dobar prijatelj Sicilijanac Riberto Zbeci, koji je jedan od najboljih menadžera, a pri tom ima kvalitetan odnos sa američkim igračima. On je upoznat sa filozofijom rada u Partizanu i vrlo dobro zna kakav nam je tip igrača potreban u određenoj sezoni. Ja mu napravim fotorobot, karakter stranaca kakvog želimo, recimo ako dvojka i trojka nisu dobri šuteri, onda nam je neophodan plejmejker sa kvalitetnim šutem. Druga stvar, mi prvo sklopimo kostur ekipe od domaćih košarkaša pa zatim uzimamo inostranog košarkaša. Takođe, ne želimo da imamo puno stranaca u ekipi. Ono što je bitno jeste činjenica da ja na njih nikada nisam gledao na takav način da bi Lazme ili neki drugi strani igrač trebalo da imaju neku posebnu odgovornost. Oni su deo tima i kad ekipa izgubi svi smo podjednako krivi. Važno je da inostrani košarkaši treniraju istim intenzitetom kao ostali momci, jer jedino kolektivnim nastupom i podjednakim pravima i obavezama svakog igrača možemo dobro funkcionisati.
Igrači crno-belih često ističu da ste dobar pedagog. Kako uspevate da u okolnostima poremećenog sistema vrednosti usadite svojim košarkašima smisao za realno i racionalno?
- Želim, pre svega, da u timu imam igrače koji se ne bave košarkom zbog para. Bitno mi je da oni poseduju unutrašnju potrebu za kvalitetnom igrom, treningom i da kod njih osetim stalnu težnju za pobedom. Pokušavam da ih u ovim uslovima, koliko je to moguće, naučim da između treninga, bez obzira što su se okolnosti promenile, ne ruše ono što su na parketu napravili, kao i da na normalan način podnesu teret slave. Veoma je važno da funkcionišu kao celina, ne ogovaraju jedni druge i da ispravljaju tuđe greške. Kada se napravi jedan takav sistem onda svako ima priliku da napreduje. Sa druge strane, meni je bitno da od njih izvučem ono najbolje. Uzajamno, činimo jedni druge mnogo boljim ljudima i profesionalcima. Temelj takvog poretka čine pre svega kvalitetne i plemenite osobe. Emocija ima svoju energiju i temperaturu tako da je dovoljan samo jedan loš čovek da sve poremeti. Najveći ljudski kvalitet jeste dobrota, a takvi ljudi su samo oni koji čine dobra dela. E takve osobe zaslužuju javne pohvale, što mi rado i činimo. Ja sam zaista ponosan na moje košarkaše. Oni su u teškim uslovima, sa jačim protivnicima odigrali fantastično.
FIBA je nametnula pravilo po kome ne postoji starosna granica kada igrač može otići u inostranstvo. Koliko su takvi propisi štetni za domaći košarku?
- To je veoma opasno, pogotovu kada o tome pričaju ljudi koji navodno vode računa o srpskoj košarci. Oni se protiv takvih propisa ne bore. Neophodno je da se u pripremi takvih propisa suprotstavite. Zbog neadekvatnog reagovanja, i mi polako, ulazimo u socijalnu priču u kojoj, uz pomoć menadžera, postajemo posredno za postizanje štetnih ciljeva po domaću košarku.
Stiče se utisak da najnovijim sporazumom između Žordi Bertomeua, predstavnika Evrolige, KSS, NLB prvenstva i domaćih klubova, jedino Partizan ne može biti u potpunosti zadovoljan. Kako ste podneli tu neospornu činjenicu?
- Mi jesmo oštećeni. Svi znamo da je pravilo bilo takvo da smo mi stekli mogućnost da naredne tri godine igramo u Evroligi. Zatim su propisi promenjeni, tako da u opticaju više nije bio trogodišnji ugovor, već su se računali uspesi i prikupljali poeni u poslednje tri sezone. Mi smo sakupili toliko bodova da nam je maltene više odgovarala ova druga opcija. Međutim, po završetku takmičenja poznatim srpskim prljavim igrama došlo je do velikog pritiska kako bi se izmenio dogovor. Alibi je tražen u izgovoru da se radi o interesima srpske košarke. To jednostavno nema nikakvu težinu, jer su tim propisima narušena prava nacionalnom šampionu. Nije u pitanju razlika u mišljenju, ovo je sada podmuklo oduzimanje onoga što smo stekli na terenu. Osobama sa određenim godinama ne priliče prljave igre i razne kulinarske spletke. Iskorišćen je uticajni FIBA svet. Kad neko stekne, krvavo se boreći, svoja prava a drugi, koristeći neke svoje konekcije to ruše, onda su takvi postupci veoma ružni. Mogu reći da je prilikom donošenja ovih propisa gospodin Čović bio pametan zato što je shvatio da mora doći do kompromisa jer bi u suprotnom nastao problem. Međutim, ne mogu biti presrećan činjenicom da nam je nastupanje u Evroligi garantovano do 2011. godine. Nismo bili za to da zla krv i dalje teče u našoj košarci, zbog toga smo i prihvatili ovaj dogovor. Košarka je ovde nacionalni sport, zbog čega bi država morala o njemu da povede računa, ne samo o klubovima, već i o savezu.
Pomenutim sporazumom doći će i do promena u Jadranskoj ligi kao i u nacionalnom šampionatu. Kako bi pomenuta takmičenja trebalo da izgledaju?
- Jadranska liga treba da se svede na 12 ekipa, takođe mora se igrati plej-of na dve dobijene utakmice, dok bi finalne moglo da se uokviri na tri pobede. Domaća liga bi trebalo da ima isti broj timova kao i regionalno prvenstvo, ali bi oni bili raspodeljeni u dve grupe sa po šest timova. Takođe, ukoliko želimo profesionalno domaće prvenstvo, ono se mora razdvojiti od saveza.
Aleksandar Mitrović u crno-belom
Iako se u javnosti ovih dana mogu čuti razna nagađanja kada je reč o pojačanjima Partizana za narednu sezonu, jedina pouzdana informacija jeste ta da će Aleksandar Mitrović, krilo Mega Hipo Lizinga, uskoro postati član srpskog šampiona.
- Gotovo je sigurno da će Mitrović preći u naše redove. Reč je o talentovanom momku koji poseduje odlične fizičke predispozicije - istakao je Vujošević.
"Danas"
_________________
Пао је у блато и осјетио цијев. Видио је фацу брадату и дрску.
Видио је смрт и чуо је ријечи, добродошли у
Републику Српску!