Svakako najveća legenda, ona urbana, grada na rijeci Vrbas jeste i ostaće Said Đuzel.
Popularni mangup koji se ponašao poput viteza asfalta i uvjek bio na usluzi pustolovima, onima koji se ne snalaze u gradskoj sredini i lijepim ženama. Bezbroj je anegdota o Saidu tako da je besmisleno pisati o tome ovdje gdje stvarno i nema pravih Banjalučana, nego se vrši svojevrsna update-crack kultura koja nije authentična u odnosu na realnu osu jednog istinskog Banjalučanina. Naravno na nekoliko Njemački i Skandinavskih sajtova-foruma ima ovakva tema koja je prepuna pravih anegdota i urbanih legendi o Banjaluci, njenim mangupima i danima kada se Vrbas živio punim plućima.
Puka razmjena podataka i priča o tome kako je sam Said sredinom osamdesetih podigao kaparu lakovjernom šiptaru, inače gastajbarteru, za plac u sred Kastela ispred kafea Kula, možda kada je premuntao nekoliko italijanskih investitora i uzeo predujam za Gradski Most, odnosno kada je poznatog Banjalučkog boksera Zlaju Hodžića zamalo prodao da "boksa u Turskoj". Naravno to su sve legende pa i onda kada je svom sinu želio upisati u rodni list na mjesto imena slovo A, navodno ide po redu!? Tada kao i uvjek ostala je legenda o nepromjenjivom mangupluku prave Banjalučke raje. Danas nam je mnogo gore. Na ulicama nema mangupa već samo šljam i propalica, nema više djevojaka koje izvlače uzdah i koje nišane i strina i mama za svojeg mezimca. Sam par istetoviranih zmajeva koje "dadnu pičke" za kavalijeve čizme, a moglo je mnogo bolje.
Nije kriv grad nego sredina koja se nanovo proglasila za gradsku iako još u glavi rika goveda remeti vrevu na asfaltu. Onima kojima smetaju kafane ispod zgrade i onima koji nemaju pojma šta je gradski život i prava legenda, njima nikada neće biti dostupna dobra i masna šega i zajebancija koja te drži do godišnjeg odmora. Kojekakva prepadanja i prepričavanja on-line fora su kulminacija teškog vara seljaka na globalnu mrežu podataka. Bolje je čekati i polako se prilagođavati na trend kulturu i bez pompe pronalaziti grad u sebi nego dračati kao magarac sa umišljajem da grad pripada tebi. Zamisli samo da ima pola grad koji je veći dio godine odsutan ali u mislima nosi uspomene i čuva sliku gradske sredine, one prave sredine, u kojoj nema mjesta za poluvješte papke što se šnjiraju kod dobrih riba.
Eto ja toliko ispred svih 078 generacija koje nikada neće dozvoliti da vi i takvi proniknu u istinsko gradsko jezgro.
