Pjesmu je, oko 1020. pr. n. e., napisao izraelski kralj Salamun, i to rano tijekom svoje 40-godišnje vladavine. To je ljubavna pjesma koja govori o ljubavi jednog pastira i jedne djevojke iz Šunema (Sulama). U pjesmi se također spominju djevojčina majka i braća, “kćeri jeruzalemske” (dvorske dame) te “kćeri sionske” (žene iz Jeruzalema) (Pjesma nad pjesmama 1:5; 3:11)
(Pjesma nad pjesmama 1:1–3:5) “Poljubi me poljupcem usta svojih! Jer ljubav je tvoja bolja od vina” (Pjesma nad pjesmama 1:2). Dijalog u Pjesmi nad pjesmama započinje tim riječima što ih je izgovorila skromna seoska djevojka koju su doveli u Salamunov kraljevski šator. No, kako je ona dospjela tamo?
“Sinovi majke moje rasrdili su se na mene”, kaže ona. “Postavili su me da čuvam vinograde.” Njena braća naljutila su se na nju jer ju je jednog prekrasnog proljetnog dana mladi pastir kojeg ona voli pozvao da s njim izađe u šetnju. Da bi je u tome spriječili, dali su joj zadatak da pazi na “male lisice što uništavaju vinograde”. Tako se, obavljajući svoj zadatak, približila Salamunovom taboru. Kad je otišla u “vrt oraha” njena ljepota nije prošla nezapaženo, te je bila dovedena u tabor (Pjesma nad pjesmama 1:6; 2:10-15; 6:11).
Kad je djevojka rekla koliko čezne za svojim voljenim pastirom, dvorske dame savjetovale su joj da ‘izađe i pođe tragom stada’ te potraži svoga dragoga. Međutim, Salamun je nije htio pustiti da ode. Govorio joj je koliko se divi njenoj ljepoti te joj je obećao “kolutove zlatne sa zrnima srebrnim”. Ali nju to nije impresioniralo. Kasnije je pastir ušao u Salamunov tabor, pronašao djevojku i uzbuđeno izjavio: “Kako si lijepa, ljubljena moja! Kako si lijepa!” Djevojka je zaklinjala dvorske dame: “Ne budite, ne pobuđujte ljubav u meni kad se sama nije probudila!” (Pjesma nad pjesmama 1:8-11, 15; 2:7; 3:5).
(Pjesma nad pjesmama 3:6–8:4) Nešto se “diže iz pustinje poput stupova dima” (Pjesma nad pjesmama 3:6). Što su Jeruzalemljanke ugledale kad su otišle vidjeti što se događa? Salamun i njegova pratnja vraćali su se u grad! Kralj je sa sobom poveo i Sulamku. Pastir je slijedio svoju djevojku i ubrzo je našao načina da se vidi s njom. Dok ju je uvjeravao u svoju ljubav, ona mu je, u želji da ode iz grada, rekla: “Prije nego povjetarac dnevni zapuše i sjene pobjegnu, poći ću do brda smirne i do brežuljka tamjana.” Djevojka je svog pastira pozvala neka “dođe u vrt svoj i neka jede najbiranije plodove njegove”. On je nato rekao: “Došao sam u vrt svoj, sestro moja, nevjesto moja.” Žene iz Jeruzalema rekle su im: “Jedite, prijatelji! Pijte i opijte se ljubavlju!” (Pjesma nad pjesmama 4:6, 16; 5:1).
Nakon što je dvorskim damama ispričala jedan svoj san, Sulamka im je rekla: “Bolujem od ljubavi.” One su je upitale: “Po čemu je dragi tvoj bolji od drugih?” “Dragi moj sav blista i rumen je, ističe se među deset tisuća”, odgovorila im je Sulamka (Pjesma nad pjesmama 5:2-10). Kad ju je Salamun počeo salijetati komplimentima, ona je skromno odgovorila: “Što vidite na Sulamki?” (Pjesma nad pjesmama 6:4-13). Misleći kako mu se upravo pružila dobra prilika da je osvoji, kralj ju je obasuo s još više komplimenata. Međutim, Sulamka je ostala nepokolebljiva u svojoj ljubavi prema mladom pastiru. Nakon toga, Salamun ju je konačno pustio da ode kući.
Sulamkin san (5:2–6:3). Sulamka priča dvorskim damama san u kojem je sanjala kako joj netko kuca na vrata. Vani je bio njen dragi i molio je da ga pusti. No ona je bila u postelji. Kad mu je na koncu ipak otvorila, on je već nestao u noći. Pošla je za njim, ali ga nije mogla naći. Napali su je gradski stražari. Ona moli dvorske dame da njenom dragom, ako ga sretnu, kažu kako ona boluje od ljubavi. One je pitaju po čemu je njen dragi tako poseban. Sulamka ga u zanosu počinje opisivati riječima: “Dragi moj sav blista i rumen je, ističe se među deset tisuća” (5:10). Dame je potom pitaju kamo je otišao. Ona im odgovara da on stado pase među vrtovima"
U ovoj lijepoj ljubavnoj prici koja je tema pjesme nad pjesmama,Muhamed nema nikakvog mjesta.
|