banjalukaforum.com

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be

Sudjelovali sa okupatorom! Meni dovoljno. Druge me "istine" ne interesuju. Četnici, ustaše, domobrani, SS hanđar sve je to ista bagra koja se uglavnom izživljavala nad pripadnicima drugih naroda gdje je god mogla.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b2jpamLZW3g

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA
GLAVNI STAN POGLAVNIKA
GSP. Br. 1070-1942.

Zagreb, 30. lipnja 1942.


MINISTARSTVU UDRUŽBE

Do sada je Glavni stan Poglavnika preko ovoga povjerenstva vodio pregovore sa sliedećim četničkim grupama:
1. Grupa Ozrenskih četnika, sastojeći se iz Ozrenskog i Trebavskog odreda-(na području Velike župe Usora i Soli te Posavje).
2. Grupa Majevičkih četnika (na području Velike župe Usora i Soli, te Posavje) i
3. Grupa Zeničkih četnika-Zenički četnički odred-(na području Velike župe Lašva i Glaž).
Osim toga po opunomoćenicima vodjeni su pregovori sa četnicima na području velikih župa Sana i Luka, te Pliva i Rama, zasjecajući i područja velikih župa Livac i Zapolje, te Posavje.
Svi pregovori, osim onih pod točkom 2. uspjeli su i zapisnički je utvrdjeno, da četnici priznaju vrhovničtvo Nezavisne Države Hrvatske i kao njeni državljani izražavaju odanost i lojalnost njenom Poglavaru-Poglavniku i privrženost Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, te da prekidaju neprijateljstva prema vojnim i građanskim oblastima Nezavisne Države Hrvatske i obavezuju se u svakom pravcu pomagati državne oblasti u sredjivanju obćih prilika na cielom dielu Hrvatskog državnog područja, te im u tu svrhu pružati svaku pomoć.
U ostalim podrobnostima ugovarajuće strane sporazumile su se u sliedećem:
a) dok se organiziraju obćinska poglavarstva samoupravnu vlast na dotičnom području mogu vršiti zapoviednici četničkih odreda, odnosno po njima imenovane obćinske vlasti, no pod kontrolom vlasti Nezavisne Države Hrvatske.
b) dok postoji opasnost od partizanskih oružanih bandi, četničke postrojbe mogu dobrovoljno surađivati sa hrvatskim oružanim snagama na suzbijanju i uništavanju partizana, te u tu svrhu mogu zadržati oružje pod kontrolom hrvatskih vojnih vlasti.
c) zapoviednici četničkih postrojbi moraju se obvezati da će u što kraćem roku, a najdalje za mjesec dana, dostaviti nadležnom zapoviedniku divizije izkaz svojih postrijbi (ljudstva i naoružanja) sa podatcima navedenim u dva obrasca, koja su im u tu svrhu predložena.
d) svaki onaj, koji se zatekne sa oružjem, a nije naveden u izkazima ima se smatrati za obje strane kao odmetnik
e) kad prestane potreba za držanje oružja kod četničkih postrojba ove će ge predati uz nagradu hrvatskim državnim vlastima koje će nagradu odrediti
f) hrvatske državne vlasti izdavat će četničkim postrojbama streljivo u koliko to situacija bude zahtjevala
g) četnici, koji budu ranjeni u borbi s partizanima mogu se liečiti u bolnicama i ambulantama, kao i ostali pripadnici oružane snage Nezavisne Države Hrvatske
h) pripadnicima četničkih postrojbi mogu se dati nagrade i odlikovanja u koliko se istaknu u borbi proti partizanima
i) udovicama i siročadi četnika, čiji su hranitelji pali u borbi proti partizana može se dodieliti potpora od strane države u smislu postojećih zakonskih propisa, koji vriede za sve državljane Nezavisne Države Hrvatske
j) žitelji dotičnog područja u pogledu prehrane uživaju ista prava kao i ostali državljani
k) obiteljima, čiji su hranitelji u njemačkom zarobljeništvu, a ne pripadaju partizanima, isplaćuju se podpore u smislu zakonskih propisa, a mogu se izplaćivati mirovine i rente radničkog osiguranja svima onima, koji na to imaju zakonsko pravo, a lojalni su građani
l) žiteljstvu dotičnog područja u koliko bude imalo preporuku od četničkih zapoviednika može se dozvoliti zaposlenje na državnim i drugim javnim radovima
m) po preporuci četničkih zapoviednika mogu se vratiti svojim kućama one osobe, koje se nalaze u logorima, u koliko tomu ne stoje na putu kakvi drugi važni zakonski razlozi
n) svim izbjeglicama dozvolit će se nesmetan povratak svojim kućama, u koliko se nalaze u državi i koliko su stradale može im se dodieliti pomoć kao i svim ostalim državljanima Nezavisne Države Hrvatske
o) svima se ima dozvoliti kretanje i izmjena dobara kao i ostalim građanima Nezavisne Države Hrvatske u smislu postojećih propisa
p) konačno se može omogućiti izmjena još sada postojećih jugoslavenskih novčanica sa dotičnog područja, a po izkazu koga će predložiti četnički zapoviednici.
Sve ovo odnosi se na pripadnika odnosno državljanina Nezavisne Države Hrvatske..
U koliko na tom području ima inozemaca, imaju zemlju ostaviti, a nesmetan odlazak ima im se omogućiti.
Četničke postrojbe sudjelovat će dobrovoljno u suzbijanju i uništavanju komunističko-boljševičkih bandi zajedno sa oružanom snagom Nezavisne Države Hrvatske, pod obćom zapoviedi zapoviednika ove oružane snage, pri čemu će zapoviednici četničkih postrojbi zapoviedati svojim postrojbama.
Četničke postrojbe mogu izvoditi samostalne potrebne akcije protiv partizana, no u ovome će na vrieme izviestiti zapoviednike Hrvatske oružane snage.
Zapisnički su se obje strane obavezale, sve gore navedeno točno ispunjavati i sve učiniti, da se obje strane sporazuma pridržavaju.


Val želje četnika za mirnim životom i pregovorima i dalje se osjeća, te se i dalje sklapaju sporazumi.
Potrebno je da izvršni organi i svu dužnostnici na terenu budu obaviešteni o načinu svoga djelovanja pri uvođenju primljenih obaveza u život, te je radi toga nužno izdati podrobne upute na temelju obćih smjernica za sklapanja ugovora sa četnicima (dostavljena od Glavnog stana Poglavnika sa Gsp. Br.1035-42.), da bi se ugovori de facto i izvršivali.
Nadležni će, svaki u svom djelokrugu, zapoviedati i regulirati sva ona posebna pitanja, koja spadaju u njihovu kompetenciju i dostaviti na izvršenje podređenim i onih oblasti na području Velikih župa Bosne, Hercegovine i obalnog pojasa, koji za sada još nisu obuhvaćene, da bi u danom slučaju svi državni organi, bez zatezanja, mogli točno uredovati po svim pitanjima političko-socijalnog odnosno vojnog značenja.


Za točnost: Zapoviednik Glavnog stana Poglavnika:

General Prpić v. r. Vojskovođa Kvaternik v. r.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b2jpamLZW3g

У преводу = Усташко-фашистичка држава. Како би оно у Загребу...Hail Hitler, Danke Deutschland?

Upravo tako. NDH je največe zlo, pored Turaka, koje je ikad zadesilo ove prostore. Ja jesam Srbin ali nisam simpatizer četničkog pokreta. Smatram da su malo toga koristnog uradili za srpski narod.
Ma ustvari nisu uradili ništa koristno.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b2jpamLZW3g

Уствари ти немаш појма.

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be

Nema veze.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b2jpamLZW3g

_________________
Nikad Srbin kukavica nije,
smrt ga gleda , on se na nju smije.

Четници су бранили српски народ од усташког покоља, за разлику од партизана који су спроводили револуцију и који нису могли да сачувају ниједну територију и народ на њој.
Мартовски споразум са Немцима је доказ да би били спремни и да се окрену против свакога, само да би дошли на власт.

_________________
Nikad Srbin kukavica nije,
smrt ga gleda , on se na nju smije.

Samo me interesuje ko odbrani nejac na Manjaci i kako se gore nije desio pokolj kao sto se desio nazalost u Drakulicu.

_________________

cetnici = koljaci, lopovi, probisvjeti, kvislinzi, peksijani

Iz knjige; ČETNICI - USPONI I PADOVI RAVNOGORSKOG POKRETA
Knjigu je napisao Jovo I. Krsmanović rođ.1931.godine u selu Bijele Vode Sokolac. Umro 2006.godine.
Knjigu je posvetio najmlađem srpskom naraštaju čiji preci platiše skup ceh za neslogu.

Događaji na području Foče od 4.decembra do 25.aprila 1944.godine
25.aprila 1944. smijenjen je komadant Fočanske brigade p.poručnik Milan Matović. Na njegovo mjesto postavljen je Predrag Jovanović.
Smijenjeni p.poručnik Milan Matović pismeno se obraća komandantu Drinskog korpusa majoru Aleksi Draškoviću. Dostavlja mu istorijat Fočanske brigade od 4.decembra 1941. do dana smjenjivanja.
Kada su majori g.Jezdimir Dangić i Boško Todorović zauzeli Foču 4.decembra 1941.godine osnovan je Fočanski četnički odred pod komandom kapetana g.Vlada Hamovića koji je tada došao iz Crne Gore. Odred je 6.decembra 1941.god. bio jačine 350 naoružanih boraca. Komandant 1. bataljona bio je rez. poručnik Simeun Ivanović. Komandant 2.bataljona bio je rez.p.potporučnik Milan Matović. Komandant 3.bataljona bio je rez.poručnik Strajo Kočević. Ovaj odred stupio je odmah u borbu sa Turcima i ustašama koji su se nalazili po Zahmuru i Đurevu.
Decembra 1941.god. Fočanski četnički odred zauzeo je Đurđevo i produžio gonjenje neprijatelja do Borča. Major Boško Todorović sa svojom depešom od 27.decembra čestitao je svima komandantima hrabro držanje u borbi i pohvalio Milana Matovića, Straja Kočevića i komandira Vasilija Bodirogu na zauzimanju Đurđeva. Položaj se držao i dalje jer su se očekivale nove snage, da se sa svih strana napadene na Borač. Major Todorović otišao je tada u Hercegovinu da mobiliše Hercegovce za napad na Borač. Komandu na sektoru od Zelengore do Grdelja je povjerio kapetanu Vladu Hamoviću koji je tada sarađivao sa partizanskim komandantom Obradom Cicimilom.
Napad na Borač bio je određen za 16.januar 1942.god. Fočanski četnički odred je udario istog dana. Drinski odred kojim je komandovao p.poručnik Miladin Đukić je bio na lijevom krilu. Hercegovački odredi će preko Vranovog dola da udare na Zuroviće. Tu je došlo do izdajstva. U mnogim odredima bilo je partizanskih pristaša koji su stvorili paniku te su se prvi povukli Hercegovački odredi, a poslije i Fočanski odred koji je već bio zauzeo sjeverni dio Borča. Ovaj odred imao je četri mrtva i pet ranjenih četnika. Radivoje Kosorić sa Rogatičkim oderedom bio je zauzeo južni dio Borča, ali se i on morao povući.
Partizanska saradnja sa Vladom Hamovićem je bila u najvećem jeku. Kapetan Sergije Mihajlović je htio da ubije Hamovića, ali je isti utekao na Brod i poručio Cicimilu da sa partizanima krene sa Stjepan polja na Foču. Isti je došao u Foču 20.januara 1942.godine. Onda kada su ustaše udarile na Sjetlinu i Orahovicu, jedan dio Fočanskog odreda na poziv generala g. Ljube Novakovića otišao je na Orahovicu i odbio ustaše. Vlado Hamović je tada raspustio Fočanski odred kućama da bi partizani mogli srediti grad. Matović se sa Jošaničkom četom vratio iz Đurđeva i otpočeli su pregovori između partizana i četnika. Na Svetog Savu 27.januara 1942.god. poručnik Simeun Ivanović, p.poručnik Rajko Vuković, Milan Matović i sveštenik Momčilo Grgurević dali su ultimatum partizanima da napuste Foču, da prekinu sa prolijevanjem bratoubilačke krvi, da se tučemo sa ustašama sa tim da partizani udare na Borač a četnici na Sjetlinu. Partizani su ovo odbili. Pozvali su narod u redove narodnooslobodilačke vojske noseći srpsku zastavu. Pošto su četnički komandanti Sergije Mihajlović, Milenko Kekić, Vojvoda Đekić i ostali napustili Foču prije dolaska partizana, narod je više bio izgubio povjerenje u sve i ostao je da brani svoje ognjište.
Simeun Ivanović, Ratko Vuković, Milan Matović i sveštenik Momčilo Grgurević su se zavjetovali da se neće predati partizanima i da neće pogaziti zakletvu, a pored toga je sveštenik Grgurević bacio kletvu na svakog Srbina ko ode u partizanske redove i rekao je: "Volim izgubiti život nego nositi petokraku pa neka me živa partizani isijeku. Koji Srbin pogazio časni krst i prišio petokraku a Bog da mu nepomogo". Tada stignu u Foču 2. proleterska brigada i počene mobilisati ljustvo. Poručnik Simeun Ivanović, Ratko Vuković i Radisav Ojdanić krenu ka Zaboku da vide jeli počela četnička organizacija od Rudoga da bi ponovo napali partizane u Foči. Sveštenik Momčilo Grgurević ode za Čelebiće da organizuje četnike za novi napad. Matović ostane na teritoriji Jošanice da izvrši mobilizaciju četnika. Za sve ovo saznaju partizani te jedne noći blokiraju četnike na Zaboku gdje uhvate poručnika Simeuna Ivanovića i strijeljaju ga prve nedelje časnog posta 1942.godine. Sveštenika Momčila Grgurevića protjeraju preko Lima. Ratko Vuković ode u Rudo gdje ga izda kapetan Bogdan Marjanović i Talijani ga streljaju prvi dan Vaskrsa 1942.godine. S tim se razbija sva četnička organizacija u srezu Fočanskom. Na srezu Fočanskom od komandanata ostanu u šumi Milan Matović i Spasoje Dakić sa nekoliko četnika.
Narod pošto upozna namjere partizana počeo je bježati u šumu. Početkom maja, čim je gora počela da zeleni počela su ubistva partizanskih vođa. Tada počinje i Talijanska ofanziva u kojoj su Talijani poubijali mnoge Srbe a najviše zvjerstva su činili na 1942.godinu. Tada su na Drini strijeljali osam Matovića, dva Ivanovića, četri Gavrema, tri Pejovića i jednog Kulića, što sve Srbe ovog sreza ponovo otjera u goru.

Nastvak slijedi.

Kako za koga

_________________

Dobro, izabrani nick te savrseno opisuje.

Nastavak;

Prvog juna 1942.godine Milan Matović sazvao je, na zahtjev Vlada Hadži Vukovića, sastanak Srba iz Jošanice i Slatine na Bojčinom brdu u šumi i saopštio im svima da jedini spas srpskom narodu je da se ponovo svrsta u četničke redove. Da osnujemo četnički odred (brigadu) i da se stavimo pod komandu majora g. Petra Baćovića koji se sa svojim odredom kreće preko Sandžaka. Svi su tada pristali te je odmah osnovan Jošaničko-Slatinski bataljon koji je formiran na Zlataji a sa kojim je komandovao p.poručnik Milan Matović. Tada se Matović obrati pismom Milu Radoviću sa kojim ga je izvijestio, da je ponovo počeo osnivati Fočanski četnički odred i naredio mu, da razbijeni Ustikolinski bataljon iz šume izvuče i prebaci na Brod, što je isti i učinio.
Zakumurski bataljon sa kojim je vođena tajno četnička organizacija jedne noći načinio je preokret te je ubio političke komesare brigade Steva Markovića, Moma Kočevića i još neke partizane. Izabrao je sebi za komandanta bataljona narednika Petra Miletića, koji je zajedno sa Vasilijom Bodirogom, Đorđom Markovićem i drugim četnicimapoubijao pomenute političke komesare. Stavio se pod komandu Milana Matovića i došao na Brod gdje je zauzeo položaj sparm partizana.
Fočanski četnički odred pod komandom Milana Matovića imao je tri bataljona jačine 380 naoružanih boraca, dva puškomitraljeza i dva teška mitraljeza, koje su zarobili od partizana. Matović šalje Vasilija Bodirogu u Kalinovik i izvještava Dobroslava Jevđevića sa izvještajem da je osnovao odred.
Sedmog juna 1942.godine ustaški logornik koji je bio određen za Foču Alija Gogalija došao je u selo Dragojeviće kući Milana Matovića i sve mu opljačkao. Naredio je da se kuća zapali, a sam je krenuo kući poručnika Simeuna Ivanovića i počeo sa pljačkom. Seljaci sela Dragojevića odmah su javili četnicima 1. bataljona te je komadir čete Drago Puketa otišao sa 15 četnika i napao ga i ubio pred pomenutom kućom.
Desetog juna 1942.godine italijanske trupe napustile su Foču, a vlast predali Hrvatima i ustašama. Matović je bataljone Mila Radovića i Petra Miletića prebacio na desnu stranu rijeke Drine u selo Bunove i Dragočevu da bi spasio sela od ustaša i odmah poslao kurire iz Čelebića g. Petru Baćoviću tražeći pomoć da Foču oduzme od ustaša. Petar Baćović je došao do Foče sa svojim odredom i pripremao napad na Foču, ali je dobio naređenje da se povuče za Kosanicu. U momentu povlačenja ustaše su napale četnike gdje je vođena očajna borba na Đelovini i Zabrani a tom prilikom četnici su zarobili 15 domobrana. Fočanski četnički odred se tada povukao prema ka Geuši, Humić, Bakić i Mazoče i držao položaj spram partizana koji su bili u Đurđevu i spram ustaša koji su bili u Foči. Major Petar Baćović pri prolazu kroz Čelebiće formirao je i 4. Čelebićki bataljon sa kojim je komandovao Spasoje Dakić i stavio ga pod komandu Fočanskog odreda.
Teror od ustaša i Turaka je bio nesnošljiv. Turci osnuju svoj logor na Prelući i počnu pljačkati srpski narod. Radivoje Kosorić sa 100 svojih četnika došao je na teritoriju Fočanskog odreda i stavio se u sastav Fočanskom odredu.
Prvog jula 1942.godine Milan Matović sa Jošaničko-Slatinskim bataljonom i Radivoje Kosorić sa svojim četnicima napadnu Turke na Preluđu i protjeraju ih na lijevu obalu Drine i zaposjednu položaj sa odredom od Oglečeve desnom obalom Drine do sela Mijakovića - Javor - Orahovo - Bijekovi - Kruščica - Mazoče - Bastasi.
Dvadesettrećeg jula 1942.godine kapetan Nikola Bojović i Ivan Ružić napali su partizane preko Vučeva u Đurevu. Major Baćović preko Zelengore a Fočanska brigada sa jednim bataljonom preko Drine a drugi bataljone se prebaci u Miljevinu da partizane dočekaju pri ostupu. Tog dana ustaše su iz Foče udarile sa leđa na četnike u Vukojevića i Kruščici te su ih četnici odbili. Od tada se počeo stezati obruč oko ustaša u Foči. Fočanska brigada je zauzela položaj od Mijakovići - Prevrađ - Orahovo - Barakovac - Crni vrh - Ravna njiva - Brod - Kuta - Štović koji je držala sve do pada iste, a svaki dan se sa ustašama prepucavala.

Nastavak slijedi.

Nastavak;

Šesanestog avgusta 1942. godine došao je u Bunove major g. Zaharije Ostojić da pripremi napad na Foču i doveo dvije durmitorske brigade.
Devetnaestog avgusta 1942. godine na Sveto Preobraženje u ranu zoru otpočela je borba na Foči i trajala do 12,30 časova. Fočanska brigada učestvovala je sa 450 naoružanih boraca i napadala je po bataljonima. 1. bataljon je napadao na Đelovinu sa brigadom Ivana Ružića 4. bataljon sa brigadom Nikole Bojovića niz Zabranu. 3. bataljon Petra Miletića sa Kalinovačkom brigadom na Šište gdje su bili ustaški topovi. I 2. bataljon Mila Radovića je presijecao prugu od Foče do Ustikoline i zarobio jedan voz. U isto vrijeme zabranio je ustašama da im dođe pojačanje iz Goražda i dočekivao njihovu odstupnicu. Borba je bila strašna i teška. Četnici su imali vrlo malo gubitaka zahvaljujući noćnom prvlačenju. U borbi ova brigada je imala tri ranjena četnika, a ubila je preko 50 ustaša i zarobila dva topa, devet puškomitraljeza i 80 pušaka. Ustaše su sa sebe bacale odijelo i oružje samo da izvuku živu glavu. Bilo ih je koji su sami sa gvozdenog mosta skakali u vodu.
Po zauzeću Foče četnici su zauzeli i Ustikolinu. U toj borbi je učestvovao i Ustikolinski bataljon, koji je tada zaposjeo položaj od Stoca - Zebine šume do Drine i desnom obalom Drine do Oglečeve Jošanička četa.
Po zauzeću Foče formiran je i 5. Dragočavski bataljon koji je do tada bio u sastavu 1. bataljona.
Komandant 5. bataljona postao je poručnik Strajo Kočević. Komandant 1. batalojna postao je rezervni narednik Drago Puketa koji je do tada bio komandir Jošaničke čete. Za komandira Jošaničke čete postavljen je podnarednik Marjan Pejović.

Po naređenju majora g. Petra Baćovića tridestog septembra 1942.godine Fočanska brigada jačine 400 boraca krenula je u borbu protiv partizana na Prozor i povratila se 15.oktobra iste godine.

Novembra 1942.godine poče se stvarati turska milicija u Bukovici protiv Srba. Ista je nekoliko puta napadala na srpska sela, pljačkala ih i ubijala narod. Sa njima je vođena borba više puta oko Ivsara i Papratna. Kada je tursaka organizacija bila u najvišem jeku 20.decembra 1942.godine Turci napadaju na Ivsar i borba je vođena cijeli dan. Sa brigadom je zaposjednut položaj od Drine - Bukova ravan - Galivrh - Preluđa - Vojvodići - Ivsar - Krstac - Vranjača - Tatarevina i na tom se položaju ostalo sve do 5.februara 1943.godine.
Četvrtog februara 1943.godine došle su dvije durmitorske brigade u pomoć te je izvršen napad na Bukovicu i srez Čajnički. Fočanska brigada jačine četriri bataljona oko 550 boraca napadala je pravcem na Careva Guvna do Planskog. Lijevo od nje bila je Čajnička brigada, a dseno Durmitorska Ivana Ružića.

Nastavlja se.

III bataljon pod komandom komandanta Petra Miletića kao pod kolonom napadao je na Carevo Guvno, a kolonom je komandovao komandant Korpusa kapetan Bajo Nikić. Borba je bila ogorčena, u toj borbi poginuo je jedan četnik a dva su ranjena sa komandirom čete Vasom Blagojevićem. V bataljon kao podkolona kojim je komandovao poručnik Strajo Kočević udario je na Tihođelj i Crni Vrh. Desno od njega bila je druga kolona sa kojom je komandovao Milan Matović i napadala je na turski štab u Planskom i Moćevićima. Tu su vođene ogorčene borbe. Poginuli su komandant I bataljona Drago Puketa, komandir Jošaničke čete Marijan Pejović sa dva četnika i dva puškomitraljezca bili su ranjeni. Tu je izvršio samoubistvo komandant milicije Hadži Musić Alija sa tri pratioca jer nije imao kuda izbjeći. Tu im je zarobljena sva arhiva i 20.000 lira koje su dobijali od Talijana.

Sedmog februara 1943.godine Fočanska brigada zajedno sa Durmitorskom brigadom zauzela je Bučje, Trebeševo sa Trebiškim brdom gdje je pola brigade ostalo na položaju pored Drine a pola se povratilo na čišćenje zauzetog terena.

Po naređenju komandanta operativnih jedinica Istočene Bosne i Hercegovine, 16. februara 1943.godine Fočanska brigada jačine od 450 boraca pod komandom komandanta brigade krenula je preko Kalinovika za Konjic u borbu protiv partizanai stavila se pod komandu kapetana g. Voja Lukačevića. U Kalinoviku se brigada razdvojila u dvije kolone. Jedna kolona pod komandom p.poručnika Miće Stanara koji je bio načelnik štaba brigade, krenula je preko Bjelimića za Glavatičevo. Druga kolona jačine 250 boraca pod komandom komandanta brigade preko Umoljana, gdje se sastala sa Drugom Sarajevskom brigadom poručnika Vukosavića na Džepe gdje je 23. februara napala na partizane, razbila ih i proterala ih u Bradinu. Tom prilikom su zarobljena tri partizana i jedna partizanka. Gubitaka naših nije bilo. Iz Džepa kolona je krenula u Konjic 25.februara 1943.godine su se sastale obadve kolone. 26.o.m. partizani su napali Fočansku brigadu na Ljubini više Konjica, ali su bili odbijeni. Toga dana stigle su u pomoć dvije durmitorske brigade te smo 27.februara izvršili napad na partizane i protjerali ih do Jablanice. U toj borbi bila su dva mrtva četnika i dva ranjena koja su kasnije umrla u bolnici.

Semog marta 1943.godine partizani udare na Jablanicu i Krstac tj. na durmitorske brigade i prodru na Ljubine. Na Ljubini zauzmu položaj. Durmitorske brigade su bile male, jer su mnogi bili razbjegli. Noću između 8 i 9 marta 1943.godine, partizani udare na Fočansku brigadu na Ljubini. Borba se vodila od pola noći do zore gdje su pomoću Miljevinskog bataljona, koji se nalazio na lijevom krilu izvukla u selo Bijelu gdje je ponovo zauzela položaj. U toj borbi ranjena su tri četnika. Devetog marta došle su u pomoć Pribojska i Pljevaljska brigada. Na lijevom krilu bila je Pribojska brigada a na desnom Plevaljska. Fočanska brigada je udarala na najveći vis koji je dominirao Ljubinom i Konjicem i zauzela ga. Poslije podne oko 5.časova Pribojska brigada se počela povlačiti a Fočanska ostajati sama. Jedan dio Fočanske brigade pod komandom poručnika Milisava Srbinovića bio je potpuno opkoljen te se sa istim probijao kroz partizanske redove i u tom izgubio šest četnika i šest ih je ranjeno. Tada je ranjen komandant Zakmurskog bataljona Petar Miletić. Iduće noći brigada je ostupila u Kalinovik da se preformira i odmori i da se izvrši zamjena ljudstva. Partizani su se približavali Kalinoviku. U Kalinovik su stigle snage majora g. Pavla Jurišića te su 22.marta počele borbe kod Kalinovika. Fočanska brigada je bila na Kaćuni odakle se povukla na Kamen kod Foče. U toj borbi brigada je izgubila jednog četnika, dva ranjena i tri zarobljena koji su strijeljani od strane partizana.

Dvadestpetog marta 1943.godine partizani udare na Kamen oadkle su bili odbijeni ali usljed njihovog opkoljavanja četnici su se povukli na desnu obalu Drine gdje je držan položaj od Foče do Cvilina sve dok partizani nisu 8. aprila 1943.godine prešli Drinu kod Ustikoline tj. na položaju Romanijskog korpusa.

Nastavlja se.

Da,samo nigdje se ne spominju "ciscenja" terena koji su prolazili ili zaposjedali,klanja, mucenja i paljevina sela,pljacka i teror nad nesrpskim zivljem. Kamo puste srece da je bilo ovako kako navode u knjizi koju kopiras,borbe i okrsaji,vojska za pozeljeti

_________________
Da se pitalo većinu, još bismo bili na istom baobabu u Africi, jahali grane i krezavo se smijali onoj budali s vizijom što je sišla dolje, umislivši da može hodati na dvije noge i polugom zatući mamuta...

Devetog aprila Ustikolinski bataljon je izvršio protivnapad na partizane na Krčinu brdu više Cvilina i iste stjerao do Drine, ali su mu drugi udarili sa leđa. U toj borbi poginuo je komandir čete narednik Milan Draško sa dva četnika, a ranjen je komandir čete Kojo Antunović sa dva četnika. Tog dana smo posjeli položaj Preluđe. Tu su bile brigade Fočanska, Čajnička. Jedan bataljon Kalinovačke i jedan bataljon Sarajevske.

Noću između 9. i 10. aprila napali su partizani na nas i borba je vođena sve do zore. Napad je bio odbijen, ali partizani su nam prišli iza leđa, jer krila nisu bila osigurana te se svo ljudstvo povuklo na Ivsar. Tu su poginula četri četnika i dva ranjena. Tada je brigada imala 720 naoružanih boraca, deset puškomitraljeza i jedan teški bacač. Sa Ivsara sve brigade su krenule za Rudo, odakle su 16.aprila krenule za Pljevlja.

Osamnaestog aprila 1943.godine brigada je krenula za Meljak gdje je 19.aprila napala partizane u Meljaku i razbila ih. U toj borbi poginula su dva četnika i četri ranjena. Tu smo dobili naređenje da se povučemo u Pljevlja odakle smo krenuli za Pavino polje gdje smo se omorili.

Dvadesetčetvrtog aprila 1943.godine sa brigadom smo krenuli za Stožer gdje smo proveli prvi dan Vaskrsa, odakle smo uveče krenuli na Krupice. Na 26.aprila napali su nas partizani gdje smo izgubili na Krupicama 19 četnika tj. tri poginula, 12 zarobljeno i četri ranjena.
Odatle smo se povukli preko Barica u Šehoviće gdje smo bili do 2.maja 1943.godine. Tog dana smo krenuli ponovo za Stožer i 3.maja u ranu zoru napali partizane u dvije kolone i to: jedna kolona majora Pavla Đurišića a druga kolona kapetana Baja Nikića na desnom krilu i udarala na sami Stožer. Borba je bila strašna. Partizani su ostupili u pravcu Kosnice.

Četvrtog maja u ranu zoru partizani su napali na nas, ali su ponovo bili odbijeni i protjerani sa Krupice. Borba je bila na smrt i život. U toj borbi poginuo je komandant Drinskog korpusa kapetan Bajo Nikić sa 10 četnika iz Fočanske brigade, dva zarobljena i oba strijeljana i osam četnika ranjeno. Uveče 4.maja dobili smo naređenje da se povučemo na Barice. Tu su nas 5.maja u ranu zoru napali partizani gdje su poginula dva četnika i dva ranjena iz ove brigade. Sa Barica smo se povukli u Mojkovac, odakle smo na Đurđevdan krenuli za Kolašin i stigli smo 7.maja u ranu zoru. U Kolašinu smo se odmorili pet dana odakle smo 11.maja krenuli za Nikšić, gdje smo stigli 14.maja 1943.godine.

Osamnaestog maja krenuli smo iz Nikšića za Bilećuu sastav komandantu operativnih jedinica majoru Baćoviću. U putu smo saznali da su u Bileću Nijemci te smo sa Vilusa sa brigadom krenuli noćnim putovanjem za Sominu. Sutradan kod sela Banjana na Crnom kuku sudarili smo se sa Nijemcima odakle smo se izvukli u krš i sačekali dok prođu njemačke trupe. U noći 20.maja stigli smo u selo Kaznice, odakle smo idući noći prešli pored Lipnika u Čemerno. Preko Borča i Zelengore gladni, jedući srjemuću i bukovinu, prebacili smo se na teritoriju Fočanske brigade.Tu smo dobili naređenje od načelnika štaba Drinskog korpusa kapetana Stevana Glumca, da se u manjim grupama prebacujemo u svoje šume radi čuvanja sela od Turaka. Njemačka ofanziva je bila u najvećem jeku i pomoću koje su ustaše i Turci pljačkali srpski narod. Dvadesetosmog maja Turci udare na Jošanicu s namjerom da je opljačkaju i zapale, ali ih Jošanička četa razbije na koju ponovo udare Nijemci i razbiju četnike. Teror u Fočanskom srezu bio je nesnošliv. Četnici se pregrupišu u desetine i počnu dočekivati sve manje grupe koje su išle u pljačku.
Partizani su tada razbijeni u Đurđevu i u manjim grupama se prebacivali u razna mjesta, gdje su ih naši hvatali, razoružavali i dostavljali svojim komandantima. Mjeseca juna stigao je na teritoriju Fočanske brigade novopostavljeni komandant Drinskog korpusa kapetan Aleksa Drašković i otpočeo ponovo organizovanje Korpusa. Nijemci su napustili Foču, a samo su u gradu osavili hrvatsku posadu od kojih smo docnije Foču oduzeli. Turci su počeli napadati srez Čajnički i njegova okolna sela. Čajnička brigada zatražila je pomoć od Fočanske brigade te joj I Jošaničko - Slatinski bataljon ode u pomoć i zauzme Oglečavu i pretjera Turke na lijevu obalu Drine. Prvog avgusta pripremao se napad na Turke u Čajniču, ali usled dolaska njemačkih kolona napad je odložen.